Studijski program Studije roda Univerziteta Crne Gore osudio je ilustraciju koju je uz jučerašnje saopštenje NVO Centar za građansko obrazovanje postavio na nalogu na mreži X, a prenijeli brojni mediji.
„Vijesti“ nijesu objavile tu ilustraciju, što neće uradi i ovog puta.
Sa tog studijskog progreama UCG, podsjećaju da je na ilustraciji prikazana njihova koleginica, Irena Orović, redovna profesorica Elektrotehničkog fakulteta, naučnica sa značajnom međunarodnom akademskom biografijom i brojnim radovima objavljenim u relevantnim svjetskim časopisima.
„Njena stručnost, rezultati i akademski put, kao i rad bilo koje druge žene, mogu i treba da budu predmet argumentovane javne procjene. Ono što, međutim, ne bi smjelo biti prihvatljivo jeste da se žena u javnoj i akademskoj sferi predstavlja kroz mizogine obrasce koji njeno profesionalno napredovanje simbolički vezuju za muškarca koji je ‘gura’ ka vrhu“, piše u saopštenju.
Oni dodaju da je takva ilustracija prema njihovom mišljenju, praćena izrazito spornom i seksistički kodiranom ilustracijom.
„Smatramo potpuno legitimnim da se u javnosti preispituju procedure izbora rektora, rad univerzitetskih struktura, institucionalne odluke, kao i interesi različitih aktera. Univerzitet, kao i svaka javna institucija, mora biti otvoren za kritiku i javno preispitivanje. Međutim, kritika javnog djelovanja ne bi smjela biti zamijenjena rodno stereotipnim predstavljanjem pojedinki, niti se profesionalni i akademski autoritet žene smije dovoditi u pitanje vizuelnim obrascima koji sugerišu da ona napreduje zahvaljujući muškoj pomoći, zaštiti ili zaleđini. jena stručnost, rezultati i akademski put, kao i rad bilo koje druge žene, mogu i treba da budu predmet argumentovane javne procjene. Ono što, međutim, ne bi smjelo biti prihvatljivo jeste da se žena u javnoj i akademskoj sferi predstavlja kroz mizogine obrasce koji njeno profesionalno napredovanje simbolički vezuju za muškarca koji je ‘gura’ ka vrhu“, piše u saopštenju.
Navode da problem te ilustracije nije samo u načinu na koji je predstavljena jedna žena, već da je problem širi i da se njome reprodukuje kulturni obrazac prema kojem je ženski uspjeh sumnjiv sve dok se ne objasni muškim autoritetom ili uticajem, dok se kod muškaraca profesionalni uspon daleko češće podrazumijeva kao rezultat sposobnosti, ambicije, rada ili institucionalne moći.
Smatraju da nijedna kritika institucionalnog djelovanja ne opravdava pribjegavanje mizoginim stereotipima kojima se dovodi u pitanje sama legitimnost ženskog profesionalnog uspjeha.
Takvi obrasci nisu, dodaju, bezazleni niti predstavljaju tek pitanje stila ili satiričnog izraza.
Oni, kako ističu, reprodukuju duboko ukorijenjenu pretpostavku da žena svoj profesionalni i društveni položaj ne može ostvariti prvenstveno zahvaljujući vlastitim znanju, sposobnostima, radu i rezultatima, već da iza njenog uspjeha mora stajati muškarac koji joj omogućava napredovanje.
„Posebno je zabrinjavajuće što ovakav oblik reprezentacije dolazi od organizacije koja se javno pozicionira kao akter zaštite ljudskih prava, ravnopravnosti i demokratskih vrijednosti. Upravo bi organizacije koje djeluju u toj oblasti morale pokazivati viši nivo svijesti o načinu na koji se rodni stereotipi proizvode i reprodukuju kroz jezik, sliku i javni diskurs. Ne može se vjerodostojno zagovarati ravnopravnost, a istovremeno posezati za obrascima predstavljanja koji ženu svode na figuru čiji se profesionalni uspon objašnjava muškim uticajem. Problem ove ilustracije zato nije samo u načinu na koji je predstavljena jedna žena“.
Dodaju da upravo takva asimetrija predstavlja jedan od mehanizama reprodukovanja rodne diskriminacije u javnom diskursu.
„Kada se profesionalni uspjeh žene predstavlja kao posljedica muške podrške ili zaštite, ne dovodi se u pitanje samo konkretna žena, već se podriva princip prema kojem žene, jednako kao i muškarci, imaju pravo da njihov profesionalni autoritet bude vrednovan na osnovu njihovog znanja, rada, kompetencija i rezultata. Smatramo da borba za transparentnost institucija ne može biti izgovor za reprodukovanje seksizma. Kritika mora biti usmjerena na odluke, procedure, politike i argumente, a ne na rodno kodirano omalovažavanje pojedinki. Sloboda izražavanja i pravo na kritiku javnih institucija podrazumijevaju i odgovornost za poruke koje se javnim djelovanjem šalju, naročito kada dolaze od organizacija koje se zalažu za zaštitu ljudskih prava i ravnopravnost. Od organizacije kakva je NVO CGO očekujemo da prepozna težinu poruke koju je ovakvim vizuelnim rješenjem poslala i da preuzme odgovornost za standarde javne komunikacije koje sama zastupa. Ovu ilustraciju stoga smatramo seksističkom, mizoginom i nedostojnom organizacije koja pretenduje da javno govori u ime ljudskih prava, ravnopravnosti i demokratskih vrijednosti“, piše u saopštenju.
