Slatke, sočne i crvene – jagode su omiljeno voće mnogih. Jeste li se ikada zapitali što su zapravo one sitne, žućkaste ili smećkaste tačkice koje prekrivaju njihovu površinu? Većina ljudi automatski pretpostavlja da su to sjemenke. Međutim, istina je mnogo zanimljivija i kompleksnija, a odgovor leži u fascinantnom svijetu botanike.
Više od obične sjemenke: Upoznajte ahenij (orašicu)
Ono što obično smatramo sjemenkama jagode zapravo uopšte nisu sjemenke. Te sitne tačkice stručno se nazivaju aheniji ili orašic e (okruglast jednosjemeni plod u tvrdoj drvenkastoj ili kožnatoj ljusci). Prema riječima Aarona Listona, profesora botanike na Državnom Unrvezitetu Oregon, svaki ahenij je zapravo ‘pravi, zasebni plod’ jagode. A unutar svakog tog sićušnog ploda nalazi se – prava sjemenka!
Prosječna jagoda srednje veličine na svojoj površini nosi oko 200 ahenija. To znači da kada pojedete jednu jagodu, zapravo konzumirate stotine malenih plodova, a ne samo jedan, kako obično mislimo. Aheniji su definisani kao mali, suvi, jednosjemeni plodovi koji se ne otvaraju sami kako bi oslobodili sjemenku. Oni su ključni dio reproduktivnog sastava biljke jagode i daju joj karakterističnu teksturu.
Ako su aheniji pravi plodovi, što je onda onaj sočni, mesnati, crveni dio jagode koji najradije jedemo?
I tu nailazimo na botaničko iznenađenje. Taj dio nije plod u pravom smislu riječi, već ‘nabrekla cvjetna stapka’, poznata kao ‘talamus’. U cvijetu, talamus služi kao baza koja drži sve dijelove cvijeta zajedno. Kod jagode, nakon oplodnje, upravo taj dio počinje rasti, postaje mesnat, sočan i sladak, dok sami plodovi (aheniji) ostaju relativno mali.
Zbog ove neobične građe, botaničari jagodu ne svrstavaju u prave bobice, uprkos njenom imenu (eng. strawberry). Prava bobica, poput borovnice, razvija se iz jednog jajnika unutar jednog cvijeta i sadrži sjemenke unutar mesnatog dijela.
Jagoda, s druge strane, nastaje iz cvijeta s mnogo odvojenih jajnika, od kojih se svaki razvija u ahenij smješten na površini nabreklog talamusa. Zbog toga se jagoda klasifikuje kao ‘skupni plod’ (jer se sastoji od mnogo malih plodova) i ‘lažni plod’ ili ‘pseudokarp’ (jer glavni jestivi dio nije razvijen iz jajnika, već iz drugog dijela cvijeta). Čak i samo ime „jagoda“ (strawberry) može biti zavaravajuće; jedna teorija sugeriče da potiče od prakse stavljanja slame (straw) oko biljaka radi zaštite plodova.
