Kenet Haris je većinu dana u Atlanti, u SAD, provodio čeznući za životom na mjestu gdje njegova tamna boja kože nije izvor sumnje, već znak zajedničkog nasljeđa. Njegova šansa se ukazala prije dvije godine kada je kupio kartu u jednom pravcu za Keniju.
Taj tridesetosmogodišnji penzionisani vojni veteran našao je zajednicu u glavnom gradu te istočnoafričke zemlje, gdje sada vodi Airbnb posao, uživa u luksuznom načinu života u ukusno namještenom stanu u bogataškom naselju.
Haris je dio rastućeg talasa Afroamerikanaca koji se sele u Keniju, a navode potrebu da se povežu sa svojim precima, ili „povratak kući“ što se često čuje u crnačkoj zajednici.
Kao i desetine drugih Afroamerikanaca koji su se posljednjih godina preselili u Najrobi, Harisa su privukli tropska klima Kenije i toplina i prijateljstvo ljudi sa kojima vjeruje da deli istoriju i kulturu.
Neki prijatelji su mu se obratili da bi istražili mogućnosti za preseljenje , rekao je on.
Nekoliko drugih Afroamerikanaca koji su se „vratili kući“ pokrenulo je prosperitetne poslove u Keniji, uključujući turističke agencije, restorane i farme.
Mnogi Afroamerikanci koji su tražili bolji život u inostranstvu ili ga razmatraju, rekli su da administracija predsjednika Donalda Trampa sa svojim suzbijanjem programa društvene raznolikosti nije glavni razlog zašto žele da se presele.
Većina kaže da već neko vrijeme razmišlja o preseljenju i da ih političke okolnosti u SAD možda ipak tjeraju da djeluju ranije nego što su planirali.
„Ne mogu reći da je Trampova administracija razlog zašto ljudi koje poznajem žele da se rastanu od Amerike. Neki planiraju da se presele zbog boljeg kvaliteta života“, rekao je Haris.
Oston Holeman, američki jutjuber koji živi u raznim zemljama skoro deceniju, rekao je da se prije devet mjeseci odlučio za Keniju jer ljudi „liče na mene“.
Holeman, koji često snima svoj svakodnevni život, rekao je da osjeća da je društveno tkivo u SAD „slomljeno“, a da je u Keniji društveno prihvaćen.
Druge afričke zemlje su privukle još veći broj Afroamerikanaca. Gana koja je 2019. godine pokrenula program „Godina povratka“ da bi privukla crnačku dijasporu, saopštila je da je prošle godine svečano uručila državljanstvo 524. osobi.
Afroameričke kompanije poput „Adilah Relocation Services“ zabilježile su značajan porast broja Afroamerikanaca koji žele da se presele u Keniju. Osnivačica te kompanije, Adilah Mohamed, preselila se u Keniju poslije sahrane svoje majke i kaže da su je mir i svježina koju je doživjela u Keniji natjerali da ostane i da se zalaže za druge koji to traže. Njena kompanija pomaže klijentima da se presele tražeći kuće, kupujući namještaj i osiguravajući besprekorno funkcionisanje bankarskih i medicinskih usluga.
„Do sada je došlo 15 porodica, a imamo još pet koje dolaze u narednih 90 dana. Imamo ljude koji su rezervisali smještaj za 2026. godinu bez datuma, samo znaju da odlaze“, kaže ona.
Mohamed je rekla da mnogi Afroamerikanci decenijama planiraju svoje preseljenje.
„Za mene je to pokret. To su ljudi koji odlučuju da sami naprave izbor, nisu prisiljeni, okovi se lome. Kada kažu da se vraćaju kući, biraju da budu slobodni i to je mentalna sloboda i zato sam oduševljena“, kaže ona.
Stručnjaci kažu da će afričke ekonomije vjerovatno imati koristi od toga, posebno od onih koje su spremne da se bore protiv korupcije i stvore zdravu sredinu za investitore.
Rafael Obonjo, stručnjak za javne politike u UN-Habitatu, kaže da SAD gube resurse, a i popularnu priču da je „Amerika zemlja mogućnosti i snova“.
„Ova obrnuta migracija narušava tu naraciju, tako da će Amerika najvjerovatnije izgubiti, uključujući stvari poput odliva mozgova“, objasnio je on.
Za Mohamed, osjećaj pripadnosti joj je dao unutrašnji mir: „Volim što sam u Keniji. Povratak u Afriku je jedno, ali nalaženje mjesta gdje osjećate da pripadate je nešto drugo“, rekla je ona.
