– Nije sporno da predsjednici savjeta mjesnih zajednica imaju naknadu za svoj rad – pod uslovom da su legitimno izabrani, da predstavljaju građane, a ne političke partije, i da isporučuju konkretne rezultate u korist mjesta koje zastupaju. Nažalost, ništa od toga nije slučaj u predloženom modelu. Umjesto neposredno izabranih predstavnika, dobićemo v.d. predsjednike koje predlaže rukovodstvo Skupštine, a koje će potvrđivati Odbor za izbor i imenovanja. To je model partijske kontrole, a ne lokalne demokratije. Time se mjesne zajednice ne otvaraju građanima, već pretvaraju u produžene ruke vladajućih struktura. Tako da umjesto bliže komunikacije sa građanima mi dobijamo pozicije za partijska raspoređivanja – kaže Krnić.
Krnić ukazuje da odluka o mjesnim zajednicama ne definiše ni da je predsjednik mjesne zajednice profesionalno angažovan, ni kome odgovara za svoj rad.
– Ne postoji sistem kontrole, niti su postavljeni mjerljivi kriterijumi učinka. U praksi to znači da će se isplaćivati naknada za funkciju bez jasne odgovornosti i bez konkretnih obaveza prema građanima. Bez transparentnosti i odgovornosti, ne možemo govoriti ni o opravdanosti bilo kakve naknade. To je još jedan pokazatelj da se ne radi o reformi u interesu građana, već o mehanizmu za jačanje partijske infrastrukture. Takođe, odlukom nije propisano ni radno vrijeme, ne postoje obaveze prema građanima, niti garantovana dostupnost. Takav model obesmišljava samu svrhu mjesne zajednice kao prvog nivoa komunikacije između građana i uprave – navodi Krnić.
Usvojen model koji ide prema partijskoj kontroli
Umjesto da se napravi iskorak ka većem učešću građana i transparentnijem radu mjesnih zajednica, usvojen je model koji ide unazad – prema partijskoj kontroli i zatvaranju institucija za one koje bi trebalo da predstavljaju, smatra Mirza Krnić.
– Naša sugestija je bila da čak i u prelaznom periodu mjesne zajednice vode ljudi koji imaju legitimitet građana – međutim, ta ideja nije prihvaćena. Kada odluka na samom početku postavljena na pogrešnim osnovama, sve što iz nje proizađe biće manjkavo. Uprava bi morala da služi građanima, da bude digitalizovana, efikasna i orijentisana ka rješavanju konkretnih problema. Umjesto toga, dobijamo još jedan mehanizam političkog uticaja, a ne demokratije – poručuje Krnić.
Ako građani nemaju kome da se obrate, ako ne znaju kada i kako mogu da dobiju pomoć ili informaciju onda predsjednik mjesne zajednice nije u funkciji servisa, već forme, poručuje Krnić. Kao primjer navodi Kučka Korita gdje dio stanovnika dobija poreska rješenja od Glavnog grada, a pola od Opštine Tuzi.
– Slučaj sa Kučkim Koritima gdje dio stanovnika prima rješenja od Glavnog grada, a dio od Opštine Tuzi, najbolje ilustruje disfunkcionalnost sistema. Umjesto da lokalna uprava rješava probleme građana, oni su prinuđeni da sami istražuju ko je nadležan, da lutaju od kancelarije do kancelarije i da troše vrijeme na administrativne zavrzlame – smatra Krnić.
