Više od petine djece i mladih do 25 godina u Crnoj Gori, njih 36.422, živi sa samo jednim roditeljem, što ukazuje na promjenu u pogledu shvatanja porodice i porodične strukture, ocjenjuje za “Vijesti” profesorica Univerziteta Crne Gore (UCG) Bojana Miletić .
Podaci sa popisa stanovništva za 2023. godinu, koji je sprovela Uprava za statistiku (Monstat), pokazali su da u Crnoj Gori ima 170.247 porodica. Od tog broja, 126.446 (74,2 odsto) su vjenčani bračni parovi sa ili bez djece koja žive sa njima.
“Broj porodica koje čine bračni ili vanbračni parovi sa djecom, bez obzira na starost je djeteta je 133.825 ili 78,6 odsto. Broj porodica u kojima je samo majka sa najmanje jednim djetetom, bez obzira na starost djeteta je 29.344 ili 17,2 odsto, dok je porodica u kojima je samo otac sa najmanje jednim djetetom bez obzira na starost 7.087 ili 4,1 procenata”, navode iz Monstata.
Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, u Crnoj Gori je tada bilo 29.529 samohranih roditelja. Porodica sa vanbračnim parovima sa ili bez djece bilo je 6.430…
To je, kako objašnjava Miletić, dokaz da se može vidjeti porast broja jednoroditeljskih porodica, a “koje se formiraju uslijed razvoda braka, vanbračne trudnoće ili donošenja odluke o samostalnom roditeljstvu”.
Ekonomsko i psihološko osamostaljivanje žena je, apostrofira, uticalo na promjenu shvatanja rodnih uloga u porodičnom sistemu.
“Nekadašnji vrijednosni sistem koji, pored ostalog, definiše da je veoma važan faktor samoostvarenja ulazak u brak, a u samom braku su postojala jasno definisana pravila. Znalo se ko treba da se stara o djeci, a ko da izdržava porodicu, zamijenjena su većim individualnim slobodama u pogledu izbora načina na koji ćemo da živimo i uloga koje ćemo da nosimo. Bračna zajednica gubi ekonomsku funkciju, jer sada oba partnera mogu da budu finansijski nezavisna i to bi bio još jedan oblik gubitka prisile ostajanja u braku”, kazala je Miletić, dodajući da “ukoliko partneri nijesu u stanju da integrišu promjene, dolazi do destabilizacije odnosa”.
Naglašava da se otvara sve veći prostor za individualne izbore, kao i da je emocionalno ispunjenost “sve važniji faktor koji odlučuje o ostajanju ili izlasku iz emotivne veze”.
“Ovakva pomjeranja, iako pokazuju da se sve više otvaramo ka fleksibilnijem definisanju porodičnog sistema. Žene postaju sve nezavisnije. Zastupljenija je sloboda izbora, sa jedne strane, sa druge mogu biti izazov za pojednica i za društvo u cjelini. Samostalno roditeljstvo sa sobom nosi potrebu za većim investiranjem u roditeljsku ulogu i nerijetko dovodi do iscrpljenosti, što se gotovo uvijek odražava i na djecu. Nadalje, u savremenom društvu često izostaje i neformalna podrška članova šire porodice, a roditelji sve češće obavljaju niz različitih zadataka u smislu razvoja karijere, obezbjeđivanja materijalne sigurnosti, neposredne brige o djeci. U tom smislu, država bi trebalo da proširi mrežu podrške za porodice, jer problemi sa kojima se porodice nose nisu samo privatna stvar, već zahtijevaju odgovor cjelokupnog društva”.
Podatak da u više od sedam hiljada porodica otac živi sa djecom je, kako je rekla, “zaista interesantan i zaslužuje dodatna istraživanja, jer uzroci mogu biti višestruki”.
“Prije svega, važno je razumjeti kako su očevi došli u poziciju da samostalno brinu o djeci – da li usljed smrti supruge, razvoda ili nekog trećeg faktora. U kontekstu manjih sredina, možemo pretpostaviti da su se zadržali tradicionalni obrasci porodične odgovornosti. Muškarci koji ostaju u tim sredinama možda su više povezani sa porodičnim domom i manje skloni promjenama koje savremeni način života nameće. S druge strane, žene iz tih sredina možda češće migriraju u potrazi za poslom ili boljim uslovima života, što može dovesti do toga da djeca ostaju sa očevima”, objasnila je Miletić.
Odgovarajući na pitanje da li se danas odustaje od institucije porodice, Miletić apostrofira da se ona zapravo redefiniše:
“Uostalom, od porodice ne možemo odustati, jer u porodicu, htjeli to ili ne, ulazimo rođenjem a izlazimo smrću. Dakle, riječ je o članstvu bez izbora, kako je i navedeno u jednom od udžbenika iz sistemske porodične psihoterapije. Može se reći da tragamo za drugačijim oblicima zajedništva. Ljudi i dalje žele bliskost, podršku i stabilnost, ali ne nužno kroz tradicionalne obrasce. Porodica, u tom smislu, ostaje temeljna, ali fleksibilnija kategorija u savremenom društvu”.
Napominje da institucija braka nije zastarjela, jer ima mnogo ljudi koji su u njemu.
“… Među onima koji nijesu, često ćete čuti da je razlog tome splet okolnosti – ekonomska nesigurnost, životna dinamika ili prethodna loša iskustva, a ne nužno odbacivanje same ideje braka. Rekla bih da se danas mijenjaju pravila, očekivanja i vrijednosti unutar partnerskih odnosa, i da se nalazimo u jednoj vrsti prelazne faze u kojoj tradicionalna shvatanja braka više ne odgovaraju realnosti savremenih odnosa. To kod mnogih stvara osjećaj da se ‘ne uklapaju’, iako i dalje teže bliskosti, stabilnosti i zajedništvu”, kazala je Miletić, dodajući da “brak kao institucija i dalje ima snažu simboličku i društvenu vrijednost”.
To, međutim, ne znači da ekonomski faktor treba zanemariti. Prema riječima sagovornice “Vijesti”, on ima uticaj na formiranje i održavanje partnerskih odnosa.
“Ekonomska nezavisnost, posebno kod žena, danas omogućava lakše donošenje odluka o razvodu ili samostalnom životu, jer više nije egzistencijalno vezane za partnera. S druge strane, ekonomska stabilnost može biti i jedan od razloga za zajednički život. Osjećaj sigurnosti i raspodjela odgovornosti ponekad vode ljude u partnerstvo. Ipak, čini mi se da je u savremenom društvu dominantniji razlog za zajedništvo emocionalne prirode. Ljudi danas mnogo češće ulaze u odnose iz potrebe za bliskošću, razumijevanjem i emocionalnim ispunjenjem, nego iz praktičnih razloga. Zbog toga je i stabilnost odnosa krhkija, jer nije vezana za nužnost, već za kvalitet emocionalne povezanosti”, rekla je Miletić.
Podatak da je sve manje bračnih parova na sjeveru Crne Gore, Miletić objašnjava da je posljedica trenda depopulacije ruralnih područja.
“Koji nije prisutan samo kod nas, već i u drugim državama. Mladi ljudi sve više odlaze u veće gradove u potrazi za boljim, ali i lakšim uslovima života. Sjever Crne Gore suočen je sa ograničenim radnim mjestima i nedovoljno razvijenom infrastrukturom, ne nudi dovoljno podsticaja za ostanak mladih i formiranje porodica”, smatra.
Kako je istakla, taj trend je primjetan i kod ljudi koji u “srednjem odraslom dobu napuštaju gradove i okreću se mirnijem načinu života.
“… Često u prirodi, na selu. Rekla bih, sve u svoje vrijeme. Različite razvojne dobi nose različite potrebe, dok mladost traga za izazovima, pokretom i stvaranjem, zrelije faze života često donose potrebu za usporavanjem, stabilnošću i introspektivnijim kvalitetom života”, kazala je Miletić.
