Premijera Mađarske i predsjednika Turske su otpisali, a oni su pobijedili, zahvaljujući rezultatima, baš kao i naš predsjednik.
Predsjednika Srbije Aleksandra Vučića zapadni centri moći pokušavaju da sruše na isti način kao što su pokušavali da sa vlasti svrgnu mađarskog lidera Viktora Orbana i novoizabranog predsjednika Turske Redžepa Tajipa Erdogana. U pomenuta dva slučaja nije im uspjelo, pa ne treba sumnjati da će i prvi čovjek Srbije uspeti da se izbori s brutalnim pritiscima s kojima je suočen.
Krenimo od Erdogana. Novi-stari predsjednik Turske pobedio je u drugom krugu izbora za predsjednika te zemlje, sa 52,14 odsto osvojenih glasova. Opozicioni kandidat (i miljenik Zapada) Kemal Kiličdaroglu osvojio je 47,86 odsto glasova. Erdogan je dobio dva miliona glasova više od konkurenta.
Sve ovo, uprkos najprljavijoj mogućoj kampanji koja je vođena protiv Erdogana, te navodnim istraživanjima javnog mnjenja, koja su, odreda, pokazivala da zaostaje za opozicionim kandidatom.
– Protiv Erdogana je primjenjivana taktika slična onoj kojom su se sprovodile obojene revolucije širom svijeta. S tim da je protiv njega pokušan i klasičan državni udar u julu 2016, za koji se, s mnogo osnova, tvrdi da je izveden po direktnom nalogu SAD – objavio je juče jedan od turskih medija naklonjen Sultanu, kako Erdogana zovu.
U prvoj izjavi posle velike i (ne)očekivane pobjede Erdogan je poručio da je na izborima pobijedilo 85 miliona građana Turske. Izlaznost, vrijedno je pomenuti, bila je gotovo 85 odsto.
Idemo sada u Mađarsku. Pred parlamentarne izbore prošle godine, kompletna opozicija ujedinila se protiv Viktora Orbana i njegove partije Fides. Na krilima odličnih rezultata na lokalnim izborima, opozicionari su, baš kao što ovih dana njihove kolege rade u Srbiji, odbrojavali Orbanu posljednje dane na vlasti. Grdno su se, međutim, prevarili.
Peter Sijarto, šef diplomatije Mađarske, najbliži saradnik Viktora Orbana, govorio je prošlog petka na velikom skupu „Srbija nade“ u centru Beograda.
– Drago mi je da sam poslije četiri godine ponovo u ovom gradu i pred vama. Smatram Srbe bratskim narodom. Istorija nas je stavljala pred velika iskušenja, često smo doživljavali jedni druge kao neprijatelje, danas se sve promijenilo, postali smo prijateljski narod i na tome možemo da zahvalimo vašem predsjedniku Aleksandru Vučiću. Naprijed, Aleksandre, naprijed, Srbijo – poručio je Sijarto.
Orban ne samo da je pobijedio nego je pobjeda Fidesa bila toliko ubjedljiva da uopšte nije bilo potrebe da se raspravlja o bilo kakvim koalicijama da bi se formirala vlast. Milijarder Džordž Soroš, kojeg Orban optužuje za pokušaje da se napravi haos u Mađarskoj, potučen je do nogu.
I hajdemo sada na domaći teren. Za početak, analizirajmo šta povezuje Aleksandra Vučića, Viktora Orbana i Redžepa Tajipa Erdogana, osim što imaju odlične lične odnose i što ih mrzitelji nazivaju autokratama. Prvo, trn su u oku pojedinim svjetskim centrima moći zato što vode suverenu politiku i interesi sopstvenih država su im preči od bilo čega drugog. Drugo, iza sve trojice stoje rezultati. Vučić, da se sad ne bavimo Orbanom i Erdoganom, ekonomski je podigao Srbiju, izgradio mrežu auto-puteva, doveo strane investitore, podigao BDP, plate i penzije. I zato je narod za njega, baš kao i za lidere Mađarske i Turske bez obzira na to s kakvim se udarcima i izazovima suočavaju.
– Sličnost je evidentna. Orban ima dvotrećinsku većinu u mađarskom parlamentu od 2010. naovamo, što znači da je na izborima 2010, pa 2012, te 2018. i 2022. dobijao ogromnu podršku građana. Ovde predsjednik Vučić sam na predsjedničkim izborima pobjeđuje u prvom krugu, ubjedljivom podrškom naroda. Više od 60 odsto ili 2,3 miliona građana Srbije zaokružilo je njegovo ime. Uspio je i Erdogan, opet, uprkos svim udarima, da pobijedi. I uočava se ovde, kao što je slučaj u Mađarskoj i Turskoj, da se udružuju svi oni koji bi da se domognu vlasti, ali nasilno i bez izbora. Međutim, ništa ne djeluje i ne može biti jače od povjerenja i podrške naroda. Uprkos svim pritiscima, neprincipijelnim savezima, uz podršku partnera u regionu i mentora u svijetu.
– Aleksandra Vučića podržava srpski narod. Njegova popularnost je nezabelježeno visoka u našoj istoriji. I nema te sile koja volju naroda može nadjačati.
– Očigledno je da postoji globalna matrica u kojoj lideri, oni koji vode samostalnu politiku i imaju vrijednosne stavove o najznačajnijim pitanjima društvenog razvoja, nisu poželjni. Orban i Erdogan su lideri koji se mogu svrstati u tu kategoriju, a na isti način se doživljava i Vučić, koji vodi samostalnu, nezavisnu politiku. To ne odgovara pojedinim centrima moći, koji pokušavaju da instaliraju tu matricu poslušništva, bespogovornog služenja njihovim, a ne nacionalnim interesima. U tom svijetlu bi trebalo posmatrati i posljednje događaje u Srbiji, proteste opozicije i njima naklonjenih krugova u djelu javnosti, medijima. Taj mejnstrim u politici želi da uništi samostalnost i nezavisnost. Međutim, uprkos novcu, logistici, moći svoje ciljeve ne mogu da ostvare ako je na drugoj strani narod. A predsjednika Vučića i njegovu politiku narod Srbije podržava.
