Dok Ibrahimović ovo priznanje predstavlja kao uspjeh Crne Gore, jasno je da on u Vladi djeluje kao zastupnik interesa Hrvatske i svih drugih antisrpskih centara, a ne nacionalnih interesa sopstvene države.
Ovaj politički angažman Ibrahimovića, uz snažnu podršku savjetnika Ranka Krivokapića, sve više podsjeća na mapiranje izdaje crnogorskih državnih resursa. Njihov zajednički zadatak, sudeći po potezima, jeste priprema terena za predaju školskog broda „Jadran“ Hrvatskoj, kao i definitivno odricanje od crnogorske teritorije na Prevlaci, ali i vječno ćutanje i netraženje odštete za logoraše u Lori.
Kritična tačka ove politike ogleda se u selektivnom pristupu istorijskom pamćenju i žrtvama. Dok se svjesno izbjegava svako pominjanje zločina počinjenih u splitskoj Lori, u Morinju se insistira na čuvanju plakete za neuporedivo manji zločin, čime se direktno ponižava crnogorska prošlost.
Ovakvim djelovanjem, Ibrahimović potvrđuje da mu je agenda regionalnih partnera i mentora iz Zagreba važnija od zaštite suvereniteta i digniteta Crne Gore. Umjesto da zastupa interese građana koji su ga birali, ministar se pretvara u piona koji sprovodi politiku nauštrb crnogorskih državnih interesa.
