Knjiga “Pine” autorke Marije Nikolić , arhitektice i aktivistkinje za zaštitu kulturne baštine i pejzaža Boke iz Tivta, predstavljena je u nedjelju veče javnosti u multimedijalnoj dvorani Opštine Tivat, u sklopu manifestacije “Novembarski dani”.
U bogato ilustrovanoj knjizi Nikolić je studiozno i stručno obradila temu estetike urbanog jezgra Tivta, ali i nastanka, konstrukcije i razvoja kroz vrijeme najvažnijih kuća i drugih objekata na lokalitetu Pine, današnjoj gradskoj rivi i centru Tivta. Usput autorka otkriva i mnogo do sada manje poznatih detalja o samom okruženju Pina, kao i njihovom značaju za građane Tivta, poput obližnjeg kompleksa nekadašnjeg vojnog brodogradilišta “Arsenal”. Iskrena zaljubljenica u Tivat, njegovu istoriju i kulturnu baštinu, Marija Nikolić je u ovoj knjizi ispričala toplu i emotivnu priču o razvoju, istorijatu i urbanom oblikovanju prostora koji stari Tivćani poznaju pod imenom “Mulo Staničić”, sve do današnjih, široj javnosti mnogo poznatijih Pina, želeći da sve vrijedno na ovom lokalitetu sačuva od neumoljive sile vremena.
Autorkin trud i trud izdavača publikacije “Pine” – JU Gradska biblioteka Tivat, mnogobrojna na promociji prisutna publika nagradila je dugotrajnim, toplim aplauzom. Osim autorke Marije Nikolić, prisutnima su se obratili direktorica JU Gradska biblioteka Tivat, profesorica Vesna Barbić , te recenzenti knjige, arhitekta Slobodan Bobo Mitrović iz Budve i profesor Neven Staničić .
“Napokon se srećemo sa onim što je centar grada – naše Pine, riva, centar gradskog sjedišta. Naravno da su se u učmali ruralni život Tivta najdramatičniji događaji desili dolaskom Austrije i izgradnjom austrijske baze u Tivtu 1888. godine. Ko je godinu dana ranije dojavio Staničićima da će se to desiti, ne znamo. Braća Tripo i Krsto su na ovom do tada neatraktivnom prostoru kupili zemljište od konta Ivanovića i tu stvorili svoju bazu, svoje sjedište, vidjevši u tome poslovnu šansu. Činjenica je da su oni od tog mandraća kojeg su kupili sagradili kuće. Tako se razvila riva i mulo – centralni gradski trg. I to je interesantna teza: da se Tivat razvio od mandraća 1888. do marine 2006. godine. Tu je izgrađena prva kuća Staničića, koja stoji i danas. Kuće Staničića bile su tu jedine sve do 30-ih godina prošlog vijeka. Govorimo o nekih pet kuća Staničića, računajući i Franovu Kazermu, koja je godinama bila najveća i najreprezentativnija kuća u ovom dijelu Tivta. Sve te kuće, interesantno, imale su u prizemlju poslovne prostore. Trebalo je to prepoznati u tom periodu – oni su to prepoznali. Poslovne prostore koji su prizivali ekonomiju, prizivali rad. U ovoj knjizi sve je detaljno i precizno napisano”, kazao je Neven Staničić, dodajući da je autorka Marija Nikolić “to uradila na način na koji joj i pripada, i uz svu ljubav prema Tivtu.”
“Zašto se taj dio nije nazvao Staničići, ne znamo. Jer imamo Tripoviće, Mariće, Petkoviće, Sindike. U kući Staničića dešavale su se mnoge stvari – od kafane, prodavnice, pošte pa do gradske biblioteke. Očigledno je da su ti ljudi prepoznali šta znači biti uz more i dočekivati ljude koji su ti samo morem mogli doći. I tako smo dobili mulo Staničića, pa Pine, i na kraju zvanično Obalu Maršala Tita. A ko nije bio na Pinama, ni u Tivat nije svraćao”, zaključio je Staničić.
Arhitekta Slobodan Bobo Mitrović naglasio je da knjiga “Pine” otkriva urbanističke, arhitektonske i kulturološke ljepote dijela Tivta “pored kojih svakodnevno prolazimo, a da ih nismo ni svjesni.”
“Šetamo, guštamo, uživamo u lijepom pogledu, vizurama, plavetnilu, susretima… A da li se zapitamo ko je i kada bio toliko kreativan da tivatskoj rivi daruje originalan i skladan ambijent koji oplemenjuje osjećanje dostojanstva mještana i gostiju? Autorka nam daje odgovor na ta pitanja strukovno preciznim postupkom analize prostora u svim njegovim segmentima. Pine su prostor koji voli život. U svakoj fazi proteklih 135 godina Pine su vezivno tkivo grada, i to autorka do najsitnijih detalja dokumentuje i dokazuje. Ovom knjigom Marija je zaokružila svoj angažovani urbani odnos prema biću Tivta. Ona je tivatski obalni urbanizam smjestila u apoteozu mediteranskog urbanizma”, istakao je Mitrović, dodajući da Pine “posjeduju svoj palimpsest, koji autorka s lakoćom prepoznaje kao iskusni arhitekta-urbanist”.
“Dalo bi se zaključiti da su stari graditelji Tivta stvorili univerzalnu vrijednost grada, odgovarajuću za sva vremena. Ova knjiga nastaje iz osjećanja autorke da smo dužni prethodnim generacijama, kao i da nas svijest i saznanja o njihovim životima i kreativnim razvojnim stremljenjima oplemenjuju, a njih čuva od zaborava. Marijini nepogriješivi opisi ambijenta Pina, te pozicija osmatračnice na okolne kopnene i morske pejzaže, neponovljivi su. Saznali smo i porodične istorije Tivćana koji su ostavili traga i zahvaljujući ovoj knjizi izranjaju iz zaborava: Lepeš, Staničići, Luković, Buća, Verona, Berberović, Botica”, naveo je on.
Zahvaljujući se izdavaču, recenzentima i svima koji su joj pomogli prilikom sakupljanja građe za ovu knjigu, Marija Nikolić je naglasila da Tivat u najširoj javnosti ima imidž najmlađeg grada u Boki, ali da on danas već ima 125 godina, “pa teza o njegovoj mladosti i može i ne mora stajati – sve zavisi s kim ga upoređujemo.”
“Imali smo Palac Ivović, hotele ‘Tivat’ i ‘Mimozu’, staru školu, dvije fabrike glinenih proizvoda. Konačno, imali smo Arsenal s kojim je počeo Tivat. Imali smo još dosta toga. Nisu to bile samo građevine – to su bile građevine koje su govorile o ekonomskom, društvenom i kulturnom razvoju Tivta, a to su odlike kulturnih dobara. Danas pisati o baštini je jedini sigurni vid njene zaštite – tako čuvamo činjenicu i memoriju o njenom postojanju. I to je povod pisanja ove knjige, knjige o Pinama, srcu Tivta i najljepšoj rivi”, kazala je Nikolić, dodajući da je zapravo pisala o stoljetnoj transformaciji pitome prirodne obale u urbano središte grada.
Ovo je priča o preobražaju jedne posve ruralne sredine u razvijen industrijski grad. Ovo je priča i o pojavi jednog novog društvenog staleža – građanskog sloja u do tada ruralnoj sredini. Ovo je priča o kućama, obalnom frontu Pina, o novim gradskim funkcijama i o vremenu kada su kuće građene u modernoj arhitekturi, kao i o ljudima koji su ih gradili”, zaključila je ona.
