„Prije svega tu mislim na bivše vlasnike koncerna Vijesti, vrhove crkve i duvanskog tajkuna Daku Davidovića, koji volšebno osniva organizacije ‘Ne damo svetinje’, pa ‘Ne damo Crnu Goru’. Pojavljuju se ljudi za koje nikad nismo čuli, niti su se bavili politikom, niti isticali javnom kritikom režima Đukanovića. Odjednom su blizu okrilja crkve, a pojavila se neka formacija za koju sam već tada sumnjao da je tu dovedena pod uticajem Mila Đukanovića i nezaobilazne Agencije za nacionalnu bezbjednost, za koju znam decenijama da ima posebnu razvijenu frakciju i dio koji se bavi, kako oni kažu, unutrašnjim neprijateljem, ekstremizmom ili velikosrpskim nacionalizmom. ANB ima najveći broj ubačenih aktivnih agenata i saradnika, upravo u dijelu srpskog biračkog tijela, gdje se i odigravala ta drama i gdje je došlo do dogovora. Ključ tog dogovora je da, bez obzira na rezultate izbora, ne dođe do demontaže tog korumpiranog sistema i da Đukanović, njegov brat ili sestra krivično ne odgovaraju za ono što su uradili“, smatra Medojević.
Situacija je sada, kako kaže, drugačija, jer postoje optužnice i jak uticaj međunarodnog faktora, naročito Ministarstva pravde SAD i njihovih bezbjednosnih agencija.
„Došli smo sada do potvrda mojih teza, koja je bila izrečena na bazi poznavanja aktera i obrasca ponašanja. Znao sam kako treba da se dođe do demontaže bolesnog sistema. Nakon pada DPS-a, karteli računaju da će Dritan Abazović biti neko ko će biti bitan u bezbjednosnom sektoru, iako on u početku nije pokazivao interes prema tom sektoru. Prvo kadrovsko rješenje u novoj vladi je bilo postavljanje Zorana Brđanina za direktora Uprave policije. To je već bio opasan signal da je to prvo kadrovsko imenovanje nove vlasti bilo u direktnom dogovoru sa Đukanovićem i DPS kartelom, kao i da je njegov zadatak bio da opstruira istrage i vodi računa o interesima te kriminalne organizacije. Iz prepiski sada vidimo da je Brđanin bio više nego prijatelj sa Ljubom Milovićem i da je učestvovao u njegovom bjekstu, te da je prijetio bivšoj ministarki zdravlja. Već sada se pojavljuju dokazi moje tvrdnje, da Brđanin nije kadar koji će osloboditi Crnu Goru od zagrljaja narko kartela, već njihov ubačeni kadar“, istakao je Medojević.
Navodi da je i nakon izbora bilo dovoljno jasnih naznaka i potvrda da su nastavljene sve operacije svih „operativnih linija DPS duvanskog i narko kartela“.
„Ako neko pošalje 1.500 kila kokaina u Luku Bar, sigurno je to uradio jer je dobio čvrste političke garancije da će službe u Crnoj Gori biti logistička podrška, a ne opasnost. Nastavljene su i operacije cigareta. Sve glavne karike DPS kartela nastavile su rad – Pekić, Petranović, Mijajlović, Duško Golubović, Miloš Medenica, Mojkovački klan. Uhapšen je direktor policije, koji nije optužen za organizovani kriminal, već zloupotrebu položaja, a u svom priznanju je rekao da je to uradio na zahtjev moćnika iznad sebe i da bi pomogao prijatelju, ali SDT nije pitalo ko je taj moćnik po čijem je nalogu to radio, a formacijski iznad direktora policije može biti samo ministar unutrašnjih poslova i premijer. Tada je premijer bio Duško Marković, kojeg godinama optužujem da je vođa mojkovačkog švercerskog klana cigareta, a ispod njega je bilo Aleksandar Mrkić koji je u bjekstvu, a koji je optužen za šverc cigareta“, kazao je Medojević.
Ističe da su sve linije rada „kriminalne hobotnice“ nastavile da funkcionišu dok se nisu pojavila dva međunarodna faktora – jedan u liku programa Ministarstva pravde SAD, pomoć tužilaštvu Crne Gore za borbu protiv narko kartela, koja je zajedno sa EUROPOL-om i drugim agencijama, došla do svih dokaza koji su korišćeni u optužnicama. Drugi faktor je, kako navodi, britanski, koji su fizički došli i kontrolisali poslovanje u Luci Bar.
Medojević tvrdi da su svi procesi pokrenuti zahvaljujući međunarodnim faktorima, koji su i prikupljali dokaze i dostavljali našoj zemlji.
„Hapsili su se ljudi koji su radili operativne poslove, ali niko nije dirao političke vođe organizovanog kriminala, a koji su bili na čelu korupcione mreže. Više puta sam crtao strukturu kriminalne organizacije i govorio da je šef DPS narko i duvanskog kartela Milo Đukanović, kao i Aco Đukanović, a da je politički uticaj imao Milan Roćen, kao ključni čovjek za međunarodne poslove i bezbjednost. I Duško Marković koji je bio na čelu mojkovačkog klana i bio je u poslu sa cigaretama. Njih niko nije dirao. Rezultati jesu postignuti na liniji operativnog rada, na bazi međunarodnog pritiska i njihovog dostavljanja dokaza. Od političkog vrha DPS kartela niko nije odgovarao i zbog toga su međunarodni partneri nezadovolji i pojačava se pritisak na SDT i SPO da se istrage dovedu do samog vrha“, istakao je Medojević.
Pitanje za tužilaštvo je, kako kaže, zašto nije procesuirana nijedna od afera Mila Đukanovića, iako je za Telekom krivica dokazana na Američkom sudu priznanjem menadžera Mađar Telekoma. Takođe, kako kaže, postoje i dokazi za slučaj prvi milion, te da očigledno postoji selektivno djelovanje.
Podjestio je da su ponude za Crnogorski Telekom dali Telekom Slovenija, Telekom Srbija, kao i Mađar i Dojč Telekom.
„Dojč Telekom je dao najveću ponudu od 4,5 eura po akciji. Nakon procjene ponuda, Milo Đukanović i Vlada su prekršili tenderska pravila i izvukli tu ponudu prije nego su sklopili sporazum o kupoprodaji 50+1 akcija po toj cijeni. Privatni investitori, koje je Đukanović kontrolisao, su natjerani da prodaju svoje akcije, te je Đukanović donio odluku na Vladi da da subvenciju od 30 centi svakom malom akcionaru koji proda dodatne akcije po 2,2 eura – što je sve kršenje pravila Njujorške berze. To je kasnije bilo fatalno za Đukanovića. On tada nije imao informaciju da je Dojč Telekom javno kotirana kompanija u Americi i da postoji Zakon o korupciji stranih entiteta u SAD i bilo kakva nepravilnost utiče na informacije za koje su javno dužni da objave na berzi. Analiza pokazuje da je ponuda Dojč Telekoma po cijenama akcija manja od Telekoma Srbije i Slovenije i pitanje je što se oni nisu žalili ili tužili državu Crnu Goru“, naveo je Medojević.
On je naveo da je Mađar Telekom platio 96 miliona dolara kaznu Americi zbog korupciji u Crnoj Gori, a Crnogorski Telekom je kupljen ukupno za 103 miliona eura.
„Dobio sam informaciju da su osumnjičeni u slučaju Telekom dali dva miliona eura da se ne diraju. Taj slučaj je već dokazan, nemam potrebu da se dokazujem informacijama, zastupao sam DF u Skupštini kada smo tražili formiranje Anketnog odbora. SDP Ranka Krivokapića nije htio da glasa za njegovo formiranje ukoliko bih ga ja vodio. Krivokapić je bio u paranoji od mojih informacija. Mi smo tražili dokumentaciju o Telekomu iz SAD, a ne tužilac“, kazao je Medojević.
On je ispričao da je vrh tužilaštva to doživio kao napad na njih, te da su počeli su sa istragom ko ga je informisao, kao i da im je palo na pamet da mu je Milo Đukanović dao tu informaciju.
„Danas imamo situaciju da je pritisak Mila Đukanovića sve veći prema tužilaštvu, šefu SPO-a, a ujedno je sve veći i pritisak međunarodne zajednice prema istim strukturama. Razumijem da nije prijatno biti ni Novović ni Šuković, jer su pritisci sa obje strane. Iznutra, DPS kartel očekuje da se nastavi politika nekažnjivosti Đukanovića i najbližih ljudi, a SAD i Velika Britanija očekuju da se upravo ti ljudi uhapse, kao ključni i odgovorni ljudi za formiranje DPS narko i duvanskog kartela“, kazao je Medojević.
Navodi da je nedopustivo da ni nakon šest godina politički vrh hobotnice nije ni saslušan u svojstvu građana.
Smatra da bi, ukoliko Šuković i Novović ne daju rezultate i ako nastave izbjegavanje suočavanja sa „najvećim ribama u Crnoj Gori“, međunarodni partneri mogli da izvrše dodatni uticaj na vlast da se Novović i Šuković smijene i da se postave novi koji će sprovoditi te aktivnosti. Sve to, kako ističe, može da ugrozi zatvaranje poglavlja 23 i 24, kao i evropski put Crne Gore.
Medojević je u emisiji govorio o uticaju Đukanovića i DPS na institucije, kao i kampanji koju sprovode godinama.
