Vrhovni komandant NATO-a: Kina i Rusija u Africi preuzimaju vodeći uticaj

Vrhovni komandant NATO-a: Kina i Rusija u Africi preuzimaju vodeći uticaj

Kina i Rusija u Africi preuzimaju vodeći uticaj u odnosu na Sjedinjene Američke Države, piše u autorskom tekstu za „Blumberg“ penzionisani admiral Džejms Stavridis, bivši glavnokomandujući NATO snaga u Evropi.

Prema njegovoj ocjeni, Afrika postaje sve značajniji region za globalnu bezbjednost, ali SAD ne uspjevaju da se prilagode sceni koja se brzo mijenja, pa su tako američke trupe bile prinuđene i da napuste Niger, gde je Pentagon imao dugogodišnje bezbjednosno partnerstvo.

„Strateški značaj Afrike nije precjenjen: do 2050. tamo će živjeti svaki četvrti čovjek na planeti. Konkurenti američkih velikih sila napravili su dubok prodor, a bez koherentne strategije, SAD će nastaviti da gube uticaj i geopolitičku prednost“, podvlači Stavridis.

Američka afrička komanda, zadužena za vojnu saradnju širom regiona, upozorava da je Kina aktivna u sve 54 zemlje na kontinentu.

General Majk Lengli, njen komandant, kaže da Peking teži uspostavljanju pomorskih baza na Atlantskom i Indijskom okeanu i Adenskom zalivu. Kina je izgradila i svoju prvu zvaničnu prekookeansku bazu na Afričkom rogu u Džibutiju.

Stavridis navodi i da bi nova strategija Vašingtona u odnosu na Afriku morala da se sastoji od šest tačaka.

Za početak Amerika bi trebalo da shvati ogromnu raznolikost Afrike. Drugo, važno je koncentrisati napore na nekoliko ključnih zemalja u četiri različite geografske oblasti, koje imaju regionalni i, u nekim slučajevima, uticaj na cijelom kontinentu.

Bitno je poboljšanje veza sa uticajnim regionalnim i globalnim organizacijama, poput na primjer Afričke unije, u kojoj je mjesto američkog ambasadora je upražnjeno više od godinu dana.

Amerika bi trebalo da bliže koordinira sa svojim globalnim saveznicima, poput Francuske koja je zadržala jake veze sa svojim afričkim kolonija, a uz to neophodno je i da se postavi kao takmac pekinškoj inicijativi „Pojas i put“.

Vašington bi trebalo, zaključuje vojni stručnjak, i da pruža veću bezbjednosnu podršku – što suštinski znači pružanje obuke i opreme vojskama kontinenta