U Minhenu je u nedjelju (16. 2.) u okviru Bezbjednosne konferencije održana i panel diskusija o situaciji na Balkanu i „ubrzavanju“ procesa proširenja Evropske unije. Koje su bile glavne poruke?
Kako će ubuduće izgledati politika proširenja EU u atmosferi bezbjednosnih i ekonomskih rizika s kojima se trenutno suočava Evropa? Hoće li tokom mandata nove Komisije EU konačno biti postignut značajniji napredak u integraciji balkanskih zemalja? Koje su zemlje najbliže članstvu u EU? I kako one mogu doprinijeti stabilizaciji EU?
To su bila neka od pitanja o kojima se diskutovalo na panelu na kojem su učestvovali Marta Kos (komesarka EU za proširenje), Edi Rama (premijer Albanije) i Hristijan Mickoski (premijer Severne Makedonije), a koji je modifikovala Majda Ruge iz berlinskog trusta mozgova European Council on Foreign Relations (ECFR).
Slovenačka komesarka Kos naglasila je da danas na tempo pristupanja utiču geopolitički faktori i da se situacija promijenila u odnosu na vrijeme kada je njena zemlja ulazila u EU: „Tada je bilo jasno – ako zemlja poštuje kriterijume, ulazi u EU. Kasnije je to postalo komplikovanije. A danas je još komplikovanije zbog disruptivnih spoljnih sila koje bi željele da propadnemo.“
Prioritet nije samo proširenje, već prije svega ujedinjenje Evrope, dodala je Kos: „Vraćamo se korijenima. EU je osnovana da sačuva mir, slobodu, bezbjednost i prosperitet. Sada se fokusiramo na bezbjednost i mir. Proširenje može biti najvažniji politički element bezbjednosnih garancija. Postoji razlog zašto zemlje (u regionu, prim. red.) žele da postanu dio EU, a ne, recimo, SAD.“
EU ubrzava proces proširenja, što se vidi na primjeru Ukrajine, a Unija trenutno po tom pitanju radi „dva ili tri puta brže“ nego ranije, dodala je Kos. Ali, kako napominje, treba razlikovati tehnički i politički dio procesa:
„Što se tiče tehničkog dijela, pregovore s Albanijom ili Crnom Gorom mogli bismo završiti do kraja 2026. ili 2027. Ali tu je i politički dio, što znači da se ništa ne može dogoditi protiv volje država članica. Samo EU može uvesti zemlje kandidatkinje u Uniju, a ne SAD.“
Kraj 2026. zvuči ambiciozno, ali da li je to uopšte realno? Albanski premijer Rama je skeptičan i podsjeća da ga svaki pogled u ogledalo podsjeti koliko dugo sve ovo traje: „Kada smo pokrenuli ovaj proces, imao sam crnu kosu, a brada mi je bila uredna.“
Rama se osvrnuo na glavnu temu Minhenske konferencije i poruke iz SAD upućene Evropljanima. Albanski premijer smatra da se u bavarskoj metropoli dogodila dobra stvar i da je Evropi bilo potrebno da je dobro „protresu“.
Rama smatra da se promjene unutar EU odvijaju presporo i da ih je premalo. Zapadni Balkan vidi kao prostor velikih mogućnosti i za zapadnoevropske kompanije, a zalaže se za što brži pristup balkanskih zemalja zajedničkom tržištu EU. Poštovanje svih kriterijuma treba biti osnova za sticanje prava glasa u Evropskom savjetu, kaže Rama, ali pristup zajedničkom tržištu EU trebalo bi omogućiti i prije toga:
„Nas je, bez Rusa, 700 miliona ljudi u Evropi. To je ogromno tržište. Pogledajte šta se dogodilo u Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj kada su ušle – mnogo su investirale, ali i zaradile, i onda su tu dividendu unijele u EU.“ Evropa mora da se promijeni ili će nestati, rekao je Rama, citirajući Marija Dragija i njegov izvještaj o stanju Unije.
Makedonski premijer Mickoski je na Minhenskoj konferenciji podsjetio da je njegova zemlja na put ka članstvu u Evropskoj uniji krenula prije Albanije i da je zajedno s Hrvatskom dobila status kandidata: „A Hrvatska je već više od decenije članica Unije, u Šengenu je, koristi euro kao svoju valutu. A mi smo i dalje tamo gdje smo bili prije 15 godina. Zašto je to tako?“
Mickoski je dodao da je princip kojim se EU vodi u procesu proširenja, a po kojem napreduju oni koji postignu napredak, za Sjevernu Makedoniju samo „bajka“. Konstatovao je da je njegova zemlja „žrtva bilateralizacije“ unutar EU, odnosno činjenice da pojedine zemlje mogu blokirati napredak kandidata i na tom putu ih ucjenjivati.
„Umjesto da Evropu donosimo na Balkan, mi Balkan unosimo u Evropu“, rekao je Mickoski, misleći prije svega na politiku susjednih zemalja.
Na pitanje moderatorke panela šta će njegova vlada preduzeti u vezi sa zahtjevom Sofije da se u preambuli Ustava Sjeverne Makedonije spomenu Bugari kao manjina – što je uslov za nastavak pretpristupnih pregovora – Mickoski nije dao jasan odgovor. Samo je podsjetio na istorijat blokada njegove zemlje i dodao da, uprkos svemu, Skoplje ostaje pouzdan partner EU:
„Promijenite ime, promijenite zastavu, promijenite valutu. Pa šta je to? Da li je to miješanje u unutrašnje stvari jedne suverene zemlje? Pa koliko dugo ćemo trpjeti dvostruke standarde?“
„Razumijemo frustracije zbog bilateralnih sporova i podržavamo rješenje kojim bi se takva pitanja odvojila od procesa proširenja. U tome smo spremni da pomognemo“, rekla je komesarka Kos. I dodala: „Vrijeme je da krenemo naprijed, ne samo po pitanju Sjeverne Makedonije, već i Bosne i Hercegovine, da unaprijedimo dijalog Beograda i Prištine. Ako ne sada, kada je očigledno zašto bi to trebalo da uradimo, kada ćemo?“
Jedan dio panela bio je posvećen aktuelnoj bezbjednosnoj i ekonomskoj situaciji u EU i mogućim efektima američkog povlačenja iz Evrope – ako do njega zaista dođe. U tom kontekstu, albanski premijer Rama govorio je o, kako ga je nazvao, „paradoksu“ o kojem, po njegovom mišljenju, niko ne govori.
„Sad svi kažu da moramo pojačati ulaganja u odbranu, moramo ovo, moramo ono u vezi sa odbranom. OK, dobro. Ali gdje je odgovor na pitanje: kako ćemo to finansirati? Drugi veliki akteri koji ulažu u vojsku imaju solidne stope ekonomskog rasta. Evropa ih nema. Gdje ćemo naći novac koji nam je potreban?“ zapitao se Rama.
Po njemu je ključ svega da EU ponovo postane konkurentna. Unija svakako mora biti jača vojno, ali mora biti jača i ekonomski, poručio je Rama,. On je kritikovao komplikovanu regulativu EU i dodao: „Amerika je izmislila vještačku inteligenciju, Kina ju je kopirala, a Evropa ju je regulisala iako je uopšte ni nema.“
Tokom 45-minutnog panela, učesnici se nijesu osvrnuli na aktuelnu situaciju u Srbiji, odnosno studentske blokade i proteste koji su se proširili na cijelu zemlju, niti na moguće scenarije kako će zaista izgledati bezbjednosna situacija u regionu ako se SAD, kao najuticajnija politička sila na Balkanu, ipak povuku.
Znači li to automatski jačanje ruskog uticaja na Balkanu? To pitanje postavili smo na marginama Minhenske konferencije, između ostalog, i Arminu Lašetu, bivšem kandidatu CDU za kancelara.
„Ne, ne vidim tu opasnost. Na Balkanu postoje mnoge snage koje žele u EU, ka Zapadu, ka Evropi. Riječ je i o članicama NATO. Ali, istina je da zaista treba vidjeti kako da uticaj Rusije ne postane prevelik, i to najbolje kroz ponude za saradnju – dakle, kroz saradnju s Evropskom unijom“, rekao je Lašet za DW.
