Ako rimokatolički kardinali do trećeg dana naredne sedmice ne izaberu novog papu, to će biti znak da stvari ne idu po planu.
Kratke konklave, koji se završe za svega nekoliko dana, odaju sliku jedinstva – a posljednje što kardinali u crvenim odorama žele jeste da ostave utisak podjela i Crkve bez pravca nakon smrti pape Franja prošlog mjeseca, piše agencija Rojters.
„Maksimalno tri dana“, samouvjereno je predvidio kardinal Gregorio Rosa Čaves iz Salvadora, uoči tajnog glasanja koje počinje 7. maja u Sikstinskoj kapeli.
Prosječno trajanje posljednjih deset konklava bilo je dva, tri dana, a nijedna nije trajala duže od pet. Posljednja dva izbora – 2005. godine kada je izabran Benedikt XVI, i 2013. kada je izabran papa Franjo – zaključena su za samo dva dana.
Konklava se nastavlja onoliko glasanja koliko je potrebno dok jedan kandidat ne dobije dvotrećinsku većinu, što je znak da se pušta bijeli dim koji svijetu najavljuje početak novog pontifikata.
„Jasno je da što više glasanja imate, to stvari postaju složenije. Ali sve ukazuje na to da žele brzo da djeluju“, rekao je Đovani Vijan, profesor hrišćanske istorije na Univerzitetu Ca’ Foscari u Veneciji.
Od 133 kardinala koji se očekuju u Sikstinskoj kapeli u srijedu, neki su već godinama smatrani papabile – potencijalnim papama. Drugi će doći do izražaja tek tokom svakodnevnih sastanaka poznatih kao opšte kongregacije, gdje kardinali raspravljaju o budućnosti Crkve.
Nakon smrti pape Franja, većina posmatrača Vatikana je kao glavne favorite vidjela italijanskog kardinala Pjetra Parolina i filipinskog prelata Luisa Antonija Taglea, uz niz drugih mogućih kandidata u pozadini.
Prvo glasanje, koje se održava popodne prvog dana konklave, često služi kao neformalno ispipavanje terena, kada se glasovi daju velikom broju kandidata.
Neki od tih glasova imaju simboličan karakter – ukazuju na poštovanje ili prijateljstvo, prije nego što narednog dana počne ozbiljnije glasanje i postane jasnije ko su pravi favoriti.
Od drugog dana se održavaju po dva glasanja ujutro i dva popodne. Prema pravilima konklave, ako papa ne bude izabran nakon tri dana, kardinali treba da uzmu jednodnevnu „pauzu za molitvu“ prije nastavka procesa.
Ubrzo će se pokazati da li postoji ozbiljan kandidat koji vodi, ili je neophodno potražiti kompromisnog papu.
„Ako brzo ne dobijemo novog papu, to će pokazati da su glavni favoriti brzo izgubili podršku“, rekao je otac Tomas Ris, isusovac i komentator Vatikana.
„To će takođe potvrditi činjenicu da je u konklavi mnogo kardinala koji se međusobno ne poznaju dobro“, dodao je.
Papa Franjo je imenovao oko 80 odsto kardinala elektora, od kojih su mnogi iz udaljenih biskupija, u pokušaju da ojača Crkvu u regionima gdje je njeno prisustvo ranije bilo ograničeno.
To znači da će za ogromnu većinu učesnika ovo biti prva konklava, kao i da će mnogi koji sjede pod čuvenim freskama Mikelanđela imati malo prethodnih kontakata jedni s drugima.
To može otvoriti prostor za tzv. „velike elektore“, koji su se diskretno pojavljivali prethodnih godina kako bi u pretkonklavskim sastancima promovisali kandidate, a zatim usmjeravali stavove kako se oblikuje glasanje.
Svi kardinali poriču bilo kakvu kampanju, vjerujući da izbor vodi Sveti Duh. Ipak, iako je diskusija tokom samih sjednica zabranjena, kardinali slobodno razmjenjuju mišljenja tokom obroka u rezidenciji Santa Marta, gdje većina njih boravi.
Uspješni elektori mogu prepoznati kompromisnog kandidata koji može privući glasove sa svih strana, objašnjava istoričar Vijan.
Kada su se kardinali 1978. okupili na drugom konklavu te godine, nakon iznenadne smrti pape Jovana Pavla I, bečki kardinal Franc Kenig je okupio njemačko govorno područje, a američki kardinal Džon Krol pridobio američke prelate – da bi zajednički podržali tada malo poznatog Poljaka Karola Vojtilu, koji je za tri dana postao papa Jovan Pavle II.
Doktrina je u centru pažnje pred predstojeću konklavu – njemački kardinal Gerhard Miler svakodnevno daje intervjue i okuplja tradicionaliste, dok drugi, poput Kanađanina Majkla Černija, nastoje da očuvaju umjerenu viziju pape Franja.
Iako su kardinali zakleti na tajnost o toku glasanja, detaljni izvještaji često se pojavljuju nakon izbora.
U svojoj knjizi „Izbor pape Franja“ iz 2019. godine, novinar Džerard O’Konel otkriva kako je argentinski kardinal Horhe Mario Bergoljo, koji prethodno nije bio među favoritima, privukao pažnju snažnim govorom uoči konklave 2013. godine.
O’Konel navodi da je 23 kardinala dobilo makar jedan glas u prvom krugu, a da je Bergoljo tada bio drugi. U drugom krugu je prešao u vođstvo, a u trećem se dodatno učvrstio, na nezadovoljstvo pristalica italijanskog favorita Anđela Skole.
U pokušaju da ga diskredituju, proširio se glas da ima samo jedno plućno krilo i da fizički nije sposoban da vodi Crkvu. Bergoljo je objasnio da mu je odstranjen samo manji dio jednog plućnog krila – i već u petom glasanju tog popodneva postao je papa.
Godine 2005, kardinal Jozef Racinger bio je jasan favorit već na ulasku u Sikstinsku kapelu, te je pobijedio u četvrtom glasanju i postao Benedikt XVI.
Iako je nemoguće precizno predvidjeti kako će izgledati izbor ovoga puta, kardinali se nadaju sličnom, neometanom procesu.
„Ne bih paničio ako ne budemo imali papu do kraja drugog dana, ali ako do kraja trećeg dana još ne bude bijelog dima – onda ćemo početi da se brinemo“, zaključio je otac Ris.
