Osnovni sud u Podgorici djelimično je usvojio tužbeni zahtjev Radovana Aleksića zbog objava na portalu “Udar” i naredio da mu država isplati 3.000 eura zbog povrede prava ličnosti.
U obrazloženju presude sudije Arsenija Gatolina stoji da za sud nema sumnje da je objavljivanjem imena i tvrdnji da Aleksić kao strani državljanin širi agenturu strane mreže u Crnoj Gori prekršeno njegovo pravo na psihički integritet.
“Sve navedeno upućuje na zaključak da nedokazane činjenične tvrdnje nisu dobronamjerne i da je tekst objavljen u namjeri da se u javnosti stvori negativan utisak o tužiocu i diskredituje njegova ličnost, te da je zloupotrebom slobode izražavanja grubo narušena ravnoteža između zaštićenih dobara – slobode izražavanja s jedne strane i ličnih prava tužioca s druge strane, na štetu tužioca”, piše u obrazloženju.
Navodi se i da je sud bez sumnje došao do uvjerenja da je objavljivanjem spornog teksta tužiocu nanijeta nematerijalna šteta, zbog čega je pravično njemu dosuditi novčanu satisfakciju.
“Naime iz iskaza se utvrđuje da je tužilac doživljavao neprijantosti zbog obavljenih tekstova, kao i da su članovi njegove porodice doživljavali neprijatne situacije, a zbog kojih su se odselili iz Crne Gore”, dodaje se u odluci.
Portal “Udar” pojavio se uoči parlamentarnih izbora 2020. godine, a na njemu je vođena kampanja protiv kritičara tadašnje vlasti novinara, političara, civilnih aktivista i građana koji su tada označeni kao saradnici stranih službi i neprijatelji države.
Nekoliko dana nakon izbora uklonjen je sa interneta, dok se na Jutjub kanalu još nalaze video materijali objavljeni tokom avgusta 2020.
To je još jedna od niza presuda u predmetu “Udar”, a spor sa državom dobili su novinari “Vijesti” Siniša Luković i Vuk Lajović, političar Velizar Kaluđerović , sveštenik Gojko Perović , nekadašnji vojni službenik Vlado Bulatović …
U obrazloženju presude piše da je Agencija za elektronske medije utvrdila da je uočeno postojanje portala koji nije izvršio svoje zakonske obaveze, upisivanje u registar i obezbjeđivanje identifikacije.
Tu stoji i da je Ministarstvo kulture i medija imalo obavezu da obezbijedi poštovanje zakona u smislu pokretanja postupka izricanja novčanih kazni u slučajevima, između ostalog, neobjavijivanja sadržaja impresuma medija.
“Da bi se pokrenuo ovakav postupak i kaznilo pravno lice-osnivač medija, prethodno je bilo potrebno utvrditi njegov identitet, a budući da ministarstvo vrši nadzor nad primjenom odrebi Zakona o medijima koje se odnose na sadržaj impresuma medija, postojala je obaveza provjere registracije imena domena, a što tužena (država) očito nije učinila”, piše.
Aleksić je svjedočeći u tom postupku naglasio i da je gotovo četiri decenije bio kontraobavještajac te da kada se našao na meti portala “Udar”, protiv njega se još vodio postupak u predmetu gdje je bio optužen za pokušaj ubistva bivšeg šefa Specijalnog policijskog odjeljenja Predaraga Šukovića .
“Ja sam se 40 godina bavio poslovima iz oblasti kontraobavještajne problematike, gdje sam u periodu od 1999. do 2006. godine bio zaposlen u Vojsci, odnosno bio sam rukovodilac Kontraobavještajne službe vojske Savezne republike Jugoslavije (SRJ) na teritoriji Crne Gore. U obavještajnoj sferi sam prepoznat kao neko ko se suprotstavljao svim vidovima zloupotreba Službe bezbjednosti. U periodu kada sam radio u Crnoj Gori imao sam nesuglasice sa tadašnjom službom bezbjedosti, a sve ovo danas navodim kako bih objasnio kontekst zbog čega je portal “Udar” targetirao baš mene”, kazao je Aleksić.
Tada je na ročištu kazao i da mu je nakon objavljivanja lažnih informacija sa tog portala na društvenim mrežama prijećeno smrću i da je objavljena njegova adresa stanovanja.
“Sve što je rečeno na portalu “Udar” je laž i neistina, i podmukla namjera da mi se pripiše djelo špijunaže. Nikad u životu nisam čuo za Željka Bukilića i Stevana Ponoša, a sa kojima sam dovođen u operativnu vezu i kojima su data kodna imena na tom portalu. Time se želio stvoriti utisak da bezbjedonosna služba strane države Srbije širi svoj uticaj u Crnoj Gori”, kazao je Aleksić.
On je kazao i da je u višedecenijskom nesporazumu sa ANB-om, i da je vrhunac kampanje koji ta Agencija vodi protiv njega “pokušaj namještanja ubistva Predraga Šukovića”.
