Već više od tri mjeseca Hrvatsku potresa skandal nacionalnih razmjera. U Gospiću, gradiću u Lici, planinskoj regiji između jadranske obale i granice sa Bosnom i Hercegovinom, otkrivene su desetine hiljada tona nelegalno odloženog otpada. Otkriće je navelo desetine hiljada ljudi da izađu na ulice i protestuju protiv zagađenja, uvjereni da se iza skandala krije korupcija.
Na papiru, otpad otkriven na mjestu bivše fabrike za preradu hrane sastojao se od plastike namijenjene reciklaži. Međutim, analize koje je sproveo Geotehnički fakultet u Zagrebu otkrile su prisustvo takozvanih „vječnih hemikalija“ (PFAS) u podzemnim vodama, u koncentracijama dvostruko većim od zakonom propisanih. Ispod odlagališta nalazi se kraški vodonosnik koji snabdijeva pijaćom vodom cijelo područje.
Pored toga, prema Europolu, veliki dio odloženog otpada — najmanje 35.000 tona na tri lokacije, uključujući Gospić — čine opasne materije iz Italije, Slovenije i Njemačke, koje su bile označene kao neopasne. Na taj način ostvarena je nezakonita dobit od najmanje četiri miliona eura. Kompanija koja je primila otpad, Tipos Resurs, imala je dozvolu koju su izdale županijske vlasti, ali samo za obradu neopasnog otpada.
Slučaj je u središtu istrage koju je u februaru 2025. pokrenuo Ured za suzbijanje korupcije i organizovanog kriminaliteta (USKOK). Do danas je istraga dovela do hapšenja dvadesetak osoba, a tokom ovog ljeta privukla je veliku pažnju hrvatskih medija. Međutim, brojna pitanja ostala su bez odgovora.
OBCT je sproveo istraživanje sa obje strane Jadrana, kontaktirajući italijanske kompanije koje je navelo tužilaštvo i pokušavajući da rasplete veze između biznismena i političara u Hrvatskoj.
Prošle sedmice objavljeno je da je istraga o nelegalnom odlaganju otpada u Gospiću — kao i u Benkovcu i Senju, gdje je odlagan otpad iz istog izvora — po treći put proširena u Hrvatskoj. Pet osoba je uhapšeno, ali su sve kasnije puštene na slobodu.
Prema zvaničnom saopštenju USKOK-a od 10. oktobra, optužbe se odnose na više krivičnih djela protiv životne sredine, počinjenih u okviru zločinačkog udruživanja. Glavni osumnjičeni je Josip Šincek, stvarni rukovodilac poslovanja kompanije Tipos Resurs, osnovane 2013. godine. Kompanija je 2022. dobila dozvolu za upravljanje neopasnim otpadom u Gospiću. Šincek je bio među uhapšenima u februaru 2025. godine. OBCT ga je intervjuisao u Varaždinu, gdje živi.
Zbog tajnosti istrage, nalog USKOK-a sprečava ga da javno govori o detaljima slučaja. Zbog toga je iznio samo sljedeću zvaničnu izjavu: „Žrtva sam politički motivisane ucjene. Odbio sam da popustim pred ucjenom, pa je protiv mene pokrenuta kampanja blaćenja s ciljem da me uništi. Nema dokaza da sam prekršio zakon ili prouzrokovao bilo kakvu štetu, što ću i dokazati na sudu“.
Govoreći uopšteno za OBCT o poslovanju svoje kompanije, Šincek je izjavio da iz Italije uvozi samo neopasni otpad. Na pitanje zašto italijanske kompanije izvoze taj otpad u Hrvatsku, odgovorio je da to treba pitati vlasnike tih kompanija. Međutim, potom je pojasnio da je riječ o nesagorivom otpadu i da je trošak njegovog konačnog zbrinjavanja u Italiji visok.
USKOK će pokušati da dokaže — kroz optužnicu koja bi uskoro trebalo da bude podignuta — da je slučaj u Gospiću rezultat zločinačkog udruživanja koje je prouzrokovalo štetu životnoj sredini.
U Lici otpad nije nov problem.
U Gospiću, gradu smještenom 200 kilometara južno od Zagreba, afera sa nelegalnim odlaganjem otpada glavna je tema razgovora. Stanovnici su spremni da razgovaraju sa novinarima, ali većina radije ne otkriva svoj identitet. Izuzetak su aktivisti inicijative „Gospić je naš dom“, organizatori protesta u Zagrebu u septembru 2026. godine, na kojem je učestvovalo 30.000 ljudi.
„Prije nekoliko godina, za vrijeme mandata prethodnog gradonačelnika, kontaktirali smo lokalnu upravu kako bismo prijavili nelegalno odlaganje otpada, ali nas niko nije ozbiljno shvatio. Možda su znali šta se dešava, ali nijesu se usudili da intervenišu“, rekla nam je žena koja živi u blizini mjesta na kojem je Tipos Resurs odlagao otpad. Lokacija — do koje je kompanija izgradila pristupni put — nalazi se pored gradskog odlagališta otpada.
„Šincek je često dolazio ovamo i trošio mnogo novca. Nekoliko puta je viđen sa Andrijom Mikulićem, tadašnjim glavnim državnim inspektorom, koji je trebalo da kontroliše Šincekove poslovne aktivnosti“, rekao je izvor za OBCT, pokazujući na „The Highlander’s Pub“, koji se na glavnom gradskom trgu ističe modernim izgledom.
Mikulić je uhapšen 27. novembra 2025. godine i istog dana smijenjen sa dužnosti. Nakon saslušanja svih svjedoka, pušten je na slobodu.
U okviru zasebne istrage USKOK-a, sumnjiči se za primanje mita i nezakonite radnje u vezi sa dva kamenoloma koja se nalaze u drugom dijelu Hrvatske. Kada je riječ o slučaju u Gospiću, Josip Šincek tvrdi da je Mikulić od njega tražio oko 500.000 eura u zamjenu za to da inspekcija ignoriše navodno nelegalno odlaganje otpada širom Hrvatske. Mikulić je demantovao optužbe i, prema posljednjim dostupnim informacijama, zaključno sa 14. oktobrom, zvanično se ne smatra osumnjičenim u slučaju Gospić u vezi sa navedenim optužbama.
U hrvatskim istražnim dokumentima i novinskim tekstovima pominje se pet italijanskih dobavljača kompanije Tipos Resurs. Nijedna od njih nije optužena.
Kompanija koja se najčešće pominje u hrvatskim izvještajima je Zoffoli Metalli, porodična firma sa sjedištem u mjestu Tamara di Copparo, u blizini Ferare, čiji počeci sežu unazad jedan vijek. Bavi se oporabom i rafinacijom otpadnog metala, kao i usitnjavanjem starih električnih kablova kako bi se izdvojili bakar i aluminijum. U tom procesu plastični omotač ostaje kao otpad.
Gifema, iz mjesta Loređija, u blizini Padove, takođe je specijalizovana za reciklažu kablova. Stena Recycling je italijanska podružnica švedske grupe Stena Metall i prerađuje elektronski otpad, metale i plastiku. Intercommercio, mala porodična kompanija iz područja Padove, prikuplja i razvrstava otpad koji se može reciklirati od 1964. godine. Tellfer, iz mjesta Fjume Veneto, u blizini Pordenonea, prikuplja otpadni metal.
Kontaktirali smo svih pet kompanija. Gifema, Stena Recycling i Tellfer nijesu odgovorile. Intercommercio je putem imejla potvrdio da je sarađivao sa kompanijom Tipos Resurs. Prije početka saradnje, napisala je italijanska kompanija, tehničar iz hrvatske firme objasnio je da će se plastika koristiti za izradu montažnih panela i lakog betona, „po patentu“.
Zoffoli Metalli odgovorila je preko svog advokata, Alesandra Sintućija. Prije potpisivanja ugovora sa kompanijom Tipos Resurs, kako je naveo advokat, italijanska firma provjerila je dozvolu hrvatskog partnera, koja je potvrđivala da nema krivični dosije. Zaposleni su posjetili fabriku u Gospiću. Italijanska kompanija odbila je da dostavi otpremnu dokumentaciju i navede prevozničke firme, pozivajući se na povjerljivost podataka.
Međutim, Zoffoli je OBCT-u pokazao dokument koji je u oktobru 2022. izdao Odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu životne sredine Ličko-senjske županije, kojim se kompaniji Tipos Resurs daje ovlašćenje za upravljanje neopasnim otpadom. Uviđaj u ime županije obavio je Jerko Kostelac, koji je pod istragom zbog zloupotrebe položaja i falsifikovanja službene isprave.
Kompanija Zoffoli Metalli insistira na tome da nikada nije slala opasni otpad u Gospić.
Prema podacima Italijanskog instituta za zaštitu životne sredine i istraživanja (ISPRA), tokom 2024. godine, posljednje za koju su dostupni podaci, iz Italije je u Hrvatsku poslato više od 120.000 tona industrijskog otpada, što je tri puta više nego pet godina ranije. Gotovo sav taj otpad klasifikovan je kao neopasan.
Dio otpada završio je u Gospiću. Odgovarajući na naš upit, ISPRA je potvrdila da je Tipos Resurs svake godine, od 2020. do 2024, primao otpad iz Italije, a sav je bio deklarisan istom šifrom, 19 12 04: ostaci „plastike i gume“ nastali preradom drugog otpada. U početku su količine bile male, ali su potom brzo rasle, dostižući vrhunac od oko 9.000 tona 2023. godine. Te godine, kada je Hrvatska pristupila šengenskom prostoru, približno svaka četvrta tona ove vrste otpada poslatog iz Italije u Hrvatsku završila je u kompaniji Tipos Resurs.
Kako se to moglo dogoditi? U Evropskoj uniji svaka pošiljka otpada označena je šestocifrenom šifrom koja opisuje njen sadržaj. Opasan otpad označava se zvjezdicom. Plastični otpad iz postrojenja za sortiranje ili usitnjavanje može se klasifikovati pod šifrom 19 12 04, odnosno kao neopasan. Ako sadrži opasne materije, poput teških metala, mora se označiti šifrom za opasni otpad. Spolja, bale izgledaju identično. Ono što ih razlikuje jeste laboratorijska analiza.
Izbor šifre mijenja sve. Čista plastika namijenjena reciklaži može se prevoziti u okviru takozvanog „zelenog popisa“. Pošiljalac popunjava kratak obrazac, poznat kao Prilog VII, primalac ga potpisuje po dolasku i postupak je završen. Nije potrebno prethodno odobrenje nadležnih organa. Opasni ili kontaminirani otpad poseban je slučaj: pošiljalac mora da obavijesti nadležne organe obje zemlje, sačeka njihovo pisano odobrenje i obezbijedi finansijsku garanciju.
Šifre određuju same kompanije. Firma koja stvara ili obrađuje otpad plaća analize i popunjava obrazac. Nijedan javni organ ne provjerava klasifikaciju prije nego što kamion krene. Carinski i ekološki inspektori sprovode nasumične kontrole, ali otpad se prevozi u sabijenim balama umotanim u plastičnu foliju, koje se rijetko otvaraju. Otkako je Hrvatska pristupila šengenskom prostoru, ne sprovode se sistematske kontrole kamiona koji dolaze iz Slovenije.
U slučaju kompanije Zoffoli, njen advokat Alesandro Sintući objasnio je da se otpad analizira u eksternoj laboratoriji dva puta godišnje, precizirajući da upravo ti rezultati omogućavaju da se pošiljke uvrste na zeleni popis. Govoreći o hrvatskoj kompaniji koja prima otpad, kazao je: „Nakon što se potpiše Prilog VII, moj posao se tu završava. Nijedan propis ne zahtijeva da provjerim da li je otpad zaista recikliran“. Hrvatska je, dodao je Sintući, za kompaniju Zoffoli marginalno tržište. Ali slučaj Gospića u Hrvatskoj je sve samo ne marginalan.
Dana 1. oktobra 2026. održana je zatvorena sjednica Odbora za unutrašnju politiku i nacionalnu bezbjednost Hrvatskog sabora, na kojoj se raspravljalo o nelegalnom odlaganju opasnog otpada u Gospiću i postupcima nadležnih državnih organa. Nakon sjednice, kojoj su prisustvovali predstavnici Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA), Carinske uprave i Državnog tužilaštva, Ranko Ostojić, predsjednik Odbora i poslanik opozicione Socijaldemokratske partije (SDP), izjavio je da su nadležne institucije bile upoznate sa nelegalnim odlaganjem otpada još od 2022. ili 2023. godine.
Hrvatski predsjednik Zoran Milanović, bivši lider SDP-a koji je napustio stranku kada se kandidovao za predsjednika i koji je sada na drugom mandatu, premijer Andrej Plenković i predsjednik Sabora Goran Jandroković, koji pripadaju vladajućoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ), odgovorili su da nijesu dobili izvještaj SOA-e o nelegalnom odlaganju otpada. Ako su te tvrdnje tačne, jedina nadležna institucija koju je SOA obavijestila o izvještaju bio je Državni inspektorat, na čijem je čelu tada bio Andrija Mikulić.
Skandal ima veliki politički značaj, pored pravnih posljedica, posebno imajući u vidu da je Gospić već 35 godina, otkako je Hrvatska proglasila nezavisnost, uporište HDZ-a. Međutim, najnovije ankete pokazuju da bi na narednim izborima, zakazanim za manje od dvije godine, dvije glavne opozicione stranke — SDP i Možemo! — mogle dobiti veću podršku od HDZ-a.
Mnogi stanovnici za skandal krive HDZ, koji decenijama upravlja Ličko-senjskom županijom. Županijske vlasti su 2022. godine dodijelile kompaniji Tipos Resurs dozvolu za upravljanje otpadom, na osnovu inspekcije koju je obavio viši savjetnik u županijskoj upravi Jerko Kostelac, koji je trenutno pod istragom. Dozvola je obnovljena u oktobru 2024. godine, nakon što je ranije te godine bila oduzeta.
Međutim, slučaj Gospića ukazuje na mnogo veći problem.
Prema Antoniju Pergoliziju, koji prati međunarodnu trgovinu otpadom za godišnji izvještaj Ecomafia, koji sastavlja organizacija Legambiente, slučajevi poput gospićkog nastaju na tržištu sa previše plastike i premalo kupaca. Evropa se sa ovim problemom suočava otkako je Kina 2018. godine prestala da uvozi plastični otpad. Izvoz otpada niskog kvaliteta košta manje od njegove obrade u zemlji.
To bi moglo da objasni zašto se otpad izvozi iz Italije. Ali ne objašnjava zašto je tako velika količina završila u gradiću u Lici, gdje ne postoji velika industrija za reciklažu plastike.
Prema Europolu, otpad je u Gospić slat iz Italije, Njemačke i Slovenije. Ostaje da se utvrdi da li je glavni razlog bila ekonomska isplativost ili je Hrvatska smatrana idealnim odredištem za otpad zbog labavih propisa, slabih kontrola i visokog nivoa korupcije u državnim institucijama.
U Gospiću je povjerenje u hrvatsku državu na niskom nivou.
„Korumpirana Hrvatska postala je odlagalište otpada iz Italije, a Gospić plaća cijenu političkog izbora, odnosno kolonijalnog statusa Hrvatske unutar EU“, kaže stariji muškarac kojeg smo sreli na željezničkoj stanici nedaleko od odlagališta otpada. Odbio je da otkrije svoje ime, ističući da želi da izbjegne probleme.
