Uvođenje viza za državljane pet zemalja ponovo otvorilo pitanje spremnosti administracije da sprovede promjene migracione politike
Strani državljani svjedoče o višednevnom čekanju ispred podgoričkog MUP-a, nejasnim procedurama i ponižavanju. Vlasnica računovodstvene agencije navodi da pojedini klijenti plaćaju druge da im zauzmu mjesto u redu. Uvođenje viza za državljane pet zemalja ponovo je otvorilo pitanje spremnosti administracije da sprovede promjene migracione politike.
Zaposleni jedne podgoričke firme otišao je u četiri sata popodne da zauzme red ispred Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Do dva sata narednog dana nije stigao do šaltera. Zamijenio ga je kolega, koji je ostao da čeka još jednu noć. Posao su završili tek narednog jutra, oko deset sati.
To iskustvo za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) opisuje vlasnica računovodstvene agencije koja stranim klijentima pomaže pri otvaranju firmi i regulisanju boravka. Za sljedeći postupak njena agencija već je planirala da plati nekome da zauzme red dan ranije.
“Cijena bude između 150 i 300 eura, zavisi od toga ko čeka i koliko dugo. Ta osoba stoji tokom dana i noći, a moja zaposlena u osam ujutro preuzima red i završava posao u okviru svog radnog vremena”, navodi ona.
Tokom oktobra ispred podgoričke zgrade MUP-a, poznate kao “Limenka”, strani državljani satima su čekali da predaju dokumentaciju. Neki su dolazili više dana zaredom. Sagovornici CIN-CG-a opisuju neizvjesnost hoće li stići do šaltera, oprečne informacije o potrebnim dokumentima i uvrede kojima su bili izloženi dok su čekali.
Ana, čije je ime izmijenjeno radi zaštite identiteta, pet dana je pokušavala da produži boravak sinu, američkom državljaninu.
“Svakog dana sam dolazila, čekala satima i nijesam uspijevala da stignem na red. Na kraju su mi rekli da ćemo, ako ne završimo na vrijeme, morati da izađemo iz države i započnemo cijeli postupak ispočetka”, opisuje ona.
Vlasnica računovodstvene agencije objašnjava da su, prije nego što su počeli da razmatraju plaćanje mjesta u redu, za čekanje angažovali zaposlene firmi kojima je trebalo završiti dokumentaciju.
“Prije dvije sedmice imali smo dvije nove boravišne dozvole. Radnici firme otišli su u četiri sata popodne da zauzmu red i uspjeli su da završe posao tek sjutradan oko jedan poslije podne. Tada još nijesmo plaćali nikome da čeka”, navodi sagovornica CIN-CG-a.
Već naredne sedmice za produženje boravka jednog izvršnog direktora čekali su dvije noći.
“Imali smo produženje boravka za jednog izvršnog direktora. Jedan momak je otišao u četiri popodne, čekao do sjutradan do dva popodne i nije stigao na red. Onda ga je zamijenio drugi, koji je nastavio da čeka do narednog jutra. Tek tada, oko deset sati, uspjeli smo da završimo”.
Prema njenim riječima, nema jasnog i kontrolisanog redosljeda prijema stranaka.
“Tokom noći ljudi prave razne spiskove, neko upisuje imena, neko ih precrtava. Niko to ne kontroliše. Bukvalno, ako ne umiješ da se svađaš, možeš doći u pola šest ujutro i opet ostati bez reda”, tvrdi ona.
Posebno joj je neprijatno kada klijentima mora da objasni da, pored propisanih taksi i troškova dokumentacije, treba da izdvoje novac kako bi uopšte stigli do šaltera.
“Zamisli nekoga ko je došao u Crnu Goru jer je čuo da ćemo uskoro biti članica EU, a ja treba da mu kažem da mora da plati nekome da stoji dva dana i dvije noći da bi završio papire”.
Pravnik i politički analitičar Boris Marić upozorava da pristup institucijama ne smije zavisiti od mogućnosti da se plati posrednik.
“Ako ljudi plaćaju nekome da bi uopšte stigli do šaltera, to je ozbiljan pokazatelj neefikasnosti javne uprave. Zakonite usluge agencija nijesu sporne, ali posredovanje ne smije postati praktičan uslov za pristup instituciji. Država mora obezbijediti jasan i jednak redosljed prijema, kako ostvarivanje prava ne bi zavisilo od dodatnog novca”, naglašava Marić.
Ana je rođena i odrasla u Podgorici. U Crnu Goru vratila se u julu 2025, nakon 22 godine života u Sjedinjenim Američkim Državama, da bi bila uz roditelje koji su u poznim godinama i narušenog zdravlja.
Zbog komplikovanih postupaka, oprečnih informacija i odnosa službenika na kraju je, navodi, angažovala advokata specijalizovanog za imigraciono pravo.
“Prije dolaska sam istraživala koja dokumenta su potrebna, ali informacije na sajtu nijesu bile jasne. Jednog dana bi mi tražili jedan papir, a kada bih ga donijela, rekli bi da mi treba nešto sasvim drugo. Bila sam toliko frustrirana da sam plakala”, opisuje Ana.
Postupak produženja sinovljeve dozvole, prema njenim riječima, započela je više od mjesec prije njenog isteka. Zbog gužvi danima nije uspijevala da preda dokumentaciju.
“Kada sam pitala zašto mi treba da snosimo posljedice njihove neorganizovanosti, nasmijali su se i rekli da sam čekala posljednji trenutak, iako sam došla više od mjesec ranije”, navodi ona.
Dozvolu za sina preuzela je 21. oktobra.
Ljudi su, opisuje, satima stajali zbijeni jedni uz druge, bez dovoljno mjesta za sjedjenje i jasnog sistema rednih brojeva. Pojedini su dolazili oko jedan sat poslije ponoći, u nadi da će narednog dana stići na red.
“Do dva sata popodne više nijesam mogla da stojim na nogama. Leđa su me toliko boljela da sam jedva mogla da vozim kući”.
Ana tvrdi da su pojedini predstavnici privatnih agencija ulazili preko reda, dok su oni koji su samostalno pokušavali da predaju dokumentaciju ostajali da čekaju.
“Dolazili bi sa petnaestak fascikli, ulazili preko reda i na šalteru provodili po 45 minuta. Nama koji čekamo govorili su da se sklonimo jer svakako nećemo stići na red i da sljedeći put angažujemo agenciju”.
Problemi se, prema njenim riječima, nijesu završili preuzimanjem dozvole. I dalje nailazi na teškoće pri otvaranju bankovnog računa i obavljanju pojedinih svakodnevnih poslova.
Slična iskustva sa čekanjem imaju i dvojica državljana Rusije s kojima je CIN-CG razgovarao ispred “Limenke”.
Danila , mladić u dvadesetim godinama, studira u Podgorici i u Crnoj Gori živi četiri godine. Zatečen je načinom na koji je organizovan prijem stranaka.
“Potpuni je haos. Suludo mi je da ne postoji funkcionalan elektronski sistem za izdavanje rednih brojeva građanima, kojim bi se omogućilo da čekaju svoj red bez višesatnog stajanja ispred šaltera”, navodi on.
Drugi sagovornik, koji je želio da ostane anoniman, takođe godinama živi u Crnoj Gori. U vrijeme razgovora satima je čekao ispred MUP-a, a red se, prema njegovim riječima, jedva pomjerao.
“Ovo mi je treći pokušaj. Ovdje ima i teško bolesnih ljudi”, upozorio je, pokazujući na ženu koja je sjedjela na stepenicama, umotana u ćebe.
“Eno vidite onu ženu, liječi se od karcinoma, u Crnoj Gori živi već 16 godina i ovo je dočekala”, ispričao je sagovornik CIN-CG-a.
Jedna strana državljanka došla je ispred MUP-a 30. septembra u šest sati ujutro. Već tada je zatekla veliki broj ljudi.
“Neki su sa sobom donijeli i stolice, a do osam sati red se protezao niz ulicu i iza ugla zgrade. Međutim, neposredno prije otvaranja šaltera pojavile su se grupe ljudi koje su zaobišle red i ušle preko reda. Niko od prisutnih nije reagovao”, navodi ona.
Čekala je šest sati, uglavnom sjedeći na podu, jer se oporavljala od medicinske intervencije. Kada je zatražila stolicu, službenici joj je, tvrdi, nijesu obezbijedili, već su je pitali o kakvoj je intervenciji riječ.
“Smatrala sam da je to moja privatna stvar”.
Dok se Ana sinu u redu obraćala na engleskom, jedna žena joj je dobacila da još samo treba da počnu da govore turski.
“Odgovorila sam joj na crnogorskom, rekla da govorim pet jezika i da me je sramota zbog načina na koji se pojedini ljudi odnose prema strancima”, prisjeća se Ana.
Tokom višednevnog čekanja svjedočila je i drugim neprijatnostima.
“Ljudi su prolazili pored nas i dobacivali: ‘Ih, sila ih je danas’ i ‘Pogle ovo čudo’. Bilo je mnogo neprijatnih situacija. Jednom je muškarac, za kojeg vjerujem da radi za privatnu agenciju koja strancima pomaže u pribavljanju dokumentacije, vikao na državljanina Turske jer je slučajno pomjerio metalnu ogradu za usmjeravanje reda. Tada smo zatražili da policija interveniše”, navodi ona.
Povodom snimka nastalog ispred “Limenke”, Centar za građansko obrazovanje (CGO) zatražio je 23. oktobra ispitivanje postupanja policijskog službenika. U saopštenju su naveli da policajac fizički nasrće na osobu koja čeka ispred MUP-a i da žena koja interveniše upozorava da je riječ o njenom sinu koji ima autizam.
Crna Gora je u januaru 2026. dobila Zakon o zaštiti jednakosti i zabrani diskriminacije. Njime je uređen sistem zaštite od nejednakog postupanja po osnovu rasnog ili etničkog porijekla i drugih zaštićenih ličnih svojstava.
Ustav zabranjuje neposrednu i posrednu diskriminaciju. Na probleme rasizma, diskriminacije i zaštite ranjivih grupa odnosi se i treći izvještaj Evropske komisije protiv rasizma i netolerancije (ECRI), tijela Savjeta Evrope, objavljen 28. oktobra 2025.
Marić upozorava da treba razlikovati neljubaznost od diskriminacije, ali i ispitati prijave neprofesionalnog postupanja.
“Dostojanstvo ne zavisi od državljanstva ili boravišnog statusa. Jezička barijera i nepoznavanje procedure nijesu opravdanje za moguće ponižavanje. Nije svaka neljubaznost diskriminacija, ali svaku prijavu neprofesionalnog postupanja treba provjeriti i utvrditi odgovornost. Stranci se mogu besplatno obratiti Ombudsmanu, pri čemu pritužba ne zaustavlja rokove za žalbu ili sudsku zaštitu. Evropski standardi moraju biti vidljivi upravo na šalteru, u svakodnevnom odnosu prema ljudima”, ističe on.
CIN-CG je MUP-u 21. oktobra uputio pitanja o organizaciji prijema stranaka, višednevnim gužvama i tvrdnjama sagovornika da predstavnici privatnih agencija ulaze preko reda. Pitali smo i kako se postupa po prijavama vrijeđanja i neprofesionalnog odnosa prema strancima, kao i kako su zaštićeni oni koji zbog čekanja ne uspijevaju da predaju zahtjev u zakonskom roku. Odgovori nijesu stigli ni poslije dvije sedmice.
Povodom snimka ispred “Limenke”, tražili smo informacije o tome da li je ispitano postupanje policijskog službenika, šta je utvrđeno i da li je pokrenut postupak za utvrđivanje odgovornosti. Nije odgovoreno ni na ta pitanja.
Gužve ispred MUP-a prethodile su početku primjene novog viznog režima. Vlada je 23. jula 2026. odlučila da od 1. novembra uvede vize za državljane Rusije, Turske, Bjelorusije, Kine i Saudijske Arabije, uz izuzetke predviđene propisima. Odluka je dio usklađivanja vizne politike sa Evropskom unijom (EU).
Uvođenje viza za ulazak u zemlju ne znači da strani državljani sa odobrenim boravkom moraju samo zbog te promjene ponovo da regulišu svoj status. Oni kojima dozvole ističu moraju, međutim, blagovremeno zatražiti produženje.
Postupci odobravanja privremenog boravka i rada uređeni su Zakonom o strancima. Prema tekstu Zakona sa izmjenama koje su stupile na snagu 27. oktobra 2026, dozvola za privremeni boravak izdaje se, po pravilu, na period do jedne godine. Zahtjev za produženje podnosi se najranije 60, a najkasnije 30 dana prije isteka važeće dozvole. Isti rokovi predviđeni su za produženje dozvole za privremeni boravak i rad.
Svjedočenja sagovornika CIN-CG-a otvaraju pitanje kako da te rokove ispoštuju ljudi koji danima pokušavaju da dođu do šaltera i predaju dokumentaciju.
Marić smatra da svakodnevni redovi ukazuju na sistem koji nije prilagođen obimu posla.
“MUP mora obezbijediti zakazivanje termina, dovoljan broj službenika i dostupne elektronske usluge. Višesatno čekanje ima cijenu: ljudi gube radno vrijeme, trpe troškove i gube povjerenje u institucije. Odgovornost za rješenje je na upravi, a ne na strankama”.
Prema njegovim riječima, promjene vizne politike zahtijevaju i pripremu administracije.
“Država mora dati jasna uputstva i obezbijediti efikasno izdavanje viza, uz pažljivo praćenje posljedica po turizam i privredu. Evropske obaveze zahtijevaju i administraciju sposobnu da ih sprovede”.
Evropska komisija je u decembru 2025, u Osmom izvještaju o mehanizmu suspenzije bezviznog režima, preporučila Crnoj Gori da proširi kapacitete za izdavanje viza digitalizacijom djelova postupka. Time bi se državljanima zemalja kojima se ukida bezvizni režim omogućilo podnošenje zahtjeva za vize.
Preporuka se odnosi na vize, a ne neposredno na produženje boravišnih dozvola pred MUP-om. U pojedinim evropskim državama, međutim, elektronske usluge postoje i za postupke regulisanja boravka.
U Portugalu Agencija za integraciju, migracije i azil (AIMA) omogućava podnošenje zahtjeva za produženje određenih boravišnih dozvola preko internet portala. Za postupke koji zahtijevaju lično prisustvo koriste se zakazani termini.
U Finskoj je preko platforme “Enter Finland” moguće predati dokumentaciju, platiti takse i pratiti status zahtjeva. Pri produženju dozvole, u određenim slučajevima, nije potrebno ni dolaziti u imigracionu službu.
U Berlinu je elektronsko podnošenje zahtjeva omogućeno za više kategorija boravišnih dozvola, uključujući one po osnovu rada i spajanja porodice. U Španiji se preko sistema “Mercurio” mogu elektronski podnositi zahtjevi za produženje različitih vrsta boravišnih i radnih dozvola.
