Čolić je u napadu koristio pištolj „škorpion“ sa prigušivačem. Dobrivoja je usmrtio hicima u glavu i vrat, dok je njegova supruga pronađena mrtva na stepeništu. Najjeziviji prizor policajce je sačekao u kupatilu, mali Ivan ubijen je dok je sjedio na noši.
Čolić, koji je bio ratni veteran iz Bosne, preminuo je dok se vraćao iz teretane prema svojoj ćeliji. Pretpostavljalo se da je doživio srčani udar. U tom trenutku trebalo je da iza rešetaka provede još približno deset godina. Smrtna kazna, koja mu je prvobitno bila izrečena, nakon njenog ukidanja u Srbiji preinačena je u maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora.
Novac kao motiv krvavog zločina
Istraga je pokazala da iza ubistva nije stajala osveta, već novac. Policija je sumnjala da je iz zaključane aktovke, čija je brava bila isječena, nestalo oko 12.000 njemačkih maraka. Dobrivojev otac, međutim, vjerovao je da je u pitanju bila mnogo veća suma.
O detaljima uviđaja godinama kasnije govorio je Željko Šuka, tada mladi operativac novosadske policije i jedan od ljudi koji su prvi stigli na mjesto zločina.
Kako je ispričao, Dobrivojev otac alarmirao je policiju nakon što nekoliko puta nije uspio telefonom dobiti sina. Kada je došao do kuće u Futogu, preko puta kafane Kurjak, zatekao je stravičan prizor.
„Dobrivojevo tijelo zatekli smo u donjem dijelu kuće, u radionici, odnosno TV-servisu. Ustreljen je otpozadi u glavu i vrat i ostao je prevaljen preko radnog stola. Njegova žena je zatečena sa prostrelnim ranama na stepeništu prema gornjem stambenom dijelu kuće, a dijete je pronađeno na noši u kupatilu sa dva metka koji su ga pogodili u vrat i stomak“, ispričao je Šuka.
Prema njegovim riječima, način na koji je zločin izveden ukazivao je na unaprijed osmišljenu i izuzetno brzu likvidaciju. Ubica je iznenada upao u objekat i, praktično bez ostavljanja prostora za reakciju žrtava, počeo da puca.
Policija brzo povezala Čolića sa zločinom
Istražitelji su ubrzo došli do podatka da je neposredno prije masakra sa izdržavanja kazne izašla grupa koja je ranije operisala na području Futoga i okolnih mjesta.
Među njima je bio i Čolić, porijeklom iz Bosanske Kostajnice. Šuka ga je već poznavao iz ranijeg slučaja, a dodatno ga je izdvojila činjenica da mu je Čolić, dok je bio u zatvoru, navodno prijetio ubistvom.
„Radili smo intenzivno i brzo, u punom kapacitetu, pa smo analizom uočili da je prije ovog događaja izašla sa izdržavanja zatvorske kazne ekipa koja je operisala na tom području, odnosno provaljivala kuće u okolini Futoga. Među njima na slobodi se našao i Borislav Čolić iz Bosanske Kostajnice. On je prijetio iza rešetaka, gdje je dospio zbog provala, da će ubiti nekog inspektora u Novom Sadu koji izgledom podsjeća na mene“, rekao je Šuka.
Policija je utvrdila i da Čolić nije djelovao potpuno sam. Njegov saučesnik bio je čovjek kojeg je poznavao iz zatvora, a koji je tokom zločina imao ulogu vozača. On je tvrdio da nije znao šta Čolić namjerava da uradi, ali je istražiteljima priznao da ga je odvezao do mjesta izvršenja.
„Klupko je počelo da se odmotava veoma brzo. Saznali smo da mu je saučesnik bio drugar sa robije, koji je uhvaćen zbog nekog benignog krivičnog djela. On ga je vozio na izvršenje ubistava. Rekao je da nije znao šta će da se desi i da je bio samo vozač. Vjerovatno nam je dosta toga prećutao kako bi prošao što blaže“, naveo je Šuka.
Prigušivač napravio poznanik iz zatvora
Čolić je na kraju pronađen u iznajmljenom stanu, gdje je bio sa jednom djevojkom. Policija ga je uhapsila bez otpora, ali je istražiteljima bilo neophodno da prikupe čvrste dokaze koji bi ga povezali sa trostrukim ubistvom.
Jedan od ključnih tragova bio je prigušivač korišćen na „škorpionu“.
„Uhapsili smo ga i nismo mu pružili šansu da pruži otpor. Međutim, hitno su nam bili potrebni neoborivi dokazi, te smo, na moju inicijativu, našli čovjeka van Novog Sada, takođe Čolićevog druga iz zatvora, koji mu je napravio prigušivač za škorpion. On nam je čak pokazao nacrte za to i svjedočio na sudu“, ispričao je Šuka.
„Pa zašto, pobogu, i dijete?“
Tokom dugih saslušanja Čolića, Šuka je pokušavao da dobije odgovore o motivima i načinu izvršenja zločina. U jednom trenutku postavio mu je pitanje koje ga je, kako kaže, najviše mučilo:
„Pa zašto, pobogu, i dijete?“
Odgovor koji je dobio ostao mu je zauvijek urezan u sjećanje.
„Zatvorenik mi je odmah, energično odgovorio: ‘A šta će život djetetu bez oca?’ To je bio odgovor čovjeka koji, navodno, nije upoznao svog tatu“, ispričao je Šuka.
Tokom razgovora sa inspektorima, Čolić se navodno hvalio i svojim kriminalnim „stažom“, tvrdeći da je na prostoru bivše Jugoslavije po broju ubistava od njega bio „jači“ jedino bivši član Zemunskog klana poznat kao Zenica.
Poslije presude, Čolić je ostatak života proveo pod strogim zatvorskim nadzorom. Njegova ćelija bila je pod stalnim nadzorom, a stražar je bio postavljen ispred nje kako bi se pratilo njegovo ponašanje.
Slobodu nikada nije dočekao. U martu 2020. godine preminuo je u zatvoru, završavajući tako život iza rešetaka, gdje je proveo decenije zbog zločina koji je počeo masakrom jedne porodice.
