Tribina „Riječ“ Udruženja književnika Crne Gore ovaj put bila je posvećena književnosti za djecu i njenom statusu kod nas. Prisutnima se na večeri naslovljenoj po čuvenom stihu Milovana Vitezovića „Ja i klinci ko pesnici“ najprije obratila pjesnikinja i kritičarka, urednica Tribine Milica Kralj.
Prisutne je podsjetila na istorijat književnosti za djecu kod nas, s posebnim osvrtom na period iza Drugog svjetskog rata. No, iako je riječ o stvaralaštvu koje „žilavo“ opstaje, za kojim se osjeća i potreba, i koje ima svoju publiku, ono ipak nema status koji zaslužuje, ocijenila je Kralj.
– Iako na prvi pogled izgleda da je lako pisati za djecu i da se te pjesme mogu pisati lijevom rukom, to uopšte nije tačno; dječja lirska pesma je najteža vrsta i vrlo je mali broj velikih pjesnika u toj vrsti stvaralaštva. Iako pjesme za djecu pišu skoro svi, poeziju za djecu pišu rijetki, odnosno vrsni stvaraoci – rekla je Kralj, između ostalog.
Pisci da rade na afirmaciji književnosti za mlade čitaoce
Prisutnima se obratio i Novica Đurić, predsjednik UKCG, koji i sam ima dvije zbirke poezije za djecu, navodeći da je prijatno iznenađen kvalitetom poezije i priča napisanih za djecu koje je čuo na ovoj Tribini, ali i napomenuo da bi i sami autori trebali više da se angažuju da objavljuju svoje radove pisane za djecu.
Tokom večeri svoje stihove i priče pisane za djecu čitali su Slobodan Bećo Došljak, Radomir Milić, Zoran Mićović, Čedomila Radonjić Ivanović, Perivoje Popović, Olga Dabović Klikovac, Miladin Trifović, Miloš Kecojević, Nikola Nenezić, Savka Gudović Parađina, Lekso Rakočević, Vukić Garo Brajković i Batrić Bajo Sredanović. Pjesnik Radomir Milić, koji pored poezije za odrasle, ima i nekoliko knjiga poezije za djecu, istakao je da „pisanje za djecu zahtijeva ne samo volju, već i na pravi način ih razumjeti, s njima dijeliti radost i tugu biti maštovit, veseo“.
– „Na dječji nivo se ne treba spuštati, već uzidići“, govorio je veliki pjesnik Duško Radović. Pisati poeziju za djecu znači pisati male pjesme za velike ljude. Uostalom, što je drugo poezija no sinonim za ljubav, ljepotu i život, a slaviti život je najljepša poezija – ističe Milić, koji je tokom izlaganja naveo i da savremeni autori za djecu moraju biti izuzetno dovitljivi a kako bi zainteresovali djecu 21. vijeka čija je pažnja usmjerena na tehniku i tehnologiju.
Književnik Zoran Mićović je takođe istakao da književnost za djecu nije vrednovana na pravi način, način koji zaslužuje, jer igra i značajnu ulogu u vaspitanju i obrazovanju djece i mladih.
– Dobre knjige i dobri pisci već u najranijem periodu trebaju kod djece probuditi osjećaj za lijepo, plemenito, drugarstvo, humano, ljubav prema prirodi, i da zainteresuju djecu i podstaknu ih da pišu na razne teme – rekao je Mićović, između ostalog, ističući da bi neko pisao za djecu, mora ih razumjeti, i pisati bez patetike.
Književnik i kritičar Perivoje Popović, koji ima samo jednu zbirku poezije za djecu, a koju je posvetio svom unuku, istakao je da se pjesnici dok pišu za djecu i sami osjećaju pomalo djetinjasto.
