U novoj studiji Univerziteta Upsala u Švedskoj, istraživači su otkrili da samo tri noći ograničenog sna – oko četiri sata po noći – dovode do promjena u krvi koje su povezane sa većim rizikom od srčanih bolesti.
Istraživači su se fokusirali na inflamatorne proteine u krvi. To su molekuli koje tijelo proizvodi kada je pod stresom ili kada se bori protiv infekcije.
Kada su ovi proteini dugo povišeni, mogu oštetiti krvne sudove i povećati rizik od problema kao što su srčana slabost, koronarna bolest i atrijalna fibrilacija (nepravilan rad srca).
U studiji je učestvovalo 16 zdravih mladih muškaraca koji su proveli nekoliko dana u laboratoriji, gdje je sve – od obroka do nivoa aktivnosti i izloženosti svijetlu – bilo pažljivo kontrolisano.
Učesnici su pratili dva režima: tri noći normalnog sna (8,5 sati) i tri noći ograničenog sna (4,25 sati). Nakon svake faze sna, muškarci su radili kratak, intenzivan biciklistički trening, a njihova krv je analizirana prije i poslije vježbanja.
Istraživači su izmjerili skoro 90 različitih proteina u uzorcima krvi. Otkrili su da nedostatak sna dovodi do jasnog porasta inflamatornih markera povezanih sa srčanim oboljenjima.
I dok vježbanje obično podstiče proizvodnju zdravih proteina kao što su interleukin-6 i BDNF (koji podržavaju zdravlje mozga i srca), te reakcije su bile slabije nakon lošeg sna.
Čak i mladi ugroženi
Upečatljivo je što su se ove promjene dogodile čak i kod mladih, zdravih odraslih osoba, i to nakon samo nekoliko noći lošeg sna.
To zabrinjava, imajući u vidu koliko je uobičajeno da odrasli povremeno spavaju loše, a jedna od četiri osobe radi u smjenama koje narušavaju ritam spavanja.
Istraživači su takođe otkrili da je vrijeme kada su uzimani uzorci krvi bilo važno: nivoi proteina varirali su između jutra i večeri, a razlike su bile još veće u uslovima nedostatka sna. To sugeriše da san utiče ne samo na to šta se nalazi u vašoj krvi, već i na to kada su te promjene najvidljivije.
Iako nas savremeni život često navodi da žrtvujemo san zbog produktivnosti, druženja ili vremena pred ekranima, studije poput ove nas podsjećaju da tijelo sve bilježi – tiho, hemijski i bez kompromisa.
