Mnogi su njemačku Ljevicu već bili otpisali, ali prema posljednjim istraživanjima ona će najverovatnije ponovo ući u Bundestag. Čak joj i članstvo raste. Šta je razlog za to?
Jan van Aken odlično je raspoložen. Vodeći kandidat Ljevice, koji je pre ove kampanje bio relativno nepoznat u Njemačkoj, s oduševljenjem priča o predizbornim skupovima svoje stranke. „Atmosfera je kao na koncertu Bekstrit bojsa! Svuda moramo da odvojimo vrijeme za selfije – ja najmanje sat vremena, Hajdi najmanje dva.“
Hajdi je druga vodeća kandidatkinja Ljevice: Hajdi Rajhinek, 36-godišnjakinja iz Donje Saksonije. Tokom poslednjih sedmica kampanje uoči izbora za Bundestag, postala je internet-fenomen. Isječci njenih govora u Bundestagu na Instagramu i TikToku imaju milionske preglede. Procjenjuje se da je 29 miliona ljudi na društvenim mrežama pogledalo njen ljutiti govor u njemačkom parlamentu, nakon što su Demohrišćani (CDU/CSU) i Alternativa za Nemačku (AfD) glasali zajedno.
Šta se dogodilo sa Ljevicom, strankom koja je odavno bila otpisana, u koju gotovo niko više nije vjerovao, pa čak ni mnogi njeni članovi? Za koju se mislilo da neće ponovo uspjeti da uđe u Bundestag?
Ljevica se u kampanji fokusirala na nekoliko ključnih tema – previsoke stanarine i skupe cjene u prodavnicama. Stranka nudi konkretne alate, poput aplikacija za pomoć ljudima koji sumnjaju da su žrtve previsokih kirija ili troškova grijanja. Takođe, rukovodstvo Ljevice smanjilo je samo sebi plate na 2.850 evra – koliko u prosjeku zarađuje kvalifikovani radnik u Njemačkoj.
I još nešto: u Ljevici više nema internih sukoba – ili ih barem ne iznose u javnost. To što se Sara Vagenkneht otcjepila i osnovala sopstvenu stranku, Jan van Aken komentariše sljedećim riječima: „Moralo je da ode 200 ljudi da bi došlo 20.000 novih.“ Činjenica je da je stranka pod imenom Ljevica sada stara skoro 18 godina i da nikada ranije nije imala ovoliki broj članova. Pritom je prosječna starost novih članova koji se pridružuju Ljevici oko 28 godina.
Ljevica se protivi strožim mjerama prema migrantima, što je čini gotovo jedinom strankom s takvim stavom u političkom spektru Njemačke. Upravo to je čini privlačnom određenim grupama birača – posebno u velikim gradovima i među studentima. To možda nije dovoljno za dvocifreni izborni rezultat na nivou čitave Njemačke, ali je, kako pokazuju prognoze, dovoljno da Ljevica pređe cenzus od pet odsto i ponovo uđe u Bundestag.
Javna debata o tome da li je bilo ispravno da CDU/CSU – a time vjerovatno i budući kancelar, njihov kandidat Fridrih Merc – pokušaju da izglasaju pooštreni zakon o migrantima zajedno s AfD-om, dodatno je pomogla Ljevici.
Kako bi se ponovo približila potencijalnim biračima, Ljevica se oslanja na kampanju „od vrata do vrata“. Subotnje jutro u februaru u berlinskom Nojkelnu, sunčano, ali izuzetno hladno. U jednom „centru za dobrodošlicu“ okupljaju se volonteri. Oni će tog vikenda učestvovati u kampanji Ljevice.
Iako su organizatori svjesni da stranka doživljava rast, ipak su iznenađeni velikim odzivom. U Nojkelnu dolaze stotine aktivista, ne samo iz drugih djelova Berlina, već i iz čitave Njemačke – iz Bremena, Lajpciga, pa čak i iz dalekog Štutgarta.
Takav pristup dobro je promišljen. Stranka je identifikovala nekoliko izbornih okruga u kojima ima realne šanse da osvoji direktne mandate, pa se u završnoj fazi kampanje posebno fokusira na te lokacije. Četvrt Nojkeln u Berlinu jedan je od njih.
Elija i Klara doputovali su iz Getingena kako bi razgovarali s ljudima na njihovom kućnom pragu – o njihovim problemima. Klara ima 20 godina i studira fiziku – u trenutku kada dolazi da učestvuje u kampanji još nije članica stranke, ali nekoliko dana kasnije odlučuje da se pridruži Ljevici. Elija, 24-godišnjak, studira filozofiju i političke nauke, i već godinu i po dana je član Ljevice.
Oni su motivisani, ali su i zabrinuti zbog jačanja desnice i snažne podrške AfD-u, što u njima, kažu, budi osjećaj bespomoćnosti. Žele nešto da učine, da pošalju poruku. Takođe, vjeruju u ideju solidarnosti i zajedništva. A to i zrače. Zbog toga su mnogi ljudi spremni da odvoje nekoliko minuta za razgovor na vratima svog kućnog praga.
Na primer, jedan četrdesetogodišnjak im prvo kaže da ne može da glasa, jer nije njemački državljanin. „To nije važno“, odgovara Klara, „i dalje smo komšije“. Pita ga šta ga trenutno najviše brine. On djeluje pomalo iznenađeno, ali onda priznaje da ga cjene hrane izluđuju. On i njegova supruga imaju četvoro djece, a on radi kao građevinski radnik. Prije rata u Ukrajini, nedeljni izdaci za hranu i kupovina za porodicu od šest članova koštala ga je između 150 i 180 eura. Sada izdvaja 250 eura sedmično, a to je za njega ozbiljan problem.
Političari Ljevice mogu da ispričaju na desetine sličnih priča. Stranka je svoje predizborno obećanje oblikovala upravo na temelju tih razgovora. Čak i ako ne uvjere svakog sagovornika da glasa za njih – kontakt s potencijalnim biračima ponovo je uspostavljen.
Trenutno djeluje kao da je Ljevica uspjela potpuno da se reorganizuje, zahvaljujući kombinaciji kampanje od vrata do vrata, uspješnoj kampanji na Instagramu i TikToku, ali i onoj koju su nazvali „Misija sjedih lokni“. Pod tim sloganom trojica poznatih, starih i popularnih političara te stranke, Gregor Gizi, Bodo Ramelov i Ditmar Barč namjeravaju da dobiju direktne mandate i uđu u Bundestag.
Na taj način Ljevica je postala atraktivna za znatno mlađe, ljevo orijentisane birače – ljude koje ne plaši to što predsjednik stranke govori o mogućnosti eksproprijacije velikih kompanija i da bi zemljište za gradnju stanova trebalo da bude u državnim rukama.
