Zlato je simbol moći, oduvek je bilo sinonim za bogatstvo.
„Kraljevi i plemići krunisani su zlatnom krunom. Zlato se oduvijek povezuje s nečim pozitivnim“, kaže Olaf Štoc, profesor na visokoj Frankfurtskoj školi za finansije i menadžment.
Zlato je sve do današnjih dana uspjelo da zadrži status omiljenog luksuznog dobra: oko polovine eksploatisanog zlata danas se prerađuje u nakit. Ako se pritom radi o rijetkim komadima nakita, oni mogu da dosegnu veoma visoku kolekcionarsku vrijednost. A ako se radi o rijetkim luksuznim satovima, moguć je i ogroman rast vrijednosti tog artikla.
Ali po pravilu, zlatan nakit nije baš najbolja opcija kada se radi o potencijalnim investicijama. Nakit naime u većini slučajeva nije nešto što je „čisto“ zlato. Uglavnom se radi o legurama – dakle mješavini raznih metala. Procenat zlata u minđušama, ogrlicama ili narukvicama tako može da opadne i na nivo od 58,5 odsto.
Umjesto nakita, mnogo bolja opcija za ulaganje novca su zlatnici ili zlatne poluge. Zlatnici se sastoje od finog zlata, dakle udio zlata iznosi 99,9 odsto. Vrijednost se izražava u finim uncama. Trenutno jedna unca zlata (odnosno 31,1 gram) košta nešto više od 3.000 američkih dolara.
U ponedjeljak je zabilježena rekordna vrijednost svih vremena: 3.123,21 dolar za uncu. Prije 30 godina, u martu 1995, cijena zlata bila je oko 390 dolara za uncu.
Činjenica da je cijena zlata u protekle tri decenije toliko porasla ima veze i sa inflacijom. Doduše, cijena zlata rasla je brže od inflacije, ali su se „u načelu dogodila samo dva do tri znatnija rasta cijene zlata“, objašnjava profesor Štoc.
On naglašava da cijena zlata kratkoročno može da oscilira i napominje da mu je, kao naučniku, malo čudna teza da je zlato zaista dobra zaštita od inflacije.
Cijena zlata se ne određuje tek u posljednjih 30 godina, ona se definiše još od 17. vijeka, tada se to radilo na Bullion Marketu u Londonu (najvažnijem vanberzanskom mjestu za trgovanje zlatom i srebrom, prim.red). Od 20. vijeka postoji i jasno definisana tržišna struktura za zlato, ona je kreirana 12. septembra 1919. uz pomoć takozvanog „Londonskog Goldfiksinga“. To konkretno znači da od tada najvažniji trgovci zlatom dva puta dnevno definišu svoje cijene – radnim danom u 10:30 i u 15:00. To pravilo važi sve do današnjih dana.
„To naravno ima određenu simboličnu snagu“, objašnjava Štoc i ujedno naglašava: „Trguje se naravno i na elektronski način, a tamo se cijena zlata određuje iz sekunde u sekundu, iz minuta u minut.“
Zašto je zlato tako vrijedno? I zašto jedna unca danas košta više od 3.000 eura? Razlog su, između ostalog, i karakteristike zlata. Zlato je odličan provodnik struje, lako se prerađuje, gotovo je neuništivo, pa i na duži vremenski period.
Sve to zlato čini važnom sirovinom za elektroniku. U jednom pametnom telefonu nalazi se oko 30 miligrama zlata. Taj metal se koristi i za plombe za zube, odnosno za proizvodnju vještačkih zuba – zato što kiselina u usnoj šupljini i u jelu zlatu ne može ništa.
Ljudi eksploatišu sve više zlata. Samo tokom 2024. je, prema podacima Geološkog zavoda Sjedinjenih Američkih Država (SAD), širom svijeta iskopano je oko 3.300 tona zlata. Osim Kine, među zemljama koje eksploatišu najviše zlata su Australija, Rusija, SAD i Kanada.
Sudeći po podacima organizacije Svjetski savjet za zlato, čovječanstvo je od prve zlatne groznice u istoriji, pa do danas eksploatisalo više od 220.000 tona zlata. Većinu tog plemenitog metala danas posjeduju centralne banke, ukupno oko 37.000 tona. I kod njih se danas osjeća „zlatna groznica“: samo u prvom polugodištu 2024. centralne banke su širom svijeta kupile 483 tone zlata, što je rekordna količina.
Prema podacima Svjetskog savjeta za zlato, najveće rezerve zlata krajem 2024. imale su SAD: 8.133,5 tona. Druga na listi je Njemačka sa 3.351,5 tona, a slijede Italija, Francuska, Rusija i Kina. Pritom bi trebalo naglasiti da Svjetski savjet za zlato bilježi samo one podatke koje zemlje stavljaju dobrovoljno na raspolaganje. Stvarne zalihe bi dakle mogle da budu i (znatno) veće.
Činjenicu da mnoge zemlje posjeduju rezerve zlata Svjetski savjet za zlato objašnjava time da one tako žele da smanje svoju zavisnost od dolara. U slučaju svjetskih kriza moguće su turbulencije nacionalnih valuta, odnosno porast inflacije. Ako se u kriznim vremenima neka valuta uzdrma, rezerve zlata služe kao „osiguranje“, odnosno sredstvo pomoću kojeg se stabilizuje kurs valute – na primjer ciljanom kupovinom ili prodajom neke strane valute.
U modernoj verziji zlatne groznice mogu da učestvuju i privatne osobe, odnosno građani koji ne žele, kao centralne banke, da deponuju zlatne poluge u neki sef. Oni mogu da ulažu u investicione fondove koji se bave zlatom, u certifikate odnosno druge vrste vrijednosnih papira (ETF, ETC), pa i u same rudnike zlata. Ali, za razliku od fondova, rizik od investicije u neku pojedinačnu dionicu znatno je veći – jer neka rudarska kompanije može i da propadne. Ili da prekine sa rudarenjem.
