Njen život bio je posvećen porodici i radu, obrazovana je na Filozofskom fakultetu.
Od Nade na svom Instagram profilu oprostio se Žarko Jokanović uz emotivnu poruku i niz Nadinih slika.
Objavu prenosimo u cjelosti:
“Danas smo ispratili našu Nadu Budisavljević. Našu predivnu prijateljicu. Najmlađu sestru Jovanke Broz. Rođena je u Pećanima u Lici, sa šest mjeseci ostala je bez majke, a oca i brata je izgubila tokom rata. Drugog brata, par godina kasnije. Sa sestrom Zorom odvedena je u dječiji dom, gdje ih je 1947. godine pronašla Jovanka, koja ih je odgajila i školovala. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu završila je engleski jezik i literaturu, svjetsku književnost i italijanski jezik. Radila je u Titovom Kabinetu i bila je jedina osoba koja je Titu dala otkaz. Bila je profesor u Vojnoj školi stranih jezika, prevodilac pri Mirovnoj misiju Ujedinjenih nacija, profesor na Vojnoj akademiji. Proglašena je za najboljeg profesora u istoriji te ustanove.
Cio svoj život stavila je u službu svojih sestara. Jovanki je bila i šef kabineta i sekretarica, sobarica, stilistkinja, garderoberka, vozač, pratilac na brojnim putovanjima. I njena kuvarica, šnajderka, njegovateljica, medicinska sestra i maserka u danima njene izolacije. Bila joj je sve. I ispovjednik i dežurni krivac. Jedina osoba od povjerenja i njen vjerni pratilac. Jedini svjedok brojnih burnih događaja. Jednom prilikom Krleža joj je rekao: “Sve znate, sve vidite, sve čujete i ćutite, ni o čemu riječ ne govorite.” Ipak dosta toga je i rekla u knjizi koju smo zajedno objavili: “Nada Budisavljević – Moja sestra Jovanka Broz”.
Bila je i najbolja tetka na svijetu svojim sestrićima Goranu i Zoranu. Živjela je za njih i njihove porodice – za Svetu i Sašku, Miu i Filipa. I za svoju omiljenu Fisu.
Foto. Instagram screenshot/zarjok
Mudra, čestita i dostojanstvena, nadasve duhovita, prava intelektualka, diskretna i skromna, osoba od povjerenja, požrtvovana i hrabra, junak svog vremena, a nadasve velika lafica – kakva se više nikada neće roditi. Najbolji i najiskreniji prijatelj, istovremeno i direktna i prefinjena, odana i posvećena. Bila je ono što više niko nikada neće biti. Naša Nada. Kada bi postojala Enciklopedija požrtvovanja – njena slika bi bila na naslovnoj strani .
Volimo vas, draga naša Nado. Hvala vam na predivnom prijateljstvu. Počivajte u miru. U vječnost ste se već upisali. A nama ostaju trajna ljubav i nadasve bolno nedostajanje. Vaši Žarko i Milica”.
