Građani žele više jedinstva, bezbjednosti i političke snage, ali većina smatra da se Evropa loše nosi sa izazovima.
Velika većina Evropljana želi snažnu, ujedinjenu i nezavisnu Evropu ali se pita da li to može da se postigne, pokazala je nova studija koja sugeriše da kriza povjerenja širom kontinenta stvara plodno tlo za krajnje desničarske narative o propadanju.
Izvještaj zasnovan na odgovorima 5.800 ispitanika iz Francuske, Njemačke, Italije, Holandije, Poljske i Velike Britanije i analizi načina na koji se u Evropi razgovara o politici i medijima u 15 zemalja prikazuje ambicioznu ali razočaranu evropsku javnost, prenio je danas britanski „Gardijan“.
Istraživanje je pokazalo da je 68 odsto ispitanih govorilo o Evropi u smislu „opšteg pogoršanja ili gubitka normalnosti“ dok samo 12 odsto sadašnji trenutak vidi kao vrijeme „evropskog buđenja i obnove“.
Kao vodeće izazove pred Evropom 43 odsto ispitanika vidi rat, 33 odsto ekonomske pritiske a 29 odsto potrebu za većom autonomijom. Međutim, 74 odsto je reklo da se Evropa ne nosi dobro sa tim izazovima a 56 odsto misli da je njena budućnost „u opasnosti“.
Problem nije, kako se navodi, manjak ambicije i gotovo tri četvrtine ispitanih ima snažnu evropsku viziju jedinstva i političke integracije, bezbjednosti ili prosperiteta dok samo 13 odsto govori o „manje Evrope“ ili raspadu EU.
Istraživač Evropskog savjeta za spoljne poslove (ECFR) Pavel Zerka smatra da problem nije u tome što ljudi više ne žele jaču Evropu, „već u tome što više ne vjeruju da je ostvariva“, prenio je Gardijan.
Zerka je rekao da ljudi mogu da zamisle Evropu kakvu žele ali da im je teško da zamisle put „do mjesta na kome žele da bude“. „To su pitanja politike, ne samo komunikacije“, dodao je Zerka.
Nedjelju dana pred govor o stanju Unije predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen, EU je, rekao je Zerka, potrebno „manje velikih obećanja“ a više „dokaza putanje“ Unije.
U studiji su evropski birači klasifikovani u četiri kategorije – pozitivne (19 odsto), negativne (39 odsto), nepovezane (12 odsto) i nesigurne (31 odsto).
Pozitivni tekuću krizu vide kao katalizator snažnije, više integrisane EU, negativni vjeruju da su najbolji dani Evrope prošli, nepovezani su generalno apatični, a nesigurni dijele proevropske vrijednosti ali sumnjaju u sposobnost kontinenta da odlučno djeluje.
Gotovo polovina ljudi u Francuskoj, Njemačkoj i Italiji, kao i gotovo svi glasači krajnje desnice, poput njemačke AfD, francuskog Nacionalnog okupljanja, holandske PVV i britanske Reforme, u grupi su negativnih, pri čemu 83 odsto govori o Evropi u smislu gubitka i pada.
Navodi se i da je trećina ispitanika u svim zemljama obuhvaćenim istraživanjem u odgovorima spomenula „evropsku sporost“ a gotovo trećina ukazala na nesposobnost bloka da ostane pri svom stavu kada se suoči sa moćnim akterima, pri čemu su kao posebno ponižavajuće ocijenili nedavne carinske ustupke Unije Donaldu Trampu.
Zerka je rekao da je grupa nesigurnih ključna za buduću putanju Evrope i da lideri treba da se obraćaju njima umjesto da „propovijedaju pozitivnima ili se klanjaju negativnima“.
Za razliku od tvrdih euroskeptika, nesigurni glasači snažno su emotivno povezani sa evropskim projektom ali su otuđeni institucionalnom inercijom, birokratijom i percipiranom geopolitičkom slabošću.
Prema riječima Zerke, ponovno osvajanje onih koji su sumnjičavi zahtijevalo bi od političara da pokažu da zajednička evropska akcija može da riješi domaće krize, od energetske sigurnosti i odbrane, do klimatskih promjena i krize oko troškova života.
