Povodom teksta „Otkaz zbog štrajka ili neuručene penzije“ reagovao je poštar i predsjednik štrajkačkog odbora zaposlenih Pošte iz 2023. godine Jugoslav Marković, koji kaže da je penzionerki iz Budve isplatio penziju, da se na uputnici jeste on potpisao na njen zahtjev, kao i da joj je nakon što ga je prijavila od svog novca ponovo isplatio iznos penzije.
Marković kaže da je cijeli ovoj slučaj iskoristio menadžment Pošte kako bi mu se osvetio zbog sindikalnog aktivizma, pokrenutog štrajka, optužbi na račun uprave i pokrenutih tužbi.
„Nije mi bila namjera izlaziti u javnost sa problemom sa kojim sam se suočio, ali posle vašeg teksta objavljenog u Vijestima prinuđen sam da reagujem. Zbog javnosti želim pojasniti neke činjenice o samom događaju koji je prethodio otkazu. Naime, u Pošti radim preko 10 godina i do sada nikada nije protiv mene pokretana disciplinska odgovornost. Mi, poštari, se svakodnevno susrećemo sa strankama koje od nas, poštara, zahtjevaju da, zbog njihovih godina i zdravstvenih problema, potpišemo umjesto njih povratnice ili čekove za isplatu. Maltene svi poštari u Crnoj Gori, da bi udovoljili stranci i učinili dobro djelo, pomognu takvim ljudima ali iskljucivo na njihov zahtjev. To isto sam ja, na zahtjev stranke, spornog dana i učinio bas kao sto sam istoj stranci cinio i ranije i nikada nije bilo nikakvih problema što je stranka kasnije i izjavila. Ne želim ulaziti u razloge zašto je stranka zaboravila da sam joj novac pravovremeno i uredno uručio i napominjem da je došla posle 11 dana da to prijavi. Predložio sam da u svojoj kući na svojim kamerama provjeri snimak i uvjeri se da je novac dobila. Na njen odgovor da ni jedna kamera u kući ne radi predložio sam da se izvrši uvid u praćenje kretanja poštara preko GPS uređaja koji smo dužni da svakodnevno nosimo. Dogovoreno je da dođe prvog narednog radnog dana što se i desilo ali stranka je odbila da pogleda kretanje preko GPS uređaja smatrajući da to nije dokaz da sam joj novac dao. Nakon toga predložio sam da joj novac ponovo isplatim od svojih sredstava, ne zato što priznajem da joj nisam isplatio novac, već isključivo što sam napravio grešku i na njen zahtjev, potpisujem ček umjesto nje. Nudila mi je i pogodbu da joj umjesto 446 evra isplatim samo 300 evra što sam ja kategorički odbio. S obzirom da me stranka ne tereti za potpisivanje čeka i da je zadovoljna ponovnim obeštećenjem od mojih stedstava očekivao sam da će se na tome sve i završiti ali zbog pomenutog događaja rukovodstvo Pošte pokrenulo je disciplinski postupak koji je rezultirao otkazom“, naveo je Marković.
On kaže i da je u sprovedenom dokaznom postupku njegova direktorica stala na njegovu stranu tako što je izjavila da obavlja posao profesionalno.
„Na moj zahtjev o meni i mome radu su se identično izjasnili i svo troje kontrolora, mojih neposrednih rukovodilaca. U međuvremenu radnici Pošte su pokrenuli peticiju da me zaštite ali rukovodstvo Pošte vrši pritisak na radnike da istu ne potpisuju. I pored toga u nekim gradovima podrška je stoprocentna. Saznao sam da su i građani sa moga reona pokrenuli peticiju za moje vraćanje na posao. Na osnovu svega gore navedenog postavlja se pitanje da li je odluka o otkazu opravdana ili je možda po srijedi revanšizam zbog moje sindikalne aktivnosti. Predvodio sam štrajk radnika koji se na kraju ispostavio kao opravdan. Posle samog završetka štrajka Pošta je pokrenula preispitivanje moje diplome srednje škole koju sam završio prije 30-ak godina. Pitanje je da li su pokretali istu procedure kada je u štampi izašao tekst o sumljivoj diploma izvršnog direktora. Napomenuo bi još da je Jedinstveni sindikat zaposlenih u Pošti Crne Gore, i svi njegovi članovi, a samom tim i ja, pod konstantnim pritiskom rukovodstva firme još od trenutka štrajka. Najbolje to potkrepljuje činjenica da i pored dogovora sa rukovodstvom prilikom završetka štrajka, da obje strane obustave sve pokrenute sudske procese, Pošta to nije uradila i trenutno se vodi postupak protiv sindikata. Razlog moga otkaza vidim i u činjenicama da sam najavio tužbu protiv poslodavca za neisplaćenu jubilarnu nagradu, zatim moje isticanje u zahtjevima za neradnu subotu, povećanje otpremnina, nabavku uniformi i mnoge druge anomalije na koje ukazujem. Konačno, ako znamo da su do sada, za mnogo teže povrede radne obaveze, od strane poslodavca izricane disciplinske mjere uslovne ili novčane kazne, prepuštam javnosti da sama zaključi da li je u konkretnom slučaju u pitanju najgrublji vid revanšizma za moje sindikalno djelovanje“, naveo je Marković.
