Vođa pobunjenika koji je postao sirijski vladar, Ahmed al-Šara, primio je brojne strane delegacije otkako je u decembru preuzeo vlast u Damasku, ali nijedna od njih nije bila iz Irana.
Kako bi dodatno naglasio svoj stav, Šara je odmah nakon proglašenja privremenim predsjednikom Sirije prioritetno posjetio regionalne rivale Irana, Saudijsku Arabiju i Tursku, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Isključivanje Irana iz odnosa sa sirijskim novim vlastima nije iznenađujuće. Na kraju krajeva, Teheran je potrošio milijarde dolara, poslao vojne savjetnike i uspostavio proksi snage u Siriji kako bi pomogao bivšem predsjedniku Bašaru al-Asadu da uguši pobunu i bori se protiv pobunjeničkih snaga od izbijanja građanskog rata 2011. godine.
„Nakon što su Iran, njegovi saveznici i proksiji u Siriji ubili desetine hiljada ljudi, ne postoji nikakva naklonost prema njima niti želja za pomirenjem“, rekao je Filip Smajt, stručnjak za dešavanja na Bliskom istoku i iranske proksi snage.
Čak i konzervativni iranski mediji Šaraovu posjetu Saudijskoj Arabiji vide kao signal Iranu da je Damask izašao iz Teheranove sfere utjecaja.
„Ne vidim kako se to ne bi protumačilo kao poruka Teheranu, s obzirom na to da je Saudijska Arabija jedan od njihovih glavnih regionalnih neprijatelja“, rekao je Smajth.
Šara, vođa grupe Hajat Tahrir al-Šam (HTS), koju su Sjedinjene Američke Države (SAD) označile kao terorističku, dugo je pokušavao da promijeni svoj javni imidž. Javnosti se odrekao veza s Al-Kaidom i nastojao se predstaviti kao pragmatičan i tolerantan lider.
Prestao je da koristi pobunjenički nadimak Abu Muhamed al-Džolani nakon rušenja Asadove vlasti te je krenuo u ukidanje sankcija Siriji i obnovu zemlje nakon više od decenije građanskog rata.
Masud Aflak, politički analitičar iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, rekao je da je Šaraova posjeta Saudijskoj Arabiji „važan korak“ ka ukidanju zapadnih sankcija, pribavljanju sredstava za obnovu Sirije i uspostavljanju sigurnosti u post-Asadovoj eri.
„Privremeni predsjednik je svjestan da je za ukidanje sankcija Siriji potreban saveznik koji može biti njen glas na svjetskoj sceni“, rekao je za Farda za Radio Slobodna Evropa.
Otvaranje Saudijske Arabije prema Šarau je značajno jer Rijad islamske pokrete vidi kao egzistencijalnu prijetnju.
„Saudijska Arabija vidi priliku zasnovanu na pragmatizmu kada je riječ o Siriji“, rekao je Smajt. „Sada Saudijci, zajedno s drugim državama (uključujući evropske), ispituju situaciju. Pokušavaju vidjeti kakvo će biti sljedeće poglavlje u Damasku i imaju veću šansu za uticaj nego s prethodnim režimom.“
Aflak je rekao da je primarna briga Saudijaca osigurati da u Siriji ne dođe do vakuuma moći koji bi mogli iskoristiti ekstremističke grupe i proksi snage koje podržava Iran.
„Nestabilnost u Siriji neće ostati ograničena na Siriju i proširiće se na druge zemlje“, argumentovao je Aflak.
Šaraova posjeta nosi još jednu poruku — ovu usmjerenu ka sunitskim regionalnim akterima, prema Smajtu.
„Otvara vrata konkurentskim akterima sa vlastitim regionalnim geopolitičkim interesima“, rekao je. „Na pamet mi padaju Katar i Saudijska Arabija. Već postoji odnos s Turskom. Vrata su zatvorena za Iran.“
Jedini drugi državni saveznik Asada bila je Rusija, koja je pomogla bivšem sirijskom lideru da zadrži vlast tokom svoje vladavine – posebno nakon velike vojne intervencije 2015. godine – te mu pružila utočište kada je smijenjen s vlasti.
Za razliku od Irana, Rusija je izgleda uspjela uspostaviti određenu vezu s novim sirijskim vlastima.
Održavala je kontakt s Damaskom i čak poslala delegaciju prošle sedmice kako bi razgovarala sa Šaraom u nadi da će očuvati svoje vojne baze u Siriji.
„Iran je pokušao fundamentalno promijeniti Siriju i bio je otvoren u tim mjerama. Njihov pristup bio je sektaški i ideološki“, rekao je Smajt.
„Rusija, uprkos očiglednom korištenju brutalnog nasilja nad civilima, bila je nešto pragmatičnija.“
Ključna razlika, dodao je Smajt, jeste to da Rusija „pruža bolji balans“ u odnosu na zapadne sile koje oprezno pokušavaju uspostaviti odnose s Damaskom.
Međutim, Iran, koji je protekle godine svjedočio urušavanju svoje mreže regionalnih saveznika i proksi snaga, Siriji nema mnogo toga za ponuditi.
„Čak ni njihova nafta nema veliku vrijednost sada kada su veze s državama Zaliva obnovljene,“ rekao je Smajt.
Sirija pod Asadom bila je ključna tačka kopnenog koridora koji je povezivao Iran s Levantom, što je predstavljalo logističku okosnicu njihove regionalne mreže državnih i nedržavnih aktera. Gubitak Asada predstavljao je težak udarac za takozvanu osovinu otpora.
Iranska vlada nije isključila mogućnost uspostavljanja odnosa s Šaraovom vladom. Ministar vanjskih poslova Abas Arakči izjavio je da Iran podržava svaku vladu koju izabere sirijski narod.
Međutim, ta poruka protivrječi izjavama iranskog vrhovnog vođe Alija Hamneija, koji je prošlog mjeseca podržao „sirijsku omladinu“ da se pobuni protiv Šare.
S druge strane, Šara ne pokazuje interes za uspostavljanje odnosa s Teheranom. Zabranio je ulazak Izraelcima i Irancima u Siriju te navodno traži odštetu od Islamske Republike za štetu nastalu tokom građanskog rata.
To Iranu ostavlja samo jednu opciju: Iskoristiti izvještaje o sektaškom nasilju pod novom privremenom vladom kako bi podržao oružane šiitske milicije u izazivanju Šare.
„Mogu pokušati podstaknuti podršku za nasilje unutar Sirije. Nestabilnost i njeno kreiranje uvijek su bile opcije koje Iran koristi,“ rekao je Smajt.
No, s obzirom na brojne izazove koje Iran ima kod kuće i u inostranstvu, to je lakše reći nego učiniti.
