Željeznička infrastruktura dužna je državi 43 miliona eura koje ne može da vrati jer nema novca ni za redovno poslovanje, zbog čega poslovodstvo kompanije, u napomenama na finansijske iskaze za 2024. godinu, predlaže da država ovaj dug ne naplati već da ga kroz novu dokapitalizaciju pretvori u akcije.
Od ovog duga 36,9 miliona eura odnosi se na iznos koji je ŽICG dobijala u periodu od 2016. do 2024. kao pomoć u vraćanju kredita za izgradnju infrastrukture. Revizori su ranije upozoravali da je ovaj novac uplaćivan bez navedene namjene i osnove za uplatu, dok ga je kompanije knjižila kao prihod a ne pozajmicu. Sada se u napomenama navodi da je to bila pozajmica, koja mora da se brati. Preostali iznos duga državi od šest miliona eura odnosi se na neplaćene poreze i doprinose, jer kompanija godinama radnicima isplaćuje samo neto zaradu bez obaveznih dažbina.
“Vijesti” su poslale pitanja Ministarstvu saobraćaja o dugu ŽICG, dokapitalizaciji i spornim knjiženjima pozajmica, od kojih čekaju odgovore.
ŽICG je prošlu godinu završila sa gubitkom od dva i po miliona eura, dok je akumulirani gubitak 39,8 miliona eura. Osnovni prihodi kompanije trebalo bi da budu naknade od korišćenja pruge i ostale infrastrukture od željezničkih transportnih i drugih kompanija. Lani je ŽICG imao prihod od prodaje od svega 15 hiljada eura, dok su ostali prihodi gdje su državne subvencije i pomoć iznosili 19 miliona. Od države je kompanija lani dobila 10 miliona subvencija i pomoć od pet miliona za vraćanje kredita. Troškovi poslovanja bili su 11,4 miliona, a dodatno i troškovi zarada od 9,1 milion.
Nominalna vrijednost akcije ŽICG prema kojima bi se obavila dokapitalizacija 2,79 eura, prema kojima cijela kompanija vrijedi 440 miliona eura. Međutim berzanska cijena je 2,8 centi, prema kojoj ŽICG vrijedi 4,4 miliona eura. Odnosno država će kroz dokapitalizaciju da dobije – kupi akcija po sto puta većoj cijeni od tržišne. Država je sada vlasnik 72 odsto akcija kompanije.
U napomenama poslovodstva, koji su prije tri dana objavljeni na sajtu Montenegroberze uz izvještaj revizora, navodi se i da je nedovoljan iznos subvencija od 10 miliona eura koji godišnje dobijaju od države za program održavanja infrastrukture od javnog interesa, zbog čega traže da se on naknadno za ovu godinu poveća na 26 miliona.
Uprava kompanije se žali i da neredovno dobija uplate od Vlade po osnovu subvencija za tekuće održavanje željezničke infrastrukture od javnog interesa, jer su prošle godine prvu uplatu dobili tek 5. aprila kao i da to “jasno govori o našem otežanom poslovanju”. Ukazuju i da su prošle godine od opredjeljenih 10 miliona iz budžeta dobili 1.002 eura manje.
“Važno je istaći – da se unazad godinama zanemaruje bitna činjenica da se kroz Program tekućeg održavanja ne uključuju i zarade zaposlenih. Dakle, ako uzmemo u obzir da je Budžetom Crne Gore za 2024. godinu po Programu tekućeg održavanja željezničke infrastrukture Crne Gore, opredijeljen iznos od 10 miliona eura na godišnjem nivou, a da su same bruto zarade iznosile su 9.127.719 eura, onda dolazimo do zaključka da bi za održavanje željezničke pruge, trebalo koristiti samo veoma mali dio od 872.279 eura”, navedeno je u napomenama uprave.
Oni priznaju da ne uplaćuju poreze i doprinose na zarade, kao i da po tom osnovu imaju dug od oko šest miliona eura.
“Naše Društvo u cilju sigurnosti i bezbjednosti željezničke pruge isključivo isplaćuje neto zarade zaposlenim, kako bi se što više sredstava koristilo za održavanje pruge. Po našem mišljenju, a što je potvrđeno kroz dosadašnje poslovanje, sredstva koja su se opredjeljivala Budžetom Crne Gore za naše Društvo u prethodnim godinama, nijesu ni približno dovoljna za nesmetano funkcionisanje Društva i realizaciju obaveza, koje proističu iz redovnog poslovanja. Imajući u vidu sve aspekte poslovanja, našem Društvu su potrebna sredstva iz Budžeta u iznosu od 26 miliona eura, kako bismo izmirili sve nagomilane obaveze iz ranijih godina – što smo vrlo detaljno objasnili i u Zahtjevu za odobrenje finansijskih sredstava za tekuće održavanje željezničke pruge”, navedeno je u napomenama.
Tvrde da je “evidentno da su sredstva koja se opredjeljuju iz Budžeta za realizaciju Programa održavanja infrastrukture višestruko manja od sredstava koja EU Država dodjeljuje svojim upravljačima željezničke infrastrukture, što direktno utiče na finansijski rezultat” ŽICG.
Osim redovnih 10 miliona eura, Vlada je već u junu ove godine ŽICG odobrila dodatnih 2,5 miliona eura za normalno funkcionisanje javne uloge.
Oni navode da su od države u periodu 2016-2024. godine za plaćanje međunarodnih kreditnih obaveza dobili 36,9 miliona, jer ih nisu mogli sami vraćati, ali da kao ni prethodnih godina Vlada nije donosila zaključak po osnovu protivusluga (namjene uplate). Zbog toga su taj novac knjižili kao svoj prihod, a ne pozajmicu.
Uz napomene, objavili su dio prepiske u protekle tri godine sa različitim ministrima finansija, kapitalnih investicija i saobraćaja, po pitanju toga da li su ranije uplate bile pomoć ili pozajmice, kao i da li je moguće da država svoja potraživanja naplati kroz dokapitalizaciju.
U dopisu Ministarstva finansija iz decembra 2023. godine ministar Novica Vuković navodi da ove uplate nisu bile bespovratne i prihvata predlog da država ta potraživanja pretvori u novu dokapitalizaciju. On je tada ukazao da je neophodno da Vlada donese odluku da te uplate nisu bespovratne i da će se konvertovati u akcijski kapital.
Agencija za zaštitu konkurencije u martu 2024. godine donijela je mišljenje da ovakva dokapitalizacija ŽICG ne bi bila kršenje Zakona o kontroli državne pomoći. Međutim, ta dokapitalizacije se još nije desila, a ove obaveze opterećuju bilans kompanije.
U napomenama je prikazan i dopis ŽICG ministarki saobraćaja Maji Vukićević iz maja ove godine u kojem se zahtjeva da im u što kraćem roku dostave zaključak ili odluku o dokapitalizaciji. Uprava kompanija u tom dopisu navodi da su im ove uplate od države sprovedene uz šifru – konto “transferi institucijama sa formulacijom zahtjevi za plaćanja i plaćanja bez odgovarajućeg činjenja protiv usluge”, kao i da se u međunarodnoj i regionalnoj praksi uplate sa tim kontom “knjiže kao grantovi odnosno bespovratna sredstva, a ne kao ulog vlasnika, sve dok se formalno ne potvrdi suprotno”.
Iz Ministarstva saobraćaja su na ovo odgovorili da Vlada još nije donijela odluku o dokapitalizaciji, kao i da, prema mišljenju Ministarstva finansija, ove uplate nisu bila bespovratna sredstva i da se tako ne mogu tretirati.
Vozovi za korišćenje pruge plaćaju manje od 20 centi po kilometru
ŽICG je prošle godine od naplate naknade za korišćenje pruge od željezničkih prevoznih kompanija, što bi trebalo da bude osnovni prihod iz djelatnosti kompanije, prihodovala 683 hiljade eura, što je za 113 hiljada manje nego godinu ranije.
Ističe se da ovaj prihod čini svega 3,56 odsto ukupnih prihoda.
Montekargo im po osnovu ove naknade duguje tri miliona eura, Željeznički prevoz 431 hiljadu, a OŽVS 110 hiljada.
Ovi dugovi, kako navode iz poslovodstva ŽICG, za “direktnu posljedicu imaju nemogućnost redovnog izmirivanja tekućih obaveza prema dobavljačima, prije svega prema EPCG i obaveze prema Državi”.
Oni ukazuju da su cijene naknada za korišćenje pruge za ŽPCG, Montekargo i druge prevoznike daleko ispod tržišnih.
“Veliki uticaj na poslovanje takođe ima nemogućnost formiranja tržišnih cijena svih usluga koje pruža, od kojih je najdrastičniji nivo cijena osnovne usluge – Trase. Svi prevoznici bi morali plaćati naknadu koja predstavlja realne troškove korišćenja željezničke infrastrukture, a ne simbolične naknade. Naime, prva cijena trasa koja je bila određena još 2011. godine iznosila je tri eura sa PDV-om za sve vrste vozova. Ova cijena je, samo godinu dana kasnije smanjena za Željeznički prevoz čak 15 puta, na 0,20 eura po voznom kilometru, da bi i ovako simbolične cijene bile i dodatno smanjene 2016. godine od Direkcije za željeznice”, naveli su iz ŽICG.