Nekoliko minuta nakon podneva, 17. januara 2023. godine, Privat Damabakizi, 35, i njegova supruga radili su na svom polju u malom naselju u Centralnoafričkoj Republici blizu granice s Kamerunom, kada ga je pozvao njegov brat Alvin.
Sedam naoružanih muškaraca u kamuflažnim uniformama stiglo je u Damabakizijev dom u Bouaru, gradu koji se nalazi oko sedam kilometara od polja.
Muškarci su bili bijelci, nosili su balaklave, prisjeća se Alvin u intervjuu za redakciju Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku (RSE). Govorili su loš francuski, jedan od dva službena jezika te zemlje. Bili su Rusi, koji su bili česta pojava u tom području. Tražili su Damabakizija.
„Bio sam zabrinut. Pozvao sam ga i pitao šta je to učinio da su Rusi došli ovdje“, prisjeća se Alvin. „Ovi ljudi su loši ljudi.“
Damabakizi je rekao Alvinu da ne brine i rekao mu da će odmah doći kući. Alvin mu je savjetovao da umjesto toga ode u policiju.
Kada je Damabakizi ubrzo došao, Rusi su ga uhvatili i bacili u jedan od njihovih kamiona, udarajući ga kundakom puške i bodući ga bajonetima. Njegova supruga Neli je plakala, dok su odlazili s Damabakizijem.
Sljedećeg dana, nakon što je panično zvao lokalne vlasti, Alvin je kazao da su mu tužioci rekli da je Damabakizi optužen za kupovinu stvari – vjerovatno radioaparata – koji su ukradeni iz obližnje vojne baze koju su koristili ruski plaćenici.
Alvin i Neli nikada više nisu vidjeli Damabakizija. Vjeruju da je mučen prije nego što je ubijen. Ne znaju gdje mu je tijelo.
Bogata prirodnim resursima, razorena etničkim sukobima, pogođena ekstremnim siromaštvom i raširenom korupcijom, Centralnoafrička Republika već dugo služi kao studija slučaja neuspjele države.
Od 2018. godine, ruski plaćenici pružaju sigurnost predsjedniku i vladinim zvaničnicima u Centralnoafričkoj Republici. Također obučavaju vladine snage.
Također je postala laboratorija za opasan politički eksperiment: zauzimanje države preko privatnih kompanija. U ovom slučaju, kompanije koja spaja ratne operacije i sigurnost s unosnim komercijalnim interesima, uglavnom vađenjem zlata, dijamanata i drva.
Kompanija je, ili je bila, Vagner grupa. Stvorena uz pomoć politički povezanog kuvara iz Sankt Peterburga, Vagner je postao jedna od najmoćnijih borbenih snaga Rusije, koja je bila na čelu vojnih operacija u Siriji, Libiji, a najistaknutije u Ukrajini.
Jevgenij Prigožin također je izgradio paralelne poslovne mreže koje su se kasnije proširile u raznolike djelatnosti, poput kateringa za školske obroke u Rusiji ili izvoza i uvoza drvenih materijala u Africi.
Vagner službeno više ne postoji, nakon što je Prigožin poginuo u avionskoj nesreći u augustu 2023. godine, za koju većina stručnjaka vjeruje da je bila ciljani atentat, vjerovatno organizovan s najviših razina Kremlja. Oružane jedinice kompanije uglavnom su podijeljene, integrisane u Ministarstvo obrane i druge ruske agencije.
Međutim, Prigožinova unosna poslovanja uglavnom ostaju – posebno u Centralnoafričkoj Republici, gdje generišu stotine miliona dolara prihoda od vađenja dijamanata i zlata, sječe drva, trgovine oružjem i drugih izvora.
Od 2018. godine, borci Vagner grupe djeluju kao lična sigurnosna služba predsjednika zemlje, Fostena-Arkanžea Tuadera, dok također podržavaju njegovu vladu.
Nakon što je pobijedio na predsjedničkim izborima 2015. godine, Tuadera je ponovo izabran u decembru 2020. godine, iako je glasanje prijetilo nasilnim izazovom Tuaderinog rivala, Francis Bozizea, kojem je bilo zabranjeno da se kandiduje zbog razloga koje su neki posmatrači smatrali sumnjivima.
Preimenovane jedinice Vagner grupe u Centralnoafričkoj Republici, s druge strane, postale su paravojna policijska snaga, koja djeluje izvan zakona, čineći nekažnjivo ratne zločine i drugim.
„U Centralnoafričkoj Republici, Vagner je usavršio plan za zauzimanje države, podržavajući kriminalizovanu državu koju je preuzeo predsjednik Centralnoafričke Republike i njegov unutrašnji krug, stičući vojnu moć, osiguravajući pristup i pljačkajući dragocjene minerale te potčinjavajući stanovništvo terorom“, navodi se u izvještaju „The Sentryja“ iz 2023. godine, nevladine istraživačke organizacije sa sjedištem u SAD-u koju je suosnovao glumac Džordž Kluni.
Ljudi koji su žrtve ruskih plaćenika kažu da mogu posvjedočiti o strahu koji su ruske jedinice usadile u dijelovima stanovništva.
„Zamislite kako [malo] moći imate kada dođu ljudi s oružjem i ne govore vaš jezik“, rekao je drugi čovjek, koji je tražio da bude identificiran samo imenom Adam, u intervjuu u septembru. „Da li treba samo da čekam dok se ponovo ne vrate? Ko zna šta će se desiti ako se vrate?“
Adam, trgovac u selu dva sata jugozapadno od Bangua, rekao je da su njegovu prodavnicu opljačkali i opustošili „bijelci s tetovažama i maskama na licu“ koji su govorili ruski.
„Izvan glavnog grada… mnogi ljudi pate, a čini se da niko ne zna“ o tome, rekao je za redakciju RSE na engleskom jeziku.
„To je moj slučaj, ali i slučaj mnogih drugih ljudi u različitim mjestima i regijama.“
Kada su Vagnerovi plaćenici prvi put stigli u Centralnoafričku Republiku 2018. godine, došli su navodno zbog misije obuke i instrukcija, te pružanja sigurnosnih usluga vladi Touadere.
Vagner je osnovao kompaniju pod imenom „Sewa Security Services“ koja je postala lokalni entitet zadužen za nadzor ruskih boraca u zemlji. Veća grupa bivših Vagnerovih boraca integrisana je u Ministarstvo odbrane pod imenom „Afrika korpus“.
Procjenjuje se da je do 2.300 boraca moglo biti raspoređeno u najjačem periodu Vagnerove prisutnosti. Nedavno, u septembru, bivši vrhovni komandant Vagnerovih napadačkih jedinica postavljen je za glavnog sigurnosnog savjetnika Tuadere.
Mnogi ljudi su također pripisivali ruskim snagama smanjenje višegodišnjeg konflikta koji su podsticale vjerske i etničke razlike te borba za kontrolu nad bogatstvom zemlje.
Međutim, tokom godina koje su uslijedile, aktivisti, novinari i stručnjaci – čak i Ujedinjeni narodi – prikupili su brdo dokaza koji ukazuju na zločine – ubistva, mučenja, pogubljenja, otmice, silovanja, krađe – koji se vjerodostojno povezuju s Vagnerovim snagama i njihovim nasljednicima.
Između 2018. i 2024. godine, ruske trupe bile su uključene u više od 100 oružanih sukoba i počinile više od 362 nasilna incidenta protiv civila, prema podacima koji su prikupili na projektu „Armed Conflict Location & Event Data“, američke nevladine organizacije koja prati nasilne događaje širom svijeta. Nasilje je rezultiralo najmanje 786 smrtnih slučajeva.
U 2021. godini, koalicija pobunjeničkih grupa pokrenula je neuspjeli pokušaj puča usmjeren protiv Tuadere nakon osporenih predsjedničkih izbora. Vagnerove trupe pomogle su vladinim snagama da odbace napad.
Nakon toga, ruski ambasador u zemlji, Vladimir Titorenko, izjavio je da „ruski vojnici ostaju dok [opozicioni] pobunjenici i banditi oružanih grupa potpuno ne budu uništeni“.
U izvještaju iz 2022. godine, „Human Rights Watch“ citira više od tri desetine ljudi koji su bili žrtve različitih zločina između februara 2019. i novembra 2021. Svi su rekli da su zločine počinili bijelci koji su govorili ruski, jezik koji su svjedoci prepoznali.
Radna grupa UN-a koja je istraživala upotrebu plaćenika u Centralnoafričkoj Republici i drugim mjestima izvještava da su svjedoci opisivali ruske oficire koji su počinili silovanja i seksualno nasilje nad ženama, muškarcima i mladim djevojkama.
Mnogi preživjeli su oklijevali prijaviti vlastima zbog straha od odmazde, utvrdila je grupa.
Izvještaji o mučenju su česti: jedna od uobičajenih metoda, otkrila je UN-ova monitoring grupa, uključuje povezivanje nečijih genitalija s električnim kablovima, a zatim elektrošokiranje.
„Doprinos ruskih bilateralnih snaga u poboljšanju sigurnosne situacije u kontrastu je s osudom kršenja ljudskih prava koja počine“, izjavio je zvaničnik UN-a, Jao Agbetse, u odvojenom izvještaju iz augusta 2022. Svjedočanstva od svjedoka ukazuju na „neobuzdanu brutalnost“ ruskih snaga.
„Govoreći vama, također sebi govorim da će reagirati i bojim se. Jer reći da se ne bojim nije pošteno“, rekao je Alvin u intervjuu za redakciju RSE na engleskom u novembru prošle godine. „Ne znam šta mi se može desiti sjutra ili prekosjutra“.
Ujutro 9. augusta 2024. godine, Adam je radio u svojoj maloj trgovini s hranom i robom u Mbaikiju, oko dva sata vožnje jugozapadno od Bangua, glavnog grada, kada je primijetio dva pick-up džipa i nekoliko motora kako ulaze u grad.
Grupa teško naoružanih ljudi počela je vikati naredbe lokalnim muškarcima i dječacima, zahtijevajući identifikaciju.
Neki su izgledali kao pripadnici Oružanih snaga Centralnoafričke Republike, poznate pod akronimom FACA. Tukli su Adama i druge muškarce oružjima, zahtijevajući da im kažu gdje su sakrili oružje, ako su ga imali.
Za njima, rekao je Adam, došli su „bijelci s tetovažama i maskama na licu“ koji su govorili ruski.
Rusi su upali u njegovu prodavnicu i napunili svoja vozila ukradenom robom, rekao je: „Uzeli su cipele, šatore, šporete, rižu, ulje za kuhanje, čak i veterinarske lijekove. Ispraznili su moju trgovinu.“
Konvoj je zatim otišao u drugo selo, gdje su nastavili pljačkati trgovine, tražeći od lokalnih muškaraca da pokažu identifikacije. Adam je rekao da je njegov rođak, koji je pokušao pobjeći, upucan i bačen u kamion sa grupom drugih muškaraca.
Rusi su vozili kamion oko dva kilometra, rekao je Adam, a zatim su presjekli vrat njegovom rođaku.
„Ostavili su ga pored glavnog puta, oko 10 minuta hoda u šumu, zatim su mu omotali konopac oko stomaka i objesili ga na obližnje drvo“, rekao je. Nekoliko sati kasnije, Adam i drugi su našli njegovo tijelo na drvetu, rekao je. Odsjekli su mu tijelo, a zatim ga sahranili.
Igor Ngaise je rekao da su u decembru 2020. godine, ruski vojnici ubili njegovu tetku Albertinu, vjerovatno kao slučajnu prolaznicu u okršaju sa pobunjeničkim borcima.
Dana 25. januara 2021. godine, rekao je, ležao je u svojoj maloj kući u Sibutu, selu sjeverno od Bangua, kada je iznenada čuo pucnjavu vani. Sačekao je dok pucnjava nije prestala, a onda je provirio iz sobe i vidio ruskog vojnika kako ide niz hodnik. Igor je brzo istrčao iz kuće, a zatim je slušao kako vojnik puca iz puške u svaku sobu, a zatim je ispalio metke po glavnoj dnevnoj sobi.
Ngaise je rekao da je njegova 25-godišnja mlađa sestra ostala skrivena unutar kuće, uplašena, ali neozlijeđena.
Nakon incidenta, o kojem su izvještavali lokalni mediji, Ngaise je potražio pomoć od lokalnog policijskog komesara, rekao je. Suočili su se sa onim što je izgledalo kao viši ruski oficir, koji mu je tada ponudio 5.000 centralnoafričkih franaka (oko osam dolara), što je izgledalo kao sitniš u njegovom džepu. Ogorčen, Ngaise je odbio.
„Ako se trebam požaliti, kome da se požalim?“, rekao je on za RFE. „Ne znam tačno šta se dešava u ovoj zemlji.“
„Broj žrtava Vagnerovih zločina protiv ljudskih prava nastavlja rasti“, rekla je Jelena Aparac, koja je ranije bila na čelu UN-ove radne grupe za plaćenike, za RFE u tekstualnoj poruci. „[Nažalost], nema koordiniranih istraga i [nema] efikasne odgovornosti.“
A ruski vojnici su postali notorni zbog brutalnih taktika koje koriste kako bi zastrašili ljude – čak i one koje su sami obučavali.
Kao i sa Joseom Befiom, koji je prethodno bio regrutovan preko vladinih snaga i obučen uz pomoć Vagnerovih vojnika da komanduje lokalnom jedinicom nacionalne milicije poznate kao Anti-balaka.
Befio, za kojeg su UN-ovi posmatrači rekli da je bio povezan u prethodnim nasilnim zločinima, kasnije se povukao iz podrške vladi i njenim ruskim saveznicima. Istupio je protiv nekih od zločina koje su ruski vojnici počinili u regionu, rekli su njegov ujak, Bachir Itoumandji, i dvije njegove žene za redakciju RSE na engleskom jeziku.
Dana 23. jula 2024. godine, Befio je spavao u svojoj kući prije zore u središnjem gradu Bouca kada su ruski vojnici upali i oteli njega, te njegovog bliskog saradnika.
Itoumandji je rekao da su on i drugi rođaci rano ujutro čuli pucnjavu i eksplozije. Kada je sve utihnulo, odvezao se do lokalnog objekta za preradu pamuka, gdje je pucnjava bila.
Kada je pronašao tijela Befija i njegovog saradnika, Itoumandji je rekao da su Rusi odrubili njihove glave i zamijenili ih, stavljajući Befijevu glavu u ruke njegovog saradnika, i obrnuto.
Fotografije tijela su se raširile zemljom, a UN-ova misija za praćenje je također zabilježila incident.
Svjedoci koji su već bili tamo rekli su Itoumandjiju da su ruski vojnici odgovorni.
„Unijeli smo ga unutra i stavili njegovu glavu na mjesto, kao i glavu njegovog druga“, rekao je. „Oprali smo tijela prije nego što smo ih sahranili.“
Također su oteli troje Befijeve mlađe djece i držali ih nekoliko dana, rekao je Itoumandji. Kada su ih vratili porodici, sve troje su imali izvađene zube.
Befijevo pogubljenje bilo je dio obrasca zločina i javnih pogubljenja koja su počinili ruski vojnici i FACA, rekao je Čarls Bosel, stručnjak za zemlju iz „International Crisis Group“, think-tanka sa sjedištem u Belgiji.
„Teror se koristi kao oružje jer Wagner i FACA možda nemaju dovoljno snaga da budu prisutni svuda na terenu“, rekao je Buesel za englesku redakciju RSE.
„Koriste strah, što može biti efikasan način da se ljudi natjeraju da daju informacije, i prodaju informacije“ Rusima.
Befijevo pogubljenje, i fotografije koje su se širile, vjerovatno su također služile kao javno upozorenje, rekao je.
„To bi mogla biti poruka drugim gospodarima rata i način da se smiri zemlja“, rekao je Bouessel, „Moguće je da je ovo bila poruka: Ako prekršiš obećanja prema Wagneru, ovo te čeka.“
Unatoč značajnim dokazima koje su prikupili aktivisti za ljudska prava, kao i UN-ovi eksperti, ruski zvaničnici u Moskvi i Banguu su više puta negirali optužbe da su Rusi počinili zločine u zemlji.
„Ruski vojni savjetnici nisu mogli učestvovati i nisu učestvovali u ubistvima ili pljačkama. Ovo je još jedna laž“, rekao je portparol Kremlja Dmitrij Peskov u odgovoru na izvještaj UN-a iz 2021. godine.
Redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku je tražila komentar od Ministarstva vanjskih poslova Centralnoafričke Republike o izvještajima o ruskim zločinima, ali nije dobila odgovor.
Portparol predsjednikove kancelarije također je odbio odgovarati na pitanja, rekavši samo da je „saradnja s Rusijom izvanredna i ova [činjenica] uznemirava Zapadnjake koji žele demonizirati Centralnoafričku Republiku.“
Unatoč strahu i zastrašivanju koje su izazvali – uz blagoslov vlade, kako kažu stručnjaci – nema naznaka da će ruska sigurnosna prisutnost uskoro nestati.
Ako ništa drugo, Tuadera i njegova administracija su odlučili produbiti veze. Prošlog mjeseca, Tuadera je putovao u Moskvu, gdje je dočekan uz crveni tepih i malu paradu počasne garde neposredno ispred zidina Kremlja.
Mjesec dana ranije, međutim, novi spomenik se pojavio u glavnom gradu Centralnoafričke Republike – par statua posvećenih preminulom Prigožinu, i Dmitriju Utkinu, bivšem vojniku koji je bio zadužen za Wagnerov prvi komandni tim, a koji je također poginuo u avionskoj nesreći 2023. godine.
