Od pitanja kakvu poruku šalje autfit Melanije Tramp, preko podsjećanja na dobrodušnu viziju Abrahama Linkolna, slavljenja Dana Martina Lutera Kinga, sve do poruke iznad Suda, da svakoga sljeduje njegova sloboda i poštovanje zakona.
Zatim: molitva Bogu, direktno odavanje počasti Gospodu, koji mudrost daje mudrima, dok svi prisutni spuštaju glave iako su neposredno prije toga pravili selfije jer je pitanje statusa, čak i za milionere, biti dio najelitnijeg skupa Amerike koji se okupio tokom inauguracije Donalda Trampa, unutar rotonde Kapitola.
Inače, ovo je, ujedno, mogli smo pročitati, najskuplja inauguracija u istoriji SAD. Sav IT vodeći sektor se okupio; tu su i Ilon Mask, Zakerberg i Džef Bezos, kao i vlasnik ‘Gugla’, četri najuticajnija i najmoćnija čovjeka u sili broj jedan. Čijeg novog, drugi put izabranog predsjednika, dolaskom u Vašington podržavaju Orban i Đ. Meloni, dok Putin i predsjednik Meksika nisu pozvani, a Si Đi Ping je u svoju zamjenu poslao potpredsjednika Kine.
Prije inauguracijskog govora kojeg čitav svijet čeka sa nestrpljenjem koje se miješa sa zebnjom, u neoklasističkoj građevini vojni hor izvodi numeru sa refrenom Aleluja. Zatim, mogli smo čuti samog Dolanda Trampa iz čijeg obraćanja izvlačimo tri poruke 1) zlatno doba Amerike počinje ovoga trenutka, 2) zavidiće nam svi narodi a mi više nećemo dozvoliti da nas iskorišćavaju, 3) Amerika će biti daleko snažnija, veća i izvanrednija nego ikada ranije.
Dakle: Amerika Amerikancima, okrenuta i posvećena sebi, prvo će se sukobiti “sa korumpiranim establišmentom”, tom zaostavšitnom prošle vlasti koja je pružala enormne finansije u branjenu tuđih granica. Uz to, već je SAD istupila iz Pariskog sporazuma što znato otežava i usporava ubrzane klimatske promjene. Prema tome, ništa od defosilizacije SAD, koja je takođe napustila i SZO.
Predsjednik nadalje nastavlja kako je kroz zemlju projurio uragan, u Los Anđelesu bijesni požar koji pogađa neke od najbogatih Amerikanaca, koji se pate još i od lošeg obrazovnog sistema koji “uči našu djecu da se stide sebe”. Ukratko: Tramp obećava da je okončan pad te zemlje!
Takođe, Tramp je ništa manje ubjeđen kako mu je u Pensilvaniji sâm Bog spasio život od atentatorskog metka kako bi Ameriku opet učinio velikom. Poteže za sljedećim riječima u kojima saopštava da je on dokaz kako, zbilja, ništa nije nemoguće.
U tome, ako će pravo, ipak, ima izvjesnog fanatizma koji je, po prirodi stvari, uvijek već itekako opasan. – Uostalom, moć počiva na ubjeđenju da je pravedna, jer moć može biti samo takva.
Novoizabrani predsjednik želi ostati u istoriji Amerike upamćen kao izvođač “potpune restauracije, i sprovoditelj revolucije zdravog razuma”. Odmah će pristupiti sa uvođenjem vanrednog stanja na južnoj granici. Razračunavanje sa ilegalcima, što će reći, borba sa unutrašnjim i spoljnim neprijateljem odmah stupa na snagu.
Anglosaksonski blok, s jedne, i s druge BRIKS, ostatak: megapustinja, zemlje koje će biti bezočno eksploatisane, putem spoljne poreske službe, što Evropi predstavlja realnu prijetnju, jer ovoga puta ona biva ostavljena, zato Orban i može reći kako se kreće u borbu sa Briselom koji je samo radio na uništavanju duha Evropske unije.
“Od danas počinje” – tako pokreće svaku rečenicu sa zametkom revolucije u najavi – obnavljanje vojske koja će biti ubjedljivo najjača na svijetu, sa misijom mirotvorca i dobročinitelja, i dok pominje oslobađanje Hamasovih talaca, Džo Bajden i Kamala Haris ustaju sa snažnim aplauzom. Nastavlja o Panamskom kanalu kojim upravlja Kina, iako po dogovoru to nije smjela da učini, zato će i biti vraćena SAD-u. Zemlji koja će na Marsu postaviti svoju zastavu, kako smo mogli čuti. Jer, Amerikanci su oduvijek bili kadri čuti – zov divljine, oni su podijelili atom, u istoriji su najveći inovatori i vizionari, što će se sve opet ponoviti, važno je biti spreman i hrabro slijediti svoj san.
Amerika je u ovome inaguracionom govoru, istorijskom, predstavljena kao nešto između filma i mita, međutim, prešla je put od obećane do omražene zemlje, budući da joj je spoljna politika bila više nego represivna i kolonijalistička, u prvom redu eksploatorska; zato ponavlja da dolazi zlatno doba SAD-a, u svom maniru govoreći u superlativu. Političkim analitičarima ostalo je više nego zagonetno zašto se ni u jednoj riječi nije pomenuo Ukrajinu, na kojoj su Demokrate pokušavale izgraditi imidž preko kojeg bi bile prepoznate kao istinski dobročinitelji svim zemljama u nastojanju da zadobiju i očuvaju suverenitet. Zbilja, da li je tako? Obzirom na činjenicu da sudbine mnogih zemalja zavise od trenutne američke administracije.
Unutrašnjo-spoljni neprijatelj snažno će homogenizovati SAD, tako su narko karteli iz Meksika dobili status terorističke organizacije, kao što su to ISIS ili Al Kaida. Obračun, kao u filmu Nesalomivi , kreće iz Čikaga, jer fentanil i krek, i druge droge koje nastaju u kućnim laboratorijama po zabitima i provincijama, razaraju američko društvo koje je uz to, prema riječima Trampa, izgubilo povjerenje u vlast, u one koji bi ih trebali voditi u progres i bolju budućnost.
Pitanje je šta, međutim, o ovakvom govoru misli sam Zelenski (pored toga što je u njemu čuo samo ono najbolje i najneophodnije za mijenjanje svjetske situacije), koji bi se mogao osećati izdano i napušteno, budući da je jedno vrijeme ne samo od vip ličnosti Amerike (prvenstveno Holivuda) bio zvijezda, već i od zvanične politike na čelu sa Džo Bajdenom? No, sad se SAD okreće isključivo sebi, tako da se s pravom razmišlja kako u sprovođenju Trampove politike čak ni dobar dio Evrope neće biti u fokusu, pored sigurne koncentracije na Bliski istok.
Samo, dakle, u ovoj fazi globalnog kapitalizma, na svega 3 kvadratna metra može stati – 885 milijardi dolara, koje su u posjedu četri, na početku teksta spomenuta lica. Koja su, očigledno, zamijenila sve planetarne zvijezde od kojih nijedna nije bila prisutna na inauguraciji, čak su mnogi stanovnici Vašingtona iskoristili dan M. L. Kinga kako bi napustili grad i tim gestom pokazali šta misle o povratku Donalda Trampa koji je, između ostalog, rekao da će se ubuduće uvažavati samo dva pola – muški i ženski, što, zasigurno, posebno provocira filozofkinju roda, Džudit Batlerovu, koja (parafrazirajmo) ne smatra da je rod prirodno, nego da je društveno ‘uspostavljen’. Nametnut. Ili, drukčije rečeno, verifikovan.
Najveći besjednici koje istorija pamti – Buda, Pitagora, Sokrat, Hrist – nikada ništa nisu zapisali. Za Zaratrustru, Hajdeger piše da je (za)govornik ( fürsprecher ). No, čega je on to zagovarač? “Ja, Zaratrustra, zastupam život, zastupam trpljenje, zastupam krug.” Svakako, to je ono najviše što se da zagovarati, prenositi kao propovjednik, tim prije jer je propovijed oblik konstantnog predavanja kojeg su ponajviše praktikovali cinici.
Ako je M. L. King – na koga su se pozivali podsjećajući na njegov dan koji se obilježava – imao san, savremeni političari imaju govor/obećanje, jer političari uvek misle o kraju rečenice. (Delez) O, dakle, efektu kojeg ostavljaju na pasivizirane slušaoce kojima ostaje da sve isprate koristeći – aplauz im. Odjek plitkog mišljenja. (Embrouz Birs)
Politička obećanja se, uglavnom, nikad ne ostvare, ali svijet se mijenja. Uvijek već nagore, makar je tako tokom XXI vijeka, najvećeg razočaranja jer smo nade investirali ideološki kupujući ispričanu priču kako je to obećano doba preporoda na svim nivoima.
