Šćekić je kazala da se radi o notornoj neistini i kleveti i Boretinom pokušaju da sebe predstavi žrtvom, a ne dželatom.
Za ubistvo Slavoljuba Šćekića 2005. godine, ispred porodične kuće u Tološima, dvadeset godina sudi se Saši Boreti, Ljubu Bigoviću, Ljubu Vujadinoviću i Milanu Čili Šćekiću.
– Dok je Boreta govorio u sudnici, stekla sam utisak da pokušava da obmane vijeće Apelacionog suda, kao i javnost da je on, siromah, neopravdano pritvoren i da će možda i neopravdano biti i osuđen – kazala je Šćekić.
Saša Boreta je prethodno od vijeća Apelacionog suda zatražio da saslušaju u svojstvu svjedoka Ivana Cicmila, bivšeg zeta Slavice Šćekić, na okolnosti događaja u kome je ona, kako tvrdi, zaštićenom svjedoku Zoranu Vlaoviću isplatila 100.000 eura.
– Nedavno sam saznao da je Bohum od porodice Šćekić uzeo 100.000 eura koje su dobili od prodaje stana koji je Šćekić dobio posthumno. Saslušanje Ivana Cicmila sam predložio jer je on svjedok isplate tog novca kao i tajnih sastanaka Slavice Šćekić s Bohumom na koje je išla prerušena s perikom na glavi. Cicmil je otac njenog unuka i dugo je živio u kući sa oštećenom. Ovaj svjedok zna sve o prodaji stana, predaji novca, ko je zakinut. On bi mogao nešto da kaže i o ručkovima oštećene Slavice Šćekić s Vesnom Medenicom – kazao je Boreta.
Branilac okrivljenog Saše Borete, advokat Branislav Durutović ostao je u svemu pri navodima iz završnih riječi datih u ranijem toku postupka, kao i navodima iz žalbi podnijetih na ranije osuđujuće presude suda. On je detaljno analizirao sve sprovedene personalne i materijalne dokaze s posebnim osvrtom na svjedočenje zaštićenog svjedoka.
– I da se radi o bilo kom drugom krivičnom predmetu, ja bih se po pravilu osvrnuo samo na nove dokaze koji su provedeni pred vašim vijećem, dakle 16 apsolutno nezakonitih rješenja o prekidu izdržavanja kazne donijetih za račun takozvanog zaštićenog svjedoka Vlaović Zorana od strane Ministarstva pravde RCG, a koja u potpunosti podržavaju ispravnost stava odbrane da se, kada je u pitanju iskaz pomenutog svjedoka, radi o pravno nevaljanom dokazu. Međutim, kako sam u ovoj blago rečeno, čudnoj pravnoj odiseji od samog početka, kako sam zbog ovog krivično-pravnog predmeta zapravo i prestao da se bavim advokaturom, jer sam se često osjećao kao Don Kihot u borbi s vjetrenjačama, želio bih da na kraju iznesem svoje viđenje ove krivično-pravne stvari i dam kratku i sažetu analizu najbitnijih dokaza – kazao je Durutović.
On nije želio da iznosi lična saznanja koja ima zahvaljujući poznanstvu s velikim brojem lica iz pravosudnog sistema, kao i sistema bezbjednosti jer bi to bilo ispod mog ličnog i profesionalnog digniteta „ali je uputio sud na dokaze koji se nalaze u spisima predmeta“.
