Zaštitnik ljudskih prava i sloboda utvrdio je da su službenici Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije Uprave policije povrijedili pravo na nepovredivost fizičkog i psihičkog integriteta, te nečovječno i ponižavajuće postupili na štetu građanina kojeg su uhapsili 10. marta 2020. godine.
Ombudsmanu se obratio zatvorenik iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) sa pritužbom u kojoj je, između ostalog, naveo da je 10. marta 2020. godine bio lišen slobode i doveden u Odjeljenje bezbjednosti Bar.
Tamo ga je, kako piše „Dan“, oko 23 časa preuzeo Specijalni policijski tim, koji ga je mučii raznim metodama zbog lažnog optuživanja lica XX.
Kako je naveo, od njega su tražili da prizna djela koja nije počinio, a nakon toga su ga odveli u Odjeljenje bezbjednosti Podgorica, gdje su ga prisiljavali da potpiše izjavu koju ne želi, tražeći da to izjavi i kod tužioca.
Takođe, u pritužbi je tvrdio da su ga potom poveli kod specijalnog državnog tužioca ,kod kojeg nije iznosio odbranu, već se branio ćutanjem, te da mu je nakon toga određen pritvor i da je sproveden u Istražni zatvor.
Ombudsman u mišljenju koje je donio navodi da na osnovu sprovedenog ispitnog postupka proizilazi da je podnosilac pritužbe faktički lišen slobode uz kršenje proceduralnih garancija, te da je u opisanim okolnostima dao samooptužujući iskaz, a poslije čega je lišen slobode uz evidentiranu modricu ispod lijevog oka, za koju nije pruženo uvjerljivo obrazloženje o tome kako je podnosilac pritužbe povrijeđen dok je bio pod kontrolom policijskih službenika.
Zaštitnik zaključuje da je učinjeno vjerovatnim da su jedan ili više postupajućih službenika nanijeli povrede podnosiocu pritužbe u cilju pribavljanja željenog iskaza, a u skladu sa standardom Evropskog suda za ljudska prava – „van razumne sumnje“ koji proističe iz istovremenog postojanja dovoljno jakih, jasnih i dosljednih zaključaka ili sličnih neospornih pretpostavki činjenica.
– Time su postupajući službenici Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije u konkretnom slučaju povrijedili pravo na nepovredivost fizičkog i psihičkog integriteta podnosioca pritužbe iz čl. 28, st. 2 Ustava i nečovječno i ponižavajuće postupili na štetu podnosioca pritužbe u smislu člana 3 Evropske konvencije – navodi se u mišljenju ombudsmana.
Takođe, kako navodi ombudsman, kada se, na osnovu spisa predmeta, utvrđene činjenice hronološki sagledaju i dovedu u vezu, ne djeluje uvjerljivo izjašnjenje postupajućeg tužioca da za vrijeme davanja iskaza koje je trajalo ukupno sat i četrdeset minuta, nije uočio modricu na oku podnosioca pritužbe u dužini od pet santimetara, koja je bila vidljiva i na gornjem i na donjem kapku, tim prije što je u pitanju povreda oka, a ne nekog pokrivenog dijela tijela.
Uz to, iz spisa predmeta ne proističe da se postupajući tužilac interesovao za nalaze ljekarskih pregleda na koje je uputio podnosioca pritužbe, a koji su inicirani, jer je „braniteljka osumnjičenog istakla da je primijetila povrede kod osumnjičenog“, odnosno da je u vezi sa nalazima na kojima se opisuje predmetna povreda preduzeo neku službenu radnju, čime je prekršen član 3 Konvencije u procesno-pravnom aspektu zaštite od zlostavljanja, a suprotno pozitivnoj obavezi države da djelotvorno i efikasno istraži sve navode podnosioca pritužbe.
Ombudsman, takođe, navodi da su prema spisima predmeta, u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG) podnosioca pritužbe pregledala četiri ljekara specijaliste: hirurg, oftalmolog, ortoped i psihijatar, pri čemu su dva konstatovala postojanje modrice.
– Na osnovu izvještaja ljekara specijalista koji su podnosioca pritužbe pregledali u KCCG, a od kojih dva jesu evidenirala modricu na oku, proističe da su ljekarski pregledi podnosioca pritužbe izvršeni uz nadzor postupajućih službenika, iz čega se može zaključiti da podnosiocu pritužbe nije omogućena povjerljivost odnosa pacijent – ljekar, odnosno da nije bio u prilici da se slobodno izrazi i eventualno prijavi zlostavljanje – navodi ombudsman i dodaje da je posnosilac pritužbe zatvorskom ljekaru rekao da su ga policajci tukli, što je on i konstatovao u svom izvještaju.
– Kada je u pitanju postupanje UIKS-a, odnosno zatvorskog ljekara, u dostavljenoj dokumentaciji iz UIKS-a ne egzisitra dokaz da je ljekar o uočenim povredama obavijestio nadležne u UIKS-u čime bi se aktivirala obaveza da se o predmetnim nalazima obavijesti državno tužilaštvo, cijeneći njegov ustavni položaj, značaj i ulogu kao jedinstvenog i samostalnog organa, koji vrši poslove gonjenja učinilaca krivčnih djela i drugih kažnjivih djela koja se gone po službenoj dužnosti – zaključio je ombudsman.
