Bivši poslanik i član Odbora za bezbjednost i odbranu, Nebojša Medojević, poručio je da, kako tvrdi, postoji ozbiljan rizik da se predmeti visoke korupcije povezani sa bivšim i aktuelnim vlastima zataškavaju u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) i Specijalnom policijskom odjeljenju (SPO).
On je slučajeve „Telekom“ i „Novi Volvox“ naveo kao primjere za koje smatra da ukazuju na isti obrazac postupanja.
„Rizik da se predmeti visoke korupcije povezani sa bivšim i aktuelnim vlastima zataškavaju u SPO i SDT nije teorija ili politička debata iz jednog predmeta. To je obrazac. Telekom je pokazao kako se velika korupcija gasi u tužilaštvu. Novi Volvox pokazuje kako se ista logika primjenjuje u policiji koja tom tužilaštvu služi“, tvrdi Medojević.
Kako objašnjava, američko Ministarstvo pravde i Komisija za hartije od vrijednosti SAD (SEC) još 2011. godine utvrdili su, prema njegovim riječima, postojanje šeme koja je uključivala lažne ugovore i oko 7,35 miliona eura, kako bi privatizacija Telekoma Crne Gore 2005. godine bila sprovedena pod uslovima koji odgovaraju kupcu.
„Dokumentacija je u Crnu Goru stigla 2015. godine. Krivična prijava MANS-a iz 2019. imenovala je Mila Đukanovića, Anu Đukanović i posrednike. Specijalni tužioci su predmet držali godinama, pa 2025. zaključili da je nastupila apsolutna zastara. Viši sud u Podgorici je u maju 2026. zauzeo drugačiji stav – za primanje mita apsolutna zastara nije nastupila, već rok ide do 2036. godine“, naveo je Medojević.
Medojević ističe da je, umjesto ponovnog otvaranja predmeta, Vrhovno državno tužilaštvo tražilo zaštitu zakonitosti protiv odluke Višeg suda, dok je Vrhovni sud taj zahtjev odbio. Kako tvrdi, SDT i dalje nije javno saopštilo da li će istraživati navode o mogućem primanju mita.
„To nije zastara. To je, po mom mišljenju, eutanazija predmeta koji vodi do vrha bivše vlasti“, poručio je Medojević.
Govoreći o tadašnjem rukovodstvu policije, Medojević navodi da Zoran Šuković nije tužilac koji je potpisao odluku o odbacivanju predmeta „Telekom“, ali ga opisuje kao rukovodioca policijske strukture koja, kako ističe, ima ključnu ulogu u finansijskim istragama SDT-a. On tvrdi i da je Šuković bio važan operativni dio sistema glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića.
„Kada američki tužioci moraju da vrše pritisak i na GST i na šefa SPO da bi se uopšte podizale optužnice protiv DPS kartela, to već govori gdje je rizik. Telekom je ugašen dok je taj tandem na funkciji. Željezara i zakup imovine prošli su bez njihove istrage. Volvox je sljedeći u nizu“, tvrdi Medojević.
Govoreći o slučaju „Novi Volvox“, Medojević navodi da je država 2020. godine platila oko 8,7 miliona eura za zgradu u centru Podgorice, preko firme iz mreže Novog Volvoxa i Kotija, za objekat koji, prema njegovim navodima, nije imao upotrebnu dozvolu. On se poziva i na tvrdnje inspektora Gorana Mitrovića, koji je, kako navodi, kazao da je predmet obrađen više od 90 odsto, te da ga je Šuković udaljio u decembru 2023. godine.
„Mitrović tvrdi da ga je Šuković uklonio nakon što je pozvao Milana Ivanovića i Veljka Lakočevića, uz ponudu da predmet ode u fioku. Šuković kaže da je udaljenje bilo zbog bezbjednosnih smetnji i da je predmet završen. Završen je tako što su u februaru 2026. uhapšeni Blažo Šaranović i službenici, a biznismeni koji su novac primili nisu. Isti model kao Telekom“, rekao je Medojević.
On dalje ukazuje na, kako tvrdi, druge indicije koje bi, prema njegovom mišljenju, trebalo ispitati. Navodi da je ministar pravde Andrej Milović prijavio Šukovića zbog kontakata sa kriminalnom organizacijom, pranja novca i neprijavljene imovine, kao i da je bivši pomoćnik direktora policije Dejan Knežević na sudu govorio o vezama sa Ivanom Delićem.
„Šuković Agenciji za sprečavanje korupcije prijavljuje 102.000 eura gotovine i zatvara uvid u račune, isto kao Novović. Nijedna od tih prijava nije dovedena do saslušanja koje bi javnost vidjela“, tvrdi Medojević.
Medojević, međutim, naglašava da ne tvrdi da je novac u slučaju „Telekom“ direktno završio kod rukovodilaca SPO-a ili SDT-a, već da smatra da postoje razlozi za sumnju u način na koji se postupalo u velikim predmetima korupcije.
„Ne tvrdim da je koverat za Telekom prešao preko stola šefova u SPO i SDT. Tvrdim da je rizik korupcije na čelu SPO i SDT visok jer se veliki predmeti sistemski sužavaju ili gase, a čovjek koji ih operativno drži nije provjeren po prijavama koje ga terete“, kazao je Medojević.
Na kraju, Medojević je slučajeve „Telekom“ i „Volvox“ predstavio kao, kako tvrdi, pokazatelje kontinuiteta u postupanju prema predmetima visoke korupcije.
„Telekom je dokaz da nekažnjivost ima metod. Volvox je dokaz da se metod nije promijenio. Dok SDT ne otvori Telekom do kraja i ne kaže zašto u predmetu Volvox nema prodavca, izjava da je slučaj završen vrijedi koliko i nekadašnja priča da se čeka prevod američkih dokumenata“, zaključio je Medojević.
