Odgovor na ove trendove radikalno preoblikuje globalno poslovno i političko okruženje. Otpornost i nacionalna bezbjednost postali su glavni prioriteti. Proizvodne mreže se brzo mijenjaju. Inflacija je ozbiljno pitanje prvi put u tri decenije. A sve se ovo dešavalo prije nego što se Tramp vratio u Bijelu kuću.
Dok Trampov nalet izvršnih naređenja izgleda haotično, njegova administracija možda slijedi strategiju da oslabi i razblaži potencijalne protivnike. Tramp i drugi u njegovoj administraciji su više puta govorili da je bilateralni trgovinski deficit signal da nije sve u redu i da se Amerika eksploatiše, na račun njene ekonomije i nacionalne bezbjednosti.
Najveći američki trgovinski partneri sa najvećim bilateralnim suficitom (od 2023) su Kina (279 milijardi dolara), EU (209 milijardi dolara), Meksiko (152 milijarde dolara), Vijetnam (104 milijarde dolara), Japan (71 milijardu dolara) i Kanada (64 milijarde dolara, rezultat koji je u potpunosti vođen uvozom energenata iz SAD). Četiri zemlje koje su bile na meti Trampovih prvih carina (Kanada, Meksiko, EU i Kina) čine 66% ukupnog trgovinskog deficita SAD u 2023. godini (1,06 biliona dolara). Ako se dodaju Japan i Vijetnam, brojka se podiže na 83%.
Carine objavljene na “Dan oslobođenja” u velikoj mjeri su u skladu sa njihovom navedenom namjenom: trgovinski partneri sa velikim deficitima. Nove carinske stope za Kinu, EU, Vijetnam i Japan iznose 34%, 20%, 46% i 24% respektivno, dok Kanada i Meksiko za sada ostaju na odvojenom kolosijeku sa visokim carinama na automobile, čelik i aluminijum.
Ali carine od 2. aprila nisu ograničene na trgovinske partnere sa kojima SAD imaju velike trgovinske deficite. Ne, administracija je primijenila stopu od 10% na sve zemlje, čak i na one sa kojima SAD imaju trgovinski suficit. Trampova administracija je takođe nametnula carine iznad 10% mnogim malim ekonomijama koje imaju minimalan uticaj na trgovinski bilans SAD, dok je poštedjela velike zemlje Latinske Amerike (osim Meksika).
Finansijska tržišta su brzo reagovala. U dva trgovačka dana nakon “Dana oslobođenja”, S&P 500 je izgubio 5 biliona dolara, ili oko 10%. Poslovno i potrošačko povjerenje nastavilo je da opada, a tržišta izvan SAD su takođe opala, što odražava dominaciju američkog finansijskog sistema. Kina je već odgovorila sopstvenim carinama od 34 odsto na uvoz iz SAD, a druge zemlje razmatraju mjere odmazde. Kako se povećava tržišna i ekonomska neizvjesnost, rastu očekivanja da će doći do recesije.
Uticaj će, međutim, vjerovatno biti najveći za SAD i one trgovinske partnere koji se najviše oslanjaju na američku potražnju. Američka ekonomija čini oko 26% nominalnog globalnog BDP-a (ili 15-16% u smislu pariteta kupovne moći), pa da bi njena izolacija bila veliki šok za cio sistem. Sve zemlje će morati da plaćaju carine na izvoz u SAD, ali uticaj ovih carina će varirati: srednji za Kinu, prilično visok za Vijetnam i veoma visok za Meksiko i Kanadu. Dobra vijest je da druge zemlje za prodaju još na raspolaganju imaju ostatak svijeta, i taj ostatak nije mali.
Nasuprot tome, američki potrošači i preduzeća suočiće se sa carinama na sve iz svake druge zemlje na svijetu. Preduzeća će se vjerovatno suočiti i sa visokim carinama ako pokušaju da uđu na strana tržišta, a velike zemlje mogu ograničiti direktne strane investicije u Americi, što bi djelimično porazilo jedan od navedenih ciljeva carina.
Drugim riječima, šteta će biti široka i varirati u različitim zemljama i regionima, ali će američka ekonomija vjerovatno pretrpjeti najveći udarac zbog svoje povećane izolacije od ostatka globalne ekonomije.
Nije sasvim jasno da li administracija vjeruje da će carine pomoći u rebalansu trgovine ili imaju za cilj da primoraju trgovinske partnere i kompanije da pomjere proizvodnju i otvore radna mjesta u SAD. Tramp je prihvatio direktne strane investicije kao način da podrži svoju agendu za borbu protiv deficita i otvaranje novih radnih mjesta, tako da će carine vjerovatno to podstaći.
Kakva god da je administracija procijenila dijagnozu i liječenje, njen cilj je jasan: promijeniti strukturu globalne trgovine i stranih direktnih investicija u korist domaćih američkih investicija i zapošljavanja. Ali takav program nailazi na probleme: globalnu privlačnost američkog duga i akcija, i status dolara kao međunarodne rezervne valute. Osim ako SAD namjerno ne smanje poželjnost dolarske imovine (što bi zahtijevalo djelimično zatvaranje kapitalnog računa), malo je vjerovatno da će se promijeniti status dolara kao rezervne valute.
Činjenica je da sadašnji sistem nema ubjedljivu alternativu. Rastućoj globalnoj ekonomiji je, da bi pravilno funkcionisala, potrebna rastuća monetarna baza. Umjesto da smanji trgovinski deficit od 1 bilion dolara, Amerika će ga možda preraspodijeliti između različitih zemalja, što vjerovatno neće dovesti do vrste domaćeg restrukturiranja na koju Tramp misli.
Kina, sa svojom velikom domaćom ekonomijom, može da izdrži carinski šok. Već treba da stimuliše domaću agregatnu tražnju, a zasigurno će ukidanje fondova Trampove administracije za istraživanje osnovnih naučnih i tehnoloških istraživanja na američkim univerzitetima sigurno vidjeti kao neočekivani dobitak, s obzirom na štetu koju će to nanijeti dugoročnoj konkurentnosti SAD.
Tehnologija je ovdje glavna varijabla. Naučnici su odavno pokazali da su prethodni krugovi usvajanja digitalne tehnologije vršili pritisak na “rutinske” poslove i prihode srednje klase. Da li će se isto desiti i sa uvođenjem vještačke inteligencije u privredu, otvoreno je pitanje. Iako još niko nema detaljnu mapu puta kako će se ovo odigrati, razumno je očekivati da bi efekti mogli biti jednako veliki ili veći od onih koji su povezani sa novim globalnim obrascima trgovine i investicija.
Ako Trampova administracija ima strategiju za upravljanje ovim izazovom, nije je artikulisala. Ali bilo bi pogrešno misliti da je restrukturiranje međunarodne trgovine i investicija biti dovoljno i od koristi američkim radnicima. U igri su i druge sile, a vlasti preuzimaju veliki rizik ignorišući ih.
