Reforme penzionog sistema ne mogu da se urade i sprovedu za četiri mjeseca, jer su potrebna značajna istraživanja i sveobuhvatne analize. Iskustva i iz zapadne i istočne Evrope pokazuju da nije preporučljivo potpuno ili značajnije ukidanje obaveznih doprinosa u državni penzioni fond i prebacivanja tog novca u privatne penzione fondove.
Većina država u Evropi koja je proteklih godina ili decenija prebacila značajniji dio obaveznih penzionih doprinosa u privatne penzione fondove, sada mijenja te odluke i vraća se državnim fondovima. Nije dobro značajno povećavati samo minimalnu penziju i njeno skoro izjednačavanje sa prosjekom, jer se time obesmišljava uplata doprinosa i godine staža a stvara deficit Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja.
To su neke od preporuka sa panela „Budućnost penzionog sistema u Crnoj Gori: Iskustva iz regiona“, koji je održan u Podgorici pod pokroviteljstvom predsjednika države Jakova Milatovića.
Na panelu su učestvovali regionalni eksperti iz oblasti javnih finansija dr Nikola Altiparmakov, član Fiskalnog savjeta Srbije i docent na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, prof. Predrag Bejaković, Institut za javne finansije iz Zagreba i prof. Mitja Čok, predavač na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Ljubljani, dok je moderator biti Miloš Vuković, izvršni direktor u Fidelity consulting.
Programom „Evropa sad 2“ predviđeno da godinu dana nakon izbora Vlade Milojka Spajića što je 31. oktobar, prosječna neto zarada bude 1.000 eura, minimalna plata 700 eura, minimalna penzija 450 eura, a prosječna penzija 600 eura. Iako je do tog roka ostalo još četiri mjeseca, taj program nije zvanično objavljen niti su predstavljene analize kako doći do tih cifri. Saopšteno je jedino da će njime biti obuhvaćena i reforma penzionog sistema kao i značajno smanjenje ili ukidanje doprinosa na zarade.
U stručnim analizama učesnika panela predstavljanja su iskustva u zemljama koje imaju tri takozvana stuba penzionog sistema. Prvi stub predstavlja obavezne uplate u državni penzioni fond, drugi stub je kada se zakonom omogući ili naredi da se dio ubaveznih uplata doprinosa sa državnog fonda prebace u privatne penzione fondove uz poreske olakšice, čime se umanjuju buduće isplate penzija tog korisnika iz državnog fonda. Treći stub su dodatne dobrovoljne uplate u privatne penzione fondove često povezane za životnim i zdravstvenim osiguranjem.
Milatović je u uvodnom govoru kazao da se ovim panelom nastavljao projekat „Razgovori sa predsjednikom“ sa ciljem otvaranja dijaloga o važnim društvenim temama koje oblikuju budućnost svih građana.
„Sistemske reforme, kao što je pitanje Fonda PIO, zahtijevaju inkluzivan dijalog, jasne poruke i transparentnost. Da bismo jačali povjerenje u institucije, što je osnov svakog demokratskog razvoja, one moraju biti otvorene, moraju saopštavati jasne i tačne informacije, a njihov rad mora biti zasnovan na temeljitim i preciznim analizama“, kazao je Milatović.
U uvodnom dijelu panela Vuković je predstavio statističke podatke iz crnogorske ekonomije, između ostalog navodeći da je u prvom kvartalu naplata PDV-a povećana za jedan odsto, akciza je pala za dva odsto, dok je najstabilniji rast imala naplata doprinosa za penzijsko osiguranje od 11 odsto. Kazao je i da bi ukidanje doprinosa napravilo rupu u sistemu javnih finansija veću od 700 miliona eura, dok nema ni naznaka odgovora iz Vlade na koji način bi to bilo nadoknađeno ili šta će biti sa doprinosima koji su već uplaćivani u državni fond.
Profesor Bejaković je predstavio svoju analizu penzionog sistema bivše Jugoslavije i Hrvatske, navodeći da je on bio održiv kada su na jednog penzionera dolazila četiri radnika koja uplaćuju doprinose ali da je već krajem 80-tih godina ta odnos počeo da se kvari i da pada na tri radnika na jednog penzionera. Sada u Crnoj Gori imamo dva radnika na jednog penzionera.
On je kazao da je Hrvatska dijelimično prešla na drugi penzioni stub, odnosno da postoje privatni penzioni fondovi, ali da oni nisu dali očekivane rezultate, zbog čega želi da Crna Gora izbjegne greške koje je napravila Hrvatska.
Ukidanje obaveznih doprinosa za penziono osiguranje bi, kako je kazao stvorilo vrlo nepovoljne ekonomske prilike i dovelo do razbijanja povjeranja u takav sistem penzione štednje koji se gradio decenijama.
„Stvaranje povjerenja u pojedini oblik javne politike je dugotrajan i naporan posao koji zahtjeva posvećenost i odlučnost svih učesnika, a razbijanje tog povjerenja je vrlo lako i brzo, s dugotrajnim nepovoljnim pozicijama“, kazao je Bejaković.
Altiparmakov je predstavio istraživanje o iskustvima drugog penzionog stuba u zemljama istočne Evrope, koje su dijelimično ili većinski prešli na privatne penzione fondove u periodima od 1998. pa do 2008. godine. Kazao je da je u skoro svim zemljama stopa rasta prinosa u privatne penzione fondove bila niža od rasta BDP-a tih zemalja, a u tri države je stopa rasta prinosa bila negativna.
On je naveo da je to dovelo da potpunog neuspjeha tog projekta, kao i da se dio država vraća na stari sistem uplate doprinosa koji sada postiji u Crnoj Gori.
„Postojeći bodovni penzioni sistem pruža maksimalni stepen prilagođavanja i međugeneracijske pravičnosti“, kazao je Altiparmakov.
On je naveo primjer da privatni penzioni sistemi uzimaju naknade za upravljanje tim fondom od iznosa uplata korisnika, kao i da provizija od jedan odsto smanjuje konačnu isplatu tom korisniku za 20 odsto.
Kazao je i da česte izmjene penzionog sistema kroz povećanje samo minimalne penzije ili stvaranje povoljnijih uslova za odlazak u penziju jedne grupe zaposlenih, stvaraju dugoročne probleme i smanjuju održivost državnog fonda.
Profesor Čok je kazao da se slovenački penzioni sistem součava sa dugotrajnim izmjenama, kao i da se nalazi pod velikim pritiskom zbog negativne demografije odnosno smanjenja broja mladih a povećavanjem broja penzionera.
„Trenutna reforma penzionog sistema odnosi se na prvi stub. Ako se usvoji poboljšala bi dugoročnu održivost penzionog sistema. Drugi stub nije politički prioritet. Ipak, trenutna reforma sadrži mogućnost za prelazak u privatne fondove ali to nije srž predloga“, kazao je Čok.
„Moramo biti oprezni i odbaciti iskušenja ekonomskog populizma i kratkoročnih benefita. Takvi pristupi mogu izgledati privlačno na prvi pogled, mogu donijeti i trenutačne političke poene, ali uvjek, bez izuzetka, vode do dugoročnih problema i destabilizacije javnih finansija. Umjesto toga, treba da se fokusiramo na dugoročna, održiva rješenja koja će osigurati stabilnost i prosperitet za sve naše građane“, kazao je Milatović.
Nakon završetka izlaganja panelista za riječ su se mogli javiti gledaoci kojih je bila puna sala Muzičkog centra.
Bivši funkcioner (direktor Fonda Pio, ministar finansija i guverner CBCG) Radoje Žugić kazao je da ne vidi ništa loše u tome da se postepeno uključi drugi stub penzione reforme, odnosno da se dva procentna poena koja se uplaćuju u državni fond ptreusmjere u privatne penzione fondove.
Poslanik Bošnjačke stranke Damir Gutić, za riječ se javio kao bivši direktor ugašenog privatnog penzionog fonda „Market Invest“. On je naveo da raniji privatni penzioni fondovi nisu uspjeli zbog toga što zakon o podsticajima za ulaganja u njih nikada nikada nije zaživio, kao i da ih ne treba odbacivati za ubuduće.
Član Senata Državne revizorske institucije Branislav Radulović kazao je da je se mora raspravljati o ovoj temi čija se primljena najavljuje za četiri mjeseca, ali je i podsjetio da ništa od tog plana Vlada još nije objavila.
„Razgovaramo o nečemu što je sada samo na nivou obećanja o povećanju plata. Ništa drugo ne znamo“, kazao je Radulović.
Bivša poslanica Branka Bošnjak navela da je ova vlada hazardska (kockarska) i da se ne smije dozvoliti uništenje državnog fonda PIO u korist privatnih.
Donedavni direktor Fonda PIO Ranko Aligrudić kazao je da je ovo goruća tema i najvažnije pitanje u Crnoj Gori jer se odnosi na sve garađane – sadašnje penzionere, zaposlene i buduće zaposlene.
