Svijet ostvaruje mali napredak u pogledu bacanja hrane, velikog klimatskog problema

Svijet ostvaruje mali napredak u pogledu bacanja hrane, velikog klimatskog problema

Svakog četvrtka, stanovnik Kalifornije Ričard Redmond nosi kontejner veličine galona sa ostacima hrane na farmersku pijacu u gradu Južna Pasadena, gde se sakuplja i kompostira za upotrebu u baštama – kako bi se smanjila količina kućni otpad koji šalje na deponiju.

„To je jednostavno zapanjujuće“, rekao je veb dizajner, koji ima 60 godina. „Možete da vidite kako njegovo odvajanje samo smanjuje količinu smeća koje izbacujete.

Redmondovo iskustvo je mali prozor u ogroman globalni problem i nema dovoljno ljudi sa njim.

Svake godine, svet baci oko 931 milion tona hrane, od čega većina završi na deponijama, gde se razlaže i proizvodi oko desetine gasova koji zagrevaju klimu, prema Ujedinjenim nacijama.

To je veliki izazov za zemlje koje se bore sa globalnim zagrevanjem na klimatskom samitu COP27 koji je u toku u Egiptu. Zemlje širom sveta su se 2015. obavezale da će prepoloviti rasipanje hrane do 2030. godine, ali je malo njih na putu da to učine, kažu zvaničnici Ujedinjenih nacija, nadzornih organa za održivost i vlada koje je intervjuisao Rojters.

„Osam godina je do kraja i nismo ni blizu postizanja tog cilja“, rekla je Rosa Rolle, vođa tima za gubitak hrane i otpad u Organizaciji UN-a za hranu i poljoprivredu.

Među pet najvećih rasipnika hrane po glavi stanovnika, na primer, najmanje tri – Sjedinjene Države, Australija i Novi Zeland – povećale su bacanje hrane od 2015. godine, prema nezavisnim procenama koje njihove vlade ne osporavaju. Pouzdane informacije za druge dve, Irsku i Kanadu, nisu bile dostupne.

Problem nije ograničen ni na bogatije zemlje. Prošlogodišnja studija UN otkrila je „zanemarljivu“ korelaciju između otpada od hrane iz domaćinstava i bruto domaćeg proizvoda, što ukazuje da većina zemalja „ima prostora za poboljšanje“.

Sumorni učinak je zbog nedostatka javnih investicija i jasnih politika za suzbijanje stvari kao što su kvarenje hrane u kamionima i skladištima, rasipničke navike potrošača i zabuna oko datuma isteka i roka prodaje, kažu stručnjaci.

To pitanje komplikuje nedostatak transparentnosti. Kada je Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila cilj rasipanja hrane za 2015. godinu, nije uspostavila jasnu mjeru prema kojoj bi se mjerio napredak zbog tačnih procjena na nivou zemlje.

Agencije UN i neprofitne organizacije koje prisustvuju COP27 zatražiće od vlada 16. novembra da obnove svoja obećanja i dostave izveštaje o napretku na samitu sledeće godine u Dubaiju, rekao je Rol.

Prosečan Amerikanac troši više od 700 kalorija hrane dnevno – oko trećine preporučenog dnevnog unosa – prema studiji istraživača iz Švajcarske i Indije iz 2020. godine, što napredak Amerike čini važnim merilom za druge nacije.

Zemlja još nije uzor. Količina bačene hrane u Sjedinjenim Državama porasla je za 12% između 2010. i 2016. godine i od tada je na platou, prema ReFED-u, grupi za smanjenje otpada koja blisko sarađuje sa vladom SAD.

„Imamo dug put do ostvarenja cilja“, rekla je Jean Buzbi, veza za otpad od hrane u američkom Ministarstvu poljoprivrede.

Deo problema je nedostatak saveznog rukovodstva.

USDA, Agencija za zaštitu životne sredine i Uprava za hranu i lekove dogovorili su se 2018. da se zajedno pozabave američkim bacanjem hrane. Ali od tada su posvetili malo sredstava za napore, rekla je Dana Gunders, izvršni direktor ReFED-a.

USDA i FDA imaju samo po jednu osobu sa punim radnim vremenom koja je posvećena bacanju hrane, rekle su agencije Rojtersu. EPA je odbila da da broj, rekavši da je posao raspoređen u nekoliko kancelarija.

„Kako bi izgledao pravi fokus na ovu temu bio bi da svaka od ovih agencija posveti osoblje, da tom osoblju da sredstva za sprovođenje stvari“, rekao je Gunders.

USDA i EPA su rekli da ne prate potrošnju na inicijative za rasipanje hrane. FDA nije komentarisala njegovu potrošnju.

U međuvremenu, agencije se oslanjaju na pomoć privatnog sektora. Četrdeset sedam kompanija, uključujući maloprodaju hrane Ahold Delhaize i prerađivača General Mills, obećalo je da će prepoloviti svoj otpad od hrane do 2030. u okviru dobrovoljnog programa USDA i EPA koji je pokrenut 2016.

Oko 15 od tih kompanija je na svojim veb stranicama objavilo ažuriranja koja pokazuju da su smanjili otpad. Ni EPA ni USDA ne potvrđuju njihov napredak.

Osim federalnog nivoa, samo pet država je usvojilo zakone o čuvanju hrane na deponijama, prema Nacionalnoj konferenciji državnih zakonodavnih tijela. To su Kalifornija, Konektikat, Masačusets, Roud Ajlend i Vermont. ReFED smatra da su samo dve od njih jake politike jer pokrivaju većinu preduzeća i pojedinaca.

Ostale zemlje u prvih pet rasipnika takođe su bile spore čak i da postave osnovnu liniju za merenje napretka.

Na Novom Zelandu, procenat domaćinstava bačene hrane u kantu porastao je na 13,4% u 2022. sa 8,6% u 2021, prema izveštaju istraživačke firme Katar. Portparol novozelandskog ministarstva životne sredine rekao je da zemlja završava svoju osnovnu procenu otpada od hrane kako bi mogla da odredi cilj.

Portparoli Kanade, Australije i Irske takođe su rekli da su njihove zemlje posvećene tom cilju, ali nisu rekli kakav je napredak do sada postignut.

Nasuprot tome, bar jedna velika ekonomija dobro posluje.

Ujedinjeno Kraljevstvo je smanjilo bacanje hrane za 27% između 2007. i 2018. godine, prema The Vaste and Resources Action Programme, organizaciji koja prati napredak nacije. Njena kampanja je uključivala eliminisanje datuma „najbolje do“ na ambalaži, preraspodelu neiskorišćene hrane u dobrotvorne svrhe i obrazovanje javnosti o planiranju obroka.

U Kaliforniji, koja ima najambicioznije klimatske politike Amerike, zvaničnici pokušavaju da obezbede da otpad od hrane ide na kompostiranje, a ne na deponije. Ali to je borba.

Kompostiranje hrane emituje manje gasova staklene bašte nego odlaganje na deponiju jer se razgradnja dešava na otvorenom umesto u pokrivenoj jami. Kada hrana truli bez izlaganja vazduhu, proizvodi metan, jedan od najmoćnijih gasova staklene bašte.

Država je 2016. godine usvojila zakon kojim se zahteva smanjenje odlaganja organskog otpada za 75% do 2025. Ali 2020. država se kretala u pogrešnom pravcu, bacajući 2 miliona tona više hrane na deponije nego u početnoj 2014. godini.