Reditelj predstave „Smrt u Dubrovniku“ Petar Pejaković kazao je da je samo tokom rada na predstavi imao loš san, te da može da zamisliti kako je bilo onima koji su ratne traume doživjeli.
„Bilo je mnogo gorih ratova, ali besmisleniji sigurno ne“, kazao je Pejaković.
On je to saopštio na promociji knjige Sjećanja na rat – opsada Dubrovnika 1991-1992. godine.
Izvršna direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević kazala je da je ovo jedna antiratna knjiga.
„Zahvaljujem se ljudima koji su govorili za knjigu. Napravili smo knjigu kako bismo mlađe generacije naučili da se u budućnosti odupru. Jako je važno da se suočimo sa time da je Crna Gora učestvovala u tom ratu. Najvažnije, zabluda je bila da se tamo negdje brani Jugoslavija. Krnje predsjedništvo je naredilo napad na Dubrovnik. Danas su među nama ljudi koji su tada prepoznali te zamke. Crna Gora je tada isto imala jak antiratni pokret“, kazala je Gorjanc Prelević, koja je pročitala imena ljudi koji su govorili u knjizi.
U knjizi je objavljen i ratni dnevnik mladog fotografa, 22-godišnjeg Pava Urbana, koji je stradao 6. decembra 1991. u danu kad je gorio Dubrovnik, a u najžešćem napadu JNA stradalo je još 18 građana.
Na pitanje, Gorjanc Prelević je saopštila da su svi nekadašnji rezervisti, koji su govorili u knjizi, rekli da to nikada ne bi uradili.
„Većina ljudi, koji su prešli granicu, svjedočilo je da tamo nisu zatekli ustaše kako se to pričalo“, navela je ona.
Antiratni aktivista iz Kotora Petar Vučeljić je prvo bio na ratištu, ali je veoma brzo, kako je rekao, shvatio o čemu je riječ i napustio sve.
„Dobro je da ljudi konačno shvate šta se tamo događalo. To su dani kada je Crna Gora postala sinonim za agresora. Poslali su nas kao živo meso na taj miran dubrovački kraj. Nije bilo lako, a ja sam jedan od prvih dezertera, vratio sam pušku nakon par dana“, kazao je Vučeljić.
On se prisjetio straha ljudi i užasnih medijskih laži, plasiranih posebno, kako je rekao, preko tadašnjih novinara RTCG Perice Đakovića i Emila Labudovića.
„Mene je Đaković nazivao ustašom. Taj čovjek je i dalje ugledan novinar, a trebao bi biti iza rešetaka“, kazao je Vučeljić.
Prisjetio se da je stanje bilo „apokaliptično“, a za nekoliko dana provedenih na ratištu „neprijatelja nije vidio“
Novinar i publicista iz Dubrovnika Luka Brailo naglasio je da je rat najgori vid komunikacije među ljudima.
On je ocijenio da mu ni nakon toliko godina nije jasno kako je tadašnje crnogorsko rukovodstvo po diktatu Beograda uletjelo u taj rat i to kao „prljavi izvođač radova“.
Brailo je pokazao i nekoliko požutjelih primjeraka Pobjede iz jeseni 1991. kada je, kako je rekao, vođena besprizorna propaganda „rat za mir“.
On je rekao da o svemu treba pričati, jer samo tako nam se nešto slično neće opet ponoviti.
Učesnik odbrane Dubrovnika i zarobljenik u logoru Morinj Zlatko Blagoje govorio je o danima koje je proveo u zatočeništvu.
On je naveo da je znao da se obraduje kad im se neko u tom sabirnom centru obrati sa „dobar dan“, jer su permanentno samo trpjeli uvrede i batine, vladao je teror i strah…
Glumica Maša Božović, koja je glumila u predstavi, kazala je da je prije rada na predstavi veoma malo znala o opsadi Dubrovnika jer je rođena 2000. godine. „Situacija da predstavu ne mogu ni odigrati u Nikšiću, govori dosta o tome i o ljudima koji su sada na rukovodećim mjestima u tom gradu, ali i u nekim još opštinama u Crnoj Gori“, kazala je ona.
„Nadam se da uspijevamo tom predstavom da nakon nje ljudi izađu iz sale za gram manji fašisti, ako su uopšte i bili“, kazala je Božović.
Mlada glumica pročitala je i djelove iz ratnog dnevnika mladog fotografa Pava Urbana, dok su na TV-u prikazivane fotografije koje je zabilježio tokom opsade Dubrovnika.
„Suludo je o životu i razmišljati kada oko tebe ili na tebe padne dnevno 50 do 200 granata. Geleri su praštali po kući, a i granate: jedna je tresnula u samu kuću. Na svu sreću, samo jedna mrtva kokoš“, pročitala je glumica dio iz ratnog dnevnika.
