Mala, iako zapanjujuća, ukrajinska okupacija dijela ruske teritorije se i dva mjeseca kasnije uspješno drži, a čak ni zvaničnici Zapada ne razumiju zašto, piše „Hafington Post“.
Prije dva mjeseca ukrajinske trupe su šokirale i svoje saveznike i svoje neprijatelje invazijom na Rusiju, što je prvi put od Drugog svjetskog rata da je strana sila okupirala njeno tlo.
Bio je to zapanjujući način da se okrenu protiv snaga koje su u posljednje dvije i po godine zauzele 18 odsto ukrajinske teritorije – nešto više od 100.000 kvadratnih kilometara.
To je bio i pravi podvig, dospio je na naslovne strane širom sveta, ali, kako britanski „Hafington Post““ saznaje, zapadni zvaničnici nisu očekivali da će potrajati.
Dok je ukrajinsko zauzimanje 1.000 kvadratnih kilometara ruske teritorije u pograničnoj oblasti Kurska viđeno kao ogromno podizanje morala za ukrajinske trupe opkoljene kod kuće, očekivalo se da će ih Kremlj „zdrobiti gvozdenom pesnicom“.
Iako su snage Kijeva ostvarile neke značajne pobjede na ukrajinskoj liniji fronta, smatralo se da će ruska vojska – za koju „Statista“ izvještava da ima bar 400.000 aktivnih vojnika više nego njen protivnik, nadjačati Ukrajince, posebno na ruskoj teritoriji.
U stvari, zapadni zvaničnici su smatrali da je „neizbježno“ da će ukrajinske trupe prilično brzo biti istjerane iz Kurska.
Ali tokom prve nedjelje čak 180.000 ruskih civila je evakuisano iz tog područja i nije bilo značajnih znakova da će ukrajinske trupe biti iz njega uklonjene.
Sam Putin je tu ofanzivu u zapadnoj Rusiji jedva priznao i to kao „događaj“, i izgledalo je da mu je na video-sastancima s vojnim zvaničnicima bilo prilično nelagodno.
Tek 11. septembra Putin je obećao da će ruske trupe do 1. oktobra u potpunosti ukloniti ukrajinske snage.
Ali, upućen zapadni izvor je za „Hafington Post“ ove nedjelje rekao: „Do sada to nisu uspjeli, što je suprotno našim početnim očekivanjima“, te da nije bio „baš efikasan“ Putinov plan da se riješi „poniženja zbog gubitka dijela ruske suverene teritorije“ .
Da bi se dodatno učvrstila neaktivnost Kremlja, u izvještajima koje su Ukrajinci zaplijenili i koje je prošlog mjeseca objavio londonski „Gardijan“, tvrdi se da je Rusija mnogo ranije znala za plan Kijeva za upad u Kursk – vjerovatno još krajem 2023. Ali Moskva ipak nije preduzela ništa.
Američki zvaničnici su u avgustu rekli „Njujork Tajmsu“ da je Rusiji vjerovatno potrebno najmanje 50.000 vojnika da protjera Ukrajince.
Umjesto toga, Rusija se oslanja na 38.000 neiskusnih, loše obučenih regruta koji se bore u Kursku, dok se njeni iskusniji vojnici bore u ukrajinskom regionu Donbasa.
Putin izgleda zadovoljan da tako i ostane – na kraju krajeva, to znači držati se obećanja Kremlja da neće slati regrute na liniju fronta u Ukrajini, a da regruti ipak pomažu u ratnim naporima.
Međutim, ti bataljoni regruta nisu efikasni i navodno napadaju i naselja u Kursku gdje nema ukrajinskih trupa, navodi vojska Kijeva.
Ukrajinski portparol Vadim Misnik rekao je: „Lokalno stanovništvo ne razumije zašto ih (ruske snage) gađaju jer (ukrajinska) vojska nije ni blizu“.
Zapadni zvaničnici su za „Hafington Post“ rekli da se Putinovo oklijevanje da koristi druge trupe osim regruta svodi na nespremnost za mobilizaciju zbog straha od reakcije ruske javnosti.
Putinov najveći pokušaj da pozove rezerviste spektakularno se okrenuo protiv njega u septembru 2022.
Pošto je pretrpio teške gubitke na bojnom polju, pozvao je 300.000 ljudi u vojsku što je izazvalo talas protesta, uz izjave da Putina „treba poslati u rovove“ i podstaklo mnoge vojne obveznike da pobjegnu iz zemlje.
Dvije godine kasnije, ta reakcija na rat nije potpuno prestala – rođaci vojnika na liniji fronta pokušali su da lobiraju kod Putina i njegovih ministara da vrate trupe istrošene u borbi, ali to je bilo neuspješno.
Katastrofa u Kursku takođe utiče na ruske snage u Ukrajini.
Američki istraživački centar „Institut za proučavanje rata“ (ISW), tvrdio je u petak da je upad Ukrajinaca u Kursk „znatno zakomplikovao pripremu operativnih rezervi snaga Rusije“ za borbe u Ukrajini.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je u septembru rekao za „Njujorker“ o ofanzivi na Kursk: „To je usporilo Ruse i primoralo ih da u Kursk prebace 40.000 vojnika. Naši borci na istoku (Ukrajine) kažu da ih rjeđe napadaju“.
„Ne kažem da je to veliki uspjeh ili da će dovesti do kraja rata ili kraja Putina, ali ta operacija (u Kursku) je pokazala našim partnerima za šta smo sposobni“.
Taj uticaj na liniju fronta u Ukrajini će se vjerovatno nastaviti dok Putin „ne odluči da korist od efikasnije politike stvaranja snaga, kao što bi bio poziv za djelimičnu mobilizaciju ruskih rezervista, nadmašuje rizik od društvene reakcije“, navodi ISW.
Zapadni zvaničnici su takođe rekli da su „na (njihovo) iznenađenje“ u ranim fazama rata shvatili da ruska oprema nije tako dobra kao što se očekivalo, dok je Ukrajina bila inovativna sa svojim naoružanjem.
„Rusiji je samo trebalo mnogo vremena da uči i prilagodi se i razvije način na koji se borila“, rekao je jedan poznavalac.
On rezimira da je sada „mnogo ravnopravnije“ stanje i da je teško reći koja od dvije zaraćene zemlje „ima prednost“.
Uz to je predsjednik Rusije preokupiran stanjem u privredi. Upravo je povećao izdatke za odbranu za 25 odsto, a smanjio za 15 odsto socijalne rashode i zadržao veoma visoku kamatnu stopu.
Izvor je za „Hafington Post rekao: „Jedan od razloga njegove zabrinutosti zbog mobilizacije je taj što će time povući dodatnu radnu snagu iz privrede“.
Ipak, nema sumnje da će ova neaktivnost imati i domaće negativne strane, jer je sve više i ruskih glasova koji govore o tome.
Politički analitičar Sergej Mihejev je u avgustu rekao ruskoj državnoj televiziji: „Sve vodi ka demobilizaciji i međunarodnoj demotivaciji“.
Čini se da je upad u Kursk promijenio rat na nimalo beznačajan način: podižući moral Ukrajine i obarajući ruski.
I pošto se čini da će predsjednikova neodlučnost prema toj ofanzivi vjerovatno dovesti do toga da se uticaj ukrajinske ofanzive otegne, samo će vrijeme pokazati koliko ona šteti Putinu, zaključuje „Hafington Post““.
