Sistem i dalje ne obezbjeđuje adekvatnu, pravovremenu i sveobuhvatnu zaštitu žrtava nasilja, posebno u slučajevima u kojima su uključena djeca, ocijenio je Operativni tim za borbu protiv nasilja u porodici i nad ženama.
U polugodišnjem izvještaju o radu za period od 1. oktobra prošle do 1. aprila ove godine navodi se da je Operativni tim analizirao osam novih slučajeva porodičnog nasilja i nasilja nad ženama, uz kontinuirano praćenje rada nadležnih institucija i sprovođenja ranije datih preporuka.
Operativni tim je ukazao na izazove u postupanju centara za socijalni rad, posebno Centra za socijalni rad Podgorica, navodeći da se oni dijelom mogu povezati sa nedovoljnim kadrovskim kapacitetima i povećanim obimom posla.
U izvještaju se konstatuje da su u pojedinim slučajevima zabilježene prakse koje ukazuju na potrebu dodatnog unapređenja standarda rada sa žrtvama i počiniocima nasilja, uključujući organizovanje zajedničkih susreta bez uvijek adekvatno obezbijeđenih mjera zaštite.
“Zabilježena je praksa organizovanja zajedničkih susreta u prostorijama centra bez uvijek adekvatno obezbijeđenih mjera zaštite, što može predstavljati izazov u osiguravanju pune sigurnosti i osjećaja zaštite za žrtve”, navodi se u izvještaju koji je razmatran na poslednjoj sjednici Vlade.
Kako se dodaje, pojedine odluke su donošene uz strogo poštovanje administrativnih pravila, ali bez dovoljno fleksibilnosti u okolnostima koje zahtijevaju hitnu reakciju i prioritetnu zaštitu žrtve.
Dodatno, primijećene su razlike u praksi između pojedinih centara, što ukazuje na potrebu za daljim ujednačavanjem standarda postupanja i jačanjem pravne sigurnosti korisnika.
Tim je ocijenio i da postoji prostor za snažniji i proaktivniji pristup centara za socijalni rad, posebno u situacijama koje zahtijevaju odlučnije reagovanje radi zaštite obrazovanja, razvoja i ukupnog interesa djeteta.
Kada je riječ o Upravi policije, u izvještaju se ističe da je praksa postupanja neujednačena.
„Postupanje Uprave policije karakteriše neujednačenost, pri čemu se u pojedinim slučajevima bilježi visok nivo profesionalnosti i zakonitog postupanja, dok se u drugim uočava nedostatak senzibilisanog djelovanja i razumijevanja fenomena nasilja“, navodi se u izvještaju.
Kako se dodaje, pozitivni primjeri pokazuju da policijski službenici, kada postupaju u skladu sa zakonom i protokolima, preduzimaju sve potrebne radnje, uključujući pravovremeno prikupljanje informacija, komunikaciju sa žrtvom i kontinuirano praćenje slučaja
Operativni tim je posebno ukazao na slučajeve iz ranijeg perioda u kojima nasilje nije procesuirano po službenoj dužnosti, uprkos postojanju medicinske dokumentacije i svjedoka koji su ukazivali da se nasilje dogodilo.
Kao ozbiljan sistemski problem istaknut je i nedostatak blagovremene razmjene informacija između policije, sudova, tužilaštva i zdravstvenih ustanova o statusu i kretanju osumnjičenih osoba.
“Ozbiljan sistemski problem je u nedostatku blagovremene međusobne komunikacije, konkretno kada policija od suda, tužilaštva ili zdravstvene ustanove nema informacije o kretanju ili statusu osumnjičenih lica, zbog čega je predloženo da se jasne instrukcije o obavezama svih postupajućih institucija propišu novim Protokolom o postupanju u slučajevima nasilja u porodici i nasilj nad ženama”, piše u izvještaju.
U dijelu koji se odnosi na tužilaštva, Operativni tim je ocijenio da je primjenom Uputstva Vrhovnog državnog tužilaštva unaprijeđeno postupanje tužilaca, ali da je neophodno dodatno jačati multisektorsku saradnju i unaprijediti komunikaciju sa žrtvama.
Izvještaj je ukazao i na neujednačenu sudsku praksu, naročito u predmetima koji se odnose na brakorazvodne sporove i postupke u sporovima za zaštitu prava djeteta i u sporovima za vršenje roditeljskog prava.
Operativni tim je upozorio da se preporuke stručnih organa i centara za socijalni rad ne uvažavaju uvijek dosljedno, posebno kada je riječ o određivanju kontakata djeteta sa roditeljem prijavljenim za nasilje.
“Ovakvo postupanje može dovesti u pitanje princip najboljeg interesa djeteta, koji bi morao imati prioritet u svim odlukama”, ocjenjuje se u izvještaju.
Ističe se da je neophodno poboljšati praksu informisanja žrtava i drugih uključenih institucija (primarno policije i tužilaštva) o odlukama suda i toku postupka, kako bi se obezbijedila sigurnost i osjećaj zaštite žrtava i djelotvorno postupanje institucija.
Zaključci Operativnog tima, kako se navodi u Izvještaju, “jasno i nedvosmisleno potvrđuju da postojeći sistem zaštite žrtava nasilja nad ženama i u porodici, naročito u slučajevima u kojima su uključena djeca, i dalje ne obezbjeđuje adekvatnu, pravovremenu i sveobuhvatnu zaštitu”.
Tim je upozorio da ključni problemi u postupanju institucija opstaju uprkos kontinuiranom praćenju, iniciranim nadzorima i ponovljenim preporukama, što, kako se ocjenjuje, ukazuje na sistemske slabosti, a ne na pojedinačne propuste.
„Operativni tim snažno insistira na hitnom i suštinskom unapređenju rada svih nadležnih institucija, koje mora prevazići formalno ispunjavanje obaveza i biti usmjereno ka stvarnim, mjerljivim rezultatima u zaštiti žrtava“, navodi se u izvještaju.
Tim je preporučio kontinuiranu edukaciju svih stručnjaka uključenih u sistem zaštite, jačanje kadrovskih i tehničkih kapaciteta institucija, punu specijalizaciju tužilaca i sudija za predmete nasilja u porodici, kao i uspostavljanje funkcionalne i odgovorne međuinstitucionalne saradnje.
Operativni tim poručio je da će nastaviti sa nadzorom rada institucija i javnim ukazivanjem na propuste, ističući da stvarne promjene zavise od spremnosti svih aktera da djeluju odlučno, pravovremeno i u najboljem interesu žrtava nasilja.
