Hronična neuhranjenost prati mnogu siromašnu djecu u Ekvadoru

Hronična neuhranjenost prati mnogu siromašnu djecu u Ekvadoru

Sara Milena ima jedva 20 dana. Njena majka, Tania Herrera, živi sa roditeljima, koji su hranitelji ekvadorskog domaćinstva u kojem zarađuju 5 do 7 dolara dnevno kako bi prehranili pet odraslih osoba i izdržavali novopridošlice.

Taj prihod se proteže u nadi da će odrasle nahraniti dva puta dnevno: kafu sa hlebom, kad ga ima, ujutru i tanjir pirinča uveče, a možda i ne.

Poreklom iz andske provincije Kotopaksi, porodica već nekoliko godina živi u prestonici i tek s vremena na vreme uspeva da kupi pileće meso. Beba je dojena.

Ervin Ronkiljo, sekretar vladinog programa Ekvador raste bez neuhranjenosti, rekao je da je pothranjenost dece hronična među 18 miliona stanovnika Ekvadora. Vidi se svuda, ali najteže pogađa u ruralnim područjima i među autohtonim narodima u zemlji, rekao je on.

Ekvador ima drugu najveću stopu hronične pothranjenosti dece u Latinskoj Americi, posle Gvatemale. Prema Dečjem fondu Ujedinjenih nacija, jedno od tri ekvadorske dece pati od neuhranjenosti. Od toga, 40,7% su starosedeoci, iako starosedeoci čine samo 7% stanovništva. U nešto više od petine slučajeva pothranjenosti utiče na učenje.

Neiri Espinosa, majka koju je napustio njen partner i koja živi u zabačenom naselju Pisuli u Kitu, rekla je da njena deca, stara 8 i 4 godine, obično ne jedu meso. Obe su izgleda mlađe zbog niskog rasta i značajne mršavosti najmlađe devojčice, što je znak pothranjenosti.

Ponekad mogu da priušte malo piletine, ali ne često, rekao je Espinosa.

„Teško je dobiti bilo kakav posao (kao kućni radnik), još gore nakon pandemije“, rekla je ona.

Monika Kabrera, porodični vaspitač u Ministarstvu za socijalno uključivanje, raspoređena je u kvart Kamal Metropolitano na južnom obodu Kita, visoko rizičnom području gde je više puta opljačkana. I pored toga, ona posećuje domove najmanje 25 mladih majki, među kojima su dve maloletnice, od 15 i 17 godina. Njen posao je da ih izdržava dok su na porodiljskom procesu, a zatim dok dete ne napuni godinu dana.

Kabrera je rekao da su najsiromašniji u gradu uglavnom autohtoni migranti iz ruralnih područja koji zarađuju za život reciklirajući smeće, praveći cigle ili radeći kao ulični prodavci.

„Oni koji imaju više imaju luksuz da jedu dva puta dnevno“, rekla je ona, ali dodaje da zna za porodice koje jedu samo jednom, a ponekad ni to.

U svom najnovijem izveštaju, UNICEF navodi da je 50 odsto ekvadorskih domaćinstava sa decom imalo poteškoća da nabavi neophodnu hranu 2021. zbog pandemije. Kao rezultat toga, 27 odsto dece imalo je problem u razvoju zbog hronične neuhranjenosti, navodi agencija.

Pored nedostatka ili nestašice hrane, 72,3% dece nemaju osnovne usluge za razvoj deteta, kao što su zdravstvo i obrazovanje, kaže UNICEF.

Vlada predsednika Giljerma Lasa, konzervativnog bivšeg bankara, obećala je da će se boriti protiv hronične neuhranjenosti trošeći 350 miliona dolara godišnje za poboljšanje zdravlja, porodice, obrazovanja i savetodavnih usluga.

Deo te podrške se pretvara u mesečnu stipendiju od 50 dolara za Taniju Erera, majku bebe Sare Milene. Da bi ga primila, obavezala se da će prisustvovati svim aktivnostima izdržavanja dece na koje je pozvana.

Majčinstvo je odložilo, možda zauvek, Herrerin san da postane vojnik. Sada se nada da će se jednog dana vratiti svom nekadašnjem teškom poslu u zanatskoj fabrici krompira i prženih banana.

Ketrin Gualotunja živi u kući popločanoj od drveta i plastike na ivici jaruge u Zambizi, ruralnom gradu severoistočno od Kita. Intenzivna vlaga ispunjava kolibu, koja nije veća od 25 kvadratnih metara (270 kvadratnih stopa). Nema prozora, samo vrata pokrivena zavesom.

„To je što se jaruga povlači, a mi smo beskućnici, zato smo ovde“, rekla je, držeći 4-mesečnu Arlet Polet u krilu.

„Bila su to četiri veoma umorna meseca, ali prelepa. Prezadovoljni smo devojkom“, dodala je ona.

Ali dolazak bebe je značio nove troškove za već natrpanu porodicu. Njena majka doprinosi koliko može prodajom ulične hrane u parku u centru Kita. Njen otac radi kao čistač u opštini.

Gualotunja radi na svojoj tezi potrebnoj za diplomiranje kao tehnolog u industrijskoj mehanici. Sedeći u skučenoj kući, rekla je da joj je najveća želja da ima „novac da ode odavde i izgradi malu kuću“.