Osim većeg broja građana, parastosu su prisustvovali potpredsjednik NSRS Petko Rankić, izaslanik srpskog člana Predsjedništva BiH Marko Milisav i ministar saobraćaja Zoran Stevanović.
Ministar saobraćaja i veza Republike Srpske Zoran Stevanović poručio je da ove žrtve ne smiju da budu zaboravljene i da se ovakvo stradanje nikada, nikome i nigdje ne smije ponoviti.
– Treba se sa poštovanjem sjećati žrtava koje se nikada ne smiju zaboraviti – rekao je Stevanović.
On je istakao da je neophodno čuvati mir i Republiku Srpsku, te graditi bolju budućnost za njene građane.
– Srebrenica je obuhvaćena projektima Vlade Srpske. Izdvojili smo sredstva za rekonstrukciju puta od Srebrenice do Zalazja, koja je ovih dana završena, kako bi ljudi mogu vraćati na svoja imanja ili makar posjećivati groblja, a predstoje nam i drugi projekti – rekao je Stevanović.
Parastosu su prethodile posjete porodicama stradalih Srba, vojničkom groblju u Bratuncu i stratištima u Biljači i Sasama, gdje je položeno cvijeće i odata počast poginulim.
Osim 69 poginulih i velikog broja ranjenih, tog tragičnog Petrovdana u srebreničkim i bratunačkim selima nestala su 22 Srbina, od kojih je 10 slučajno pronađeno i ekshumirano 10. juna 2011. godine iz masovne grobnice na Zalazju, prilikom traženja nastradalih Bošnjaka.
Među njima je bio i otac Biljane Kandić.
– Nađen je ispod divlje deponije. Sigurna sam da u BiH neće biti suživota, dok se sve žrtve ne budu jednako tretirale – istakla je Kandićeva, prenosi RTRS.
Posmrtni ostaci stradalih su poslije više od godinu identifikovani i sahranjeni na Petrovdan 2012. godine, dok su dvojica vojnika pronađeni obezglavljeni na smetljištu, ekshumirani, identifikovani i sahranjeni ranije.
Deset nestalih još nije pronađeno i njima se gubi trag u logoru u bivšoj srebreničkoj policijskoj stanici. Od zarobljenih niko nije preživio i niko nije odgovarao za njihova ubistva.
Nastavljajući sistematsko plansko etničko čišćenje srpskih prostora započeto u aprilu, brojne muslimanske snage iz Srebrenice, pod komandom Nasera Orića su 12. jula 1992. godine upale u više srpskih sela u srebreničkoj i bratunačkoj opštini ubijajući, pljačkajući i paleći sve što su stigle. Za ove, kao i za mnoge druge masovne zločine počinjene nad Srbima iz Srebrenice i srednjeg Podrinja, još niko nije odgovarao.
