Svaki uspjeh sazidan je od neuspjeha – porazi su ti koji te tjeraju na više rada, na više odricanja, koji te formiraju kao sportistu, kao čovjeka, kazao je legendarni hrvatski fudbaler Igor Štimac.
Nekadašnji reprezentativac i selektor „vatrenih“ bio je gost emisije (Ne)uspjeh prvaka, koju u drugoj sezoni vodi čuveni rukometaš Mirza Džomba.
„Svaki uspjeh je sagrađen na neuspjesima. Gledao sam neki dan podatak koji je izašao, mislim da je Federer bio u pitanju – on je u svojoj karijeri izgubio preko 40 odsto odigranih poena, mislim čak 45. A mi govorimo o jednom od najvećih svih vremena“, istakao je Štimac.
„Tvoji uspjesi, moji uspjesi, svi oni su sazidani na porazima – kroz poraze smo naučili, oni su nas izgrađivali“, kazao je Mirzi Džombi.
Štimac je nekadašnji svjetski prvak sa omladinskom reprezentacijom Jugoslavije u Čileu 1987, osvojio je bronzanu medalju sa Hrvatskom na Mundijalu 1998, bio je kapiten Hajduka, Derbi kauntija i Vest Hema, dok je u trenerskoj karijeri vodio Hajduk, reprezentaciju Hrvatske, iranski Sepahan, reprezentaciju Indije…
Gostujući u emisiji (Ne)uspjeh prvaka imao je šta da poruči – i kolegama trenerima koji rade na vrhunskom nivou, ali i onima koji tek počinju da se bave sportom.
„Ono što ja često kažem na trenerskim seminarima, na pitanje o stresu – o kakvom stresu vi pričate? O stresu u fudbalu? Mislim da riječi stres ne bi trebalo da ima mjesta u našem poslu. Počevši od toga koliko zarađujemo, koliko efektivno rada imamo dnevno, nedjeljno ili mjesečno, koliko smo dobro zbrinuti. Ljudi moji, stres je kada je dijete bolesno, kada je sve u božjim rukama, kada moraš obilaziti bolnice, kada nemaš za hranu, kada nemaš šta da obučeš, kada nemaš gdje da spavaš – e to je stres. A ovo što je vezano za sport – možemo da pričamo o tome da li smo uzbuđeni, jer mnogi ljudi brkaju malo veće uzbuđenje sa nečim što je stres. Dakle, ima u nama adrenalin koji raste prije velikih nastupa, velikih utakmica, i to uzbuđenje mi moramo da pretočimo u nekakvo samopouzdanje, ili će nas ono sputati u datom trenutku. Koji stres? Govorimo o zadovoljstvu, većem ili manjem“, istakao je Štimac.
„I ono što naglašavam svima koji rade sa mlađim uzrastima, jedan detalj koji se zagubio u proteklim godinama koje su izbacile jako puno nekih mladih trenera i koji isključivo misle da je teren i baratanje s loptom ključ svega. Ja im kažem: ‘Djecu morate podizati način da isključivo uživaju u igri s loptom i ne ih učiti da pobjeđuju – učiti ih kako da se nose s porazom. To je puno, puno važnije. Jer, ne treba zaboraviti i zanemariti da će u radu s mladima biti puno više onih koji će doživjet neuspjeh, koji će doživjet veći broj poraza nego pobjeda i koji u konačnici neće biti na strani onih koji će biti pobjednici i koji će se okititi medaljama. Prema toma, ako izostane edukacija te djece i pomoć njima u tom shvatanju kako se nositi s porazom – mi postajemo tvornica stvaranja socijalnih slučajeva i depresivnih duša. To je ono kako su mene podizali“, zaključio je Igor Štimac.
