Ako su prvi porazi u “Morači” nakon više od decenije (od Slovenije i Bosne i Hercegovine) stigli prerano da bi se donosili zaključci, a dobre igre na Evropskom prvenstvu i posebno pobjeda nad Srbijom učinili da se možda stekne i pogrešna slika, prvi meč baraža sa Italijom bio je najbolja potvrda da su “lavovi” daleko od pravog sistema, kontinuiteta u igri…
Rukometaši Crne Gore poraženi su od Italije sa 32:26 u prvom meču baraža za odlazak na Svjetsko prvenstvo i u Podgorici će u nedjelju od 17.30 morati sve da “isprave” ukoliko žele da opravdaju ulogu favorita i izbore deseto veliko takmičenje u istoriji.
Da li “lavovi” mogu da istope minus šest iz Konversana? Njihov kvalitet je takav da bi to mogli da urade i protiv mnogo jačih ekipa od “azura”, ali je možda čak i važnije pitanje – da li bi takav preokret učinio da svi problemi nestanu, da bude najava igara kakva i priliči klasi rukometaša kakvi su Branko i Miloš Vujović , Nemanja Grbović , Nebojša Simić …
– Ovo nije ni sjenka onoga što možemo da odigramo – rekao je selektor Vlado Šola poslije utakmice na jugu Italije.
Upravo takav je osjećaj kod većine koji u posljednje vrijeme prate naš nacionalni tim – Crna Gora nikada nije imala generaciju sa toliko talenta, ali i da veliki iskorak sa Evropskog prvenstva prije dvije godine (11. mjesto) nije iskorišćen na pravi način…
Očigledno je da od kada je Šola selektor (debitovao u martu prošle godine porazom od Slovenije) mnoge čudne stvari prate “lavove” – od poraza od Bosne i Hercegovine u Podgorici, preko zbunjujućeg tajm-auta na meču sa Mađarskom tokom Eura, do važne pobjede nad Srbijom, a opet i neočekivano ubjedljivog poraza od Italije.
Uz sve to, selektor je uspio i da pokvari odnose sa dvojicom standardnih reprezentativaca Božom Anđelićem i Milošem Božovićem , a upravo je u Konversanu bilo više nego očigledno da bi baš Anđelić u odsustvu povrijeđenog Radojice Čepića mnogo značio na poziciji srednjeg beka.
Ovako je Šola morao da improvizuje sa Vukom Borozanom i Vasilijem Kaluđerovićem , igračima kojima to nije idealna pozicija, dok je jedini pravi srednji bek bio debitant – Filip Krivokapić .
Treba biti i realan i podvući da su “lavovi” sa slabijim igrama krenuli i nešto prije dolaska Vlada Šole – na Svjetskom prvenstvu u Poljskoj i Švedskoj najavljivalo se četvrtfinale i plasman u olimpijske kvalifikacije, a na kraju su stigle samo dvije pobjede (na šest mečeva) i to uz dosta muke protiv autsajdera Irana i Čilea.
Tadašnji selektor Zoran Roganović rekao je da nije uspio, da mu je riječ važnija od svega i povukao se sa klupe reprezentacije.
Umjesto njega je stigao Šola, očekivala se reakcija, korak naprijed, ali jedna pobjeda na Evropskom prvenstvu i jedna u prethodnim kvalifikacijama to sigurno nisu donijeli.
Brojke su nekad surove, a one kažu da je hrvatski stručnjak Crnu Goru vodio na osam takmičarskih mečeva, a doživio je šest poraza i upisao samo dvije pobjede – protiv Kosova i Srbije.
U nedjelju svi očekuju treću i to ubjedljiviju od šest razlike, a ukoliko ona dođe ili će Šola morati da mijenja nešto ili će to učiniti Rukometni savez Crne Gore.
