Trinaesta godišnjica osvećenja Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici molitveno je proslavljena u nedjelju, 11. oktobra 2026. godine, Svetom arhijerejskom liturgijom, kojom je načalstvovao NJegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, uz sasluženje njegovog preosveštenstva Episkopa buenosajreskog i južno-centralno američkog g. Kirila, administratora Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, i njegovog preosveštenstva Episkopa dioklijskog g. Pajsija.
Uz sasluženje mnogobrojnog sveštenstva i molitveno učešće monaštva i velikog broja vjernog naroda, praznično sabranje bilo je ispunjeno blagodarnošću Bogu za ovu svetinju, njene graditelje, dobrotvore i sve koji svojom ljubavlju i trudom doprinose njenom bogoslužbenom i duhovnom životu.
Nakon pročitanih začala iz Apostola i Jevanđelja, sabranima se obratio Episkop Kirilo, koji je tumačeći jevanđelsku pouku o milosrđu i ljubavi prema neprijateljima, ukazao na to da Hristove zapovijesti čovjeka usmjeravaju ka Carstvu nebeskom i pozivaju ga da svoj život preobražava djelatnom ljubavlju.
Podsjetivši da je Sveti vladika Nikolaj današnje jevanđelsko začalo nazvao Jevanđeljem o savršenom milosrđu, Episkop Kirilo je naglasio da ljubav prema bližnjem podrazumijeva spremnost da prepoznamo njegove potrebe i prije nego što nam se obrati za pomoć:
„Današnje Jevanđelje nas poziva na viši stupanj savršenstva: ono traži od nas da činimo drugome ono što bismo htjeli da drugi nama učini. To je aktivna ljubav prema bližnjemu, jer često naš bližnji, iz stida ili nekog drugog razloga, mnoge stvari ne traži od nas. Ali, ako uočavamo njegovu potrebu, po ovoj zapovijesti Gospodnjoj dužni smo da mu izađemo u susret, ukoliko raspolažemo sredstvima da mu pomognemo.“
Objašnjavajući da se jevanđelska zapovijest o ljubavi prema neprijateljima može pravilno razumjeti u cjelini Hristovog učenja, Vladika je podsjetio na Spasiteljevu žrtvu za život svijeta. Naglasio je da ljubav i žrtvovanje za bližnje izviru iz ugledanja na Gospoda, koji je na Krstu pobijedio istinske neprijatelje čovjekovog spasenja:
„On je time pobijedio naše glavne neprijatelje — đavola, smrt i grijeh. Upravo u perspektivi našeg glavnog zadatka, pobjede nad đavolom, smrću i grijehom, svi ljudi su isti. Zato nas Gospod poziva da volimo sve ljude, bez obzira na to što su oni trenutno, zbog svojih ideoloških ili drugih ubjeđenja, protiv nas. Gospod sa Krsta govori: ‘Oprosti im, Oče, jer ne znaju šta rade.’ Oni su bili protiv Hrista jer nisu razumjeli da On spasava svakog čovjeka, sve ljude, boreći se protiv naših suštinskih neprijatelja — đavola, smrti i grijeha.“
Posebnu radost prazničnom sabranju dalo je rukopoloženje dosadašnjeg ipođakona Nenada Kovačevića u čin đakona, kojim je Crkva dobila novog služitelja oltara Gospodnjeg.
Nakon zaamvone molitve, sabranima se obratio Mitropolit Joanikije, podsjećajući na duhovni život Podgorice prije izgradnje Sabornog hrama. Govorio je o drevnoj Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom, koja je kroz mukotrpnu istoriju čuvala dušu grada, kao i o trudu oca Dragana Mitrovića na obnovi Crkve Vaznesenja Hristovog i izgradnji Sabornog hrama.
Mitropolit je posebno istakao dalekovidost, molitvu i žrtvu blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, čija je želja bila da podignuta svetinja zaživi punoćom crkvenog života:
„Dogodilo se ono što je on zaista želio i od Boga molio. Što je molio Boga — domolio je: ne samo da se podigne ovaj sveti hram nego da on zaživi svojim punim životom. A kada živi hram, onda živi i grad. I vidimo da se sve izmijenilo nabolje u ovome gradu otkad je ovaj sveti hram podignut i osvećen i otkad poje u slavu Božju.“
Osvrćući se na trinaest godina od osvećenja, Mitropolit je ukazao na bogatstvo duhovnih plodova koji su u tom razdoblju izrasli iz molitve, služenja i sabiranja naroda Božjeg:
„Nije mnogo, ali nije ni malo. Kada gledamo koliko je ovdje bilo svetih službi, koliko je bilo radosti, koliko je Gospod izlivao svoju milost na svoj narod, onda je to nešto veličanstveno što se otvara pred našim duhovnim očima. Neka Bog blagoslovi trud svih onih koji su se uključili u gradnju ovoga svetog hrama, pod mudrim rukovodstvom i staranjem i žrtvom našeg blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija.“
Sa posebnom blagodarnošću pomenuo je oca Dragana Mitrovića, njegov veliki trud i ulogu u izgradnji Hrama. Podsjetio je i na veličanstveno sabranje prilikom osvećenja, kada su, sa blaženopočivšim Patrijarhom srpskim Irinejem i Mitropolitom Amfilohijem, služili carigradski i moskovski patrijarsi i predstavnici ostalih pomjesnih pravoslavnih Crkava. Taj događaj, naglasio je, imao je značaj ne samo za Podgoricu i Crnu Goru nego i za cijelo pravoslavlje.
Govoreći o novom đakonu Nenadu Kovačeviću, Mitropolit je istakao da je radost osvećenja Hrama obnovljena i njegovim stupanjem u svešteni čin.
„Danas smo na najljepši mogući način produžili tu radost i obnovili je ovom svetom službom, a posebno rukopoloženjem novog služitelja oltara Gospodnjeg, našeg brata Nenada Kovačevića, svršenog teologa, koji se lijepo spremao za ovu svetu službu: učio je, izgrađivao svoju vjeru, svoju dušu i svoj karakter. Neka ga Bog ukrijepi silom svoga Svetoga Duha, neka ga rukovodi u sve dane njegovog života u ovoj svetoj službi.“
U nastavku svečanosti obratio se starješina Sabornog hrama, protojerej Nikola Pejović, zablagodarivši arhijerejima, sveštenstvu i vjernom narodu na zajedničkoj molitvi. Posebnu zahvalnost uputio je sabraći sveštenicima, priložnicima i svima koji svakodnevno rade i služe pri Hramu, ističući da se iza njegovog bogatog duhovnog života nalaze velika ljubav, odgovornost i neprestani trud.
„Ovdje se svakog dana, od osvećenja Sabornog hrama, služi sveta Liturgija. Godišnje se obavi preko hiljadu krštenja, preko dvadeset sveštenika ovdje obavlja obrede, bude na stotine vjenčanja, a ispovijesti da i ne pominjemo. Preko pedeset kulturnih i duhovnih događaja — akademija, izložbi i predavanja — godišnje se održi u kripti Sabornog hrama. Sve to počiva na trudu ljudi koji ovdje svakodnevno rade. Naročito sam želio da na ovu godišnjicu, i pozdravnim slovom i konkretno, izrazim zahvalnost svima njima na revnosnom služenju ovoj svetinji“, kazao je otac Nikola.
Na predlog sveštenstva Sabornog hrama, Mitropolit Joanikije uručio je tri arhipastirske gramate i Medalju blagovjerne Jelene Balšić. Obrazloženja odlikovanja pročitao je protojerej-stavrofor Igor Balaban, sabrat Hrama i sekretar Eparhijskog upravnog odbora.
Arhipastirskom gramatom odlikovan je Žarko Jovanović, dugogodišnji crkvenjak pri Crkvi Vaznesenja Hristovog i Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja, za višedecenijsko usrdno, odgovorno i revnosno služenje Crkvi Božjoj.
Isto odlikovanje uručeno je Mili Keković, za usrdno i nesebično služenje Crkvi Božjoj, kojim je, kroz dugogodišnji trud i gostoprimstvo pri Hramu, spojila Martino gostoljublje i Marijino hristoljublje.
Arhipastirskom gramatom odlikovana je i Ana Nenadić, vjeroučiteljica i horovođa pri Školi vjeronauke Sabornog hrama, za ljubav, predanost i kreativnost u vaspitanju i učenju djece, kao i za veliki doprinos razvoju vjeronauke.
Medalja blagovjerne Jelene Balšić uručena je mr LJudmili Radović, dugogodišnjoj horovođi i dirigentkinji Hora Svetog apostola i jevanđeliste Marka, za nesebičnu ljubav, trud i predanost u rukovođenju horom, doprinos blagoljepiju bogosluženja i očuvanju tradicije pravoslavnog crkvenog pojanja.
Svečanost je obilježilo i uručenje dara Mitropolitu Joanikiju povodom petogodišnjice njegovog ustoličenja na tron crnogorskih mitropolita. U ime bratstva Sabornog hrama, otac Nikola Pejović uručio mu je arhipastirski žezal, kao uzdarje za očinsku ljubav, podršku i pastirsku brigu.
Ističući da arhijerejski jubilej pripada čitavoj crkvenoj zajednici, otac Nikola je poručio:
„U Crkvi nijedan jubilej nije lični, iako je ličnost nosilac tog jubileja, a naročito ne arhiepiskopski jubilej. Tako je Vaš jubilej, Mitropolite Joanikije, i naš jubilej. Željeli bismo da Vam zahvalimo na svemu što činite za nas. Saborno smo odlučili, kao Vaša djeca i Vaši sinovi, da i mi Vas darujemo kao istinskog oca, jer ste nastavili služenje svojih slavnih prethodnika — služenje milostivog oca u kome imamo punu podršku. Zato Vam dajemo ovo malo uzdarje, arhipastirski žezal, kao znak vjernosti Vama, Cetinjskom tronu, a kroz Vas i Svetoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi.“
Po završetku Svete liturgije, praznično zajedničarenje povodom trinaeste godišnjice osvećenja Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja nastavljeno je za trpezom ljubavi.
