Ustavni odbor Skupštine razmatraće u utorak peticiju kojom se traži da se srpski, kao jezik kojim govori 43,18 odsto građana i kao najzastupljeniji jezik u zemlji, izjednači s drugim po zastupljenosti – crnogorskim jezikom, kako u unutrašnjem pravnom poretku, tako i u kontekstu pristupanja države EU.
Peticiju je 17. novembra odboru podnio Dušan Krcunović , a na sajtu parlamenta do juče popodne imala je 21.283 potpisa. Na društvenim mrežama prethodnih dana su kružile objave korisnika koji su saopštili da su potpisali peticiju s lažnim imenom i izmišljenim ličnim podacima.
Peticiju je moguće potpisati do 15. januara. Skupština odlučuje da li neka tema ispunjava uslove za podnošenje u formi peticije, a sve koje dobiju najmanje šest hiljada potpisa, odbor bi trebalo bi da pretoči u formalnu inicijativu i podnese Vladi.
U obrazloženju peticije piše da je prema članu 13 Ustava, srpski označen kao jezik u službenoj upotrebi. Navodi se da će ugovorom o pristupanju EU biti normirano i uređeno na kojim će jezicima građani Crne Gore biti uvaženi i zastupljeni u radu institucija te zajednice. Podsjeća se da o načinu pristupanja EU odlučuje Skupština.
“Peticija ne dovodi u pitanje ustavni status crnogorskog jezika, već vrednosno jača proces pristupanja. Njen cilj je uvažavanje srpskog jezika po ugledu na članice EU poput Belgije, Finske, Irske i Malte. Sposobnost Crne Gore da uvaži jezičku jednakost najvećeg dijela svojih građana potvrdila bi njenu demokratsku i institucionalnu zrelost, čineći je dostojnom članicom EU”, piše u dokumentu.
U peticiji se navodi da srpski jezik u Crnoj Gori ima najviše govornika i da se njime, osim Srba koji čine 33 odsto ukupne populacije, služi veliki broj Crnogoraca (njih oko 60.000), ali i drugih nacionalnih zajednica, poput Bošnjaka, Hrvata i Roma.
Time, kako se dodaje, srpski jezik, osim lingvističke, kulturne i društvene činjenice, “predstavlja snažan kohezivni činilac i faktor inkluzije građanskog društva”.
Prema Ustavu, službeni jezik je crnogorski, dok su u službenoj upotrebi i srpski, bosanski, albanski i hrvatski.
