Otac djevojčice koja je nastradala u beogradskoj školi “ Vladislav Ribnikar“ Slobodan Negić kazao je da su neka djeca na psihoterapijama po povratku u školske klupe „slušala narodnu muziku“ i kako je rekao, „povezivala sa se duhovima i dušama svojih nastradalih drugara“ u prisustvu terapeuta.
„U ‘tamnoj psihoseansi’ koju je djeci držala dr Ranka Radulović, uz znanje direktorice škole, ona je djeci puštala narodnu muziku i govorila im da treba da se povežu sa duhovima i dušama svojih poginulih prijatelja i prijateljica. Ne postoji niko ko može da objasni kako se to dogodilo. To je bilo bez znanja roditelja, djevojčica je došla kuću uplakana, u traumi, rekla je da su bili na seansi, rekla je da je bilo odvratno“, ispričao je otac nastradale Sofije u gostovanju na televiziji Nova S.
On je rekao i da je juče bio na sastanku roditelja stradale djece i predstavnika svih relevantnih institucija Srbije i da je pitao ko je doktorica Ranka Radulović, a da niko od prisutnih nije znao o kome se radi.
„Takođe, nastao je tajac kada sam danas to iznio na toj sjednici“, rekao je Negić.
On je i objasnio da je „doktorka Ranka Radulović zaposlena na neuropsihijatrijskom odjeljenju KBC-a i poslata od strane ministarstva zdravlja, kao neko ko treba da pomogne u toj situaciji djeci i nama roditeljima“.
Negić je rekao da će iskoristiti sva pravna sredstva „da ta doktorka nikada više ne radi“ i naveo da je direktorica u izvještaju koji je napisala o napretku djece u radu sa terapeutom u jednom dijelu napisala „da je u početku bilo određenih problema u komunikaciji između djece i terapeuta ali su ti problemi prevaziđeni i uspostavljen je kontinuitet psihoterapijske pomoći“.
„Ako iz te rečenice neko u tome vidi javnu namjeru da se kaže šta se dogodilo neka kaže, ja ne vidim“, rekao je on.
Negić je i izjavio da sve informacije iznosi u javnost „pod punom moralnom odgovornošću i da je spreman da to odbrani na sudu“, kao i da je dobio saglasnost jedne majke čije je dijete učestvovalo u „mračnoj psihoterapijskoj seansi koju je sprovela Ranka Radulović“.
„Mislim da je iznošenje istine neka vrsta moralne odgovornosti i da nema mjesta izbjegavanju činjenica, jer mi onda ni ovako ne razumijemo šta se dogodilo“.
On smatra da direktorica koja je sačinila takav izvještaj ne treba da bude više na toj funkciji kao i da svi koji su odgovorni moraju da odgovaraju.
Negić je rekao i da poštuje odluku savjeta roditelja i da treba svi da je poštuju jer je donijeta uz konsenzus.
„Ne možete im liječiti traumu na mjestu gdje se ona dogodila. Tamo gdje sam čekao moju Sofiju“, rekao je Negić.
On smatra i da povećanje broja policajaca u školi može biti samo prelazno rješenje.
„Znam djecu koja su preživjela tu traumu. Neka djeca još uvijek ne govore. Neka djeca ne žele da idu više u školu uopšte. Hoćete da se radi procjena traume, pa da li mora da se radi tamo gdje je nastala, “ upitao je Negić.
On je rekao da je došao u emisiju da „probudi empatiju“ između svih koji ga okružuju.
„Ja sam želeo da dođem ovdje, jako je teško, ali osjetio sam jaku potrebu da iznesem u javnost težinu situacije. Želim da iskoristim priliku da kažem činjenice kao pojedinac i građanin ove zemlje i pokušam da probudim svijest ljudi, koja se već sada budi o tome da su podjele nešto nam ne treba i da je problem jako težak“.
„Niko nema rješenja i jako je teško živjeti sa tim, ali vidim kod ljudi iskrenu želju kada me pogledaju u oči, koji su prestravljeni onim što vide i koji na ljudskom nivou reaguju na ovo, to prevazilazi uobičajene teme i dnevno političke priče. Svako ko u ovom nalazi prostor da plasira neka brzopleta mišljenja umjesto onoga što se zaista dogodilo, čini samo medveđu uslugu društvu“, istakao je Negić.
