„Ne prepoznajem sebe“, to je trenutak koji svaka žena pamti. Trenutak kada tijelo počne da priča drugačijim jezikom.
Dogodi se iznenada. Iako niste ništa posebno mijenjali u načinu života, odjednom spavate lošije, pamćenje vam bježi usred rečenice, imate veće ili manje promjene raspoloženja koje ne znate kako da opravdate. A da ne pominjemo toplotne udare, znojenje i gojaznost.
Tijelo počinje da vam šalje signale koje ne razumijete odmah. E – to je menopauza. I dok ste ranije o njoj slušali tek usput – sada je tu. Iako nepozvana, menopauza nije i neprijatelj.
Društvo nas je godinama učilo da menopauza znači kraj ženstvenosti, kraj privlačnosti, kraj „mlade tebe“. Ali istina je suprotna – ovo je početak drugačije ravnoteže, trenutak kada tijelo više ne trpi preopterećenje koje godinama nosite, već vas tjera da zastanete, da se dobro pogledate, spolja i iznutra, da oslušnete šta vam tijelo i um govore.
Da, hormoni se mijenjaju. Estrogen opada, a s njim i energija, stabilnost raspoloženja, pa i koncentracija. Dešava se da počnete da se znojite na nekom važnom sastanku, pokušavate da sakrijete toplotni talas koji se penje od grudi do vrha glave, a vi mislite samo na jedno – izdrži da ne primijete.
Jer kada „valunzi“ (toplotni talasi) počnu, teško je koncentrisati se na bilo šta drugo. Umirite se i čekate da prođe. Da li vam je poznato?
Međutim, s druge strane, u nama počinje da raste nešto drugo – unutrašnja jasnoća. Počinjete da sagledavate sopstvenu realnost i često tačno znate šta ili koga treba da pustite da ode.
Toplotni talasi, preznojavanje, nesanica, nagle promjene raspoloženja, „brain fog“, pa onaj uporan osjećaj gladi – „food noise“ – kada niste sigurni da li vam treba hrana ili utjeha.
Ne brinite, to nisu znaci slabosti. To je samo tijelo koje pokušava da se prilagodi novom ritmu.
Istraživanja pokazuju da čak 75% žena doživljava toplotne talase tokom menopauze, a simptomi mogu trajati prosječno 7,4 godine. Ali svaka žena je jedinstvena – neko će proći kroz ovu fazu gotovo neprimjetno, dok će neko osjećati intenzivne promjene.
Mnoge žene u menopauzi primijete i promjene u težini – posebno u predjelu stomaka. Ne zato što jedu više, već zato što metabolizam usporava, a hormonska ravnoteža se pomjera. Masnoće se lakše talože, a teže sagorijevaju. I kilogrami koji su ranije „nestajali“ poslije dvije šetnje sada tvrdoglavo ostaju.
Razlog je u padu estrogena, hormona koji direktno utiče na način na koji tijelo skladišti energiju. Masnoće se sada lakše talože oko stomaka i unutrašnjih organa, čak i kada jedete isto kao ranije. Insulinska osjetljivost takođe opada, što znači da tijelo teže procesuira šećere i ugljene hidrate.
A tu je i kortizol – hormon stresa. U perimenopauzi, kada se osjećate iscrpljeno i emocionalno nestabilno, nivo kortizola raste, a on ima omiljeno mjesto za skladištenje energije – upravo stomak.
Kod nekih žena tada se javlja i gojaznost, često kao posljedica kombinacije hormonskih promjena, stresa, manjka sna i potrebe za smirivanjem unutrašnjeg nemira hranom.
Ali to nije poraz. To je znak da je vrijeme za drugačiji pristup sebi – sa više brige, manje kritike i više razumijevanja.
Jer nije bilo prostora ni mjesta da se o tome govori. Jer „žena mora da ćuti i trpi“.
Jer se menopauza smatrala sramotom, nečim što treba sakriti ispod osmijeha i uredne frizure.
Iako su i naše majke i bake prolazile kroz iste ove simptome, nažalost, prolazile su ih same – bez podrške, bez informacija, bez prava da kažu da im je teško.
Danas o menopauzi znamo mnogo više, ali i dalje nedovoljno o njoj razgovaramo u javnosti, posebno u našem, još uvijek patrijarhalnom društvu, gdje se očekuje da žena u svakoj fazi života „drži sve pod kontrolom“ – i porodicu, i posao, i emocije, i svoje tijelo koje se mijenja pred njenim očima.
Pokušavate da ostanete fokusirani dok vam se mozak ne zamuti od vrućine. Na sastanku sjedite mirno, ali ispod stola vam ruke drhte, jer tijelo radi po svom ritmu.
Nema pauze, nema razumijevanja, samo pokušaj da „niko ne primijeti“.
A trebalo bi da možete da kažete: „Da, u menopauzi sam. I da, radim jednako dobro kao prije.“
Jer menopauza ne smanjuje vaše sposobnosti. Samo traži da usporite da biste ostale snažne, da se odmorite kako biste nastavile.
Razgovarajte. Tražite podršku. Ne ćutite.
Žene u menopauzi čine značajan dio radne snage – u Srbiji to su žene između 45 i 60 godina koje su često na vrhuncu svoje karijere. Ipak, nedostatak razumijevanja i podrške na radnom mjestu može značajno uticati na njihov kvalitet života i produktivnost.
Zato svaka iskrena priča o menopauzi razbija mitove. Sa prijateljicom, ćerkom, koleginicom. Sa ljekarom koji umije da sasluša. Jer tek kada se o menopauzi govori otvoreno, nestaje osjećaj krivice, stida i usamljenosti koji mnoge žene godinama nose.
Menopauza nije bolest. To je novo poglavlje života koje zaslužuje da se živi s ponosom, ne u tišini.
Da, ne izgledamo više isto kao prije deset, dvadeset godina, ali naša ženstvenost više nije samo u onome što vidimo u ogledalu, već u miru s kojim prihvatamo sebe. U toplini pogleda, u iskustvu, u snazi da kažemo „ne“ stvarima ili ljudima koji nam više ne odgovaraju.
Menopauza ne oduzima ženstvenost – ona je oblikuje, usporava, produbljuje i vraća nama samima.
