Pojas vozača i suvozača nisu isti. Sigurnosni pojas na suvozačevom mjestu ima malu platnenu omču, dok vozačev nema.
Umjesto nje, vozačev pojas obično ima mali plastični graničnik ispod kopče. Ovo nije slučajnost, već ima važne bezbjednosne razloge.
Ta tkanina zove se omča za upravljanje energijom i njen zadatak je da se pod velikim opterećenjem – recimo, tokom sudara – djelimično pokida. Time se pojas produži za nekoliko centimetara i apsorbuje deo sile udara, što smanjuje rizik od ozbiljnih povreda i pucanja pojasa, piše HAK revija.
Osim toga, omča ima i praktičnu funkciju: kada na suvozačevom mjestu nema nikoga, ona sprečava da metalna kopča lupa o unutrašnjost vozila tokom vožnje i pomaže da kopča ostane na lako dostupnoj visini.
Na vozačevoj strani omča nije potrebna jer je sve već precizno podešeno – vozač je stalno u automobilu, pojas je uvjek zakopčan, a sedište je usklađeno s volanom i vazdušnim jastukom. Zato tu nema potrebe za dodatnim materijalima koji bi stabilizovali kopču.