Bivši predsjednik Njemačke Horst Keler preminuo je rano jutros u 81. godini nakon kratke, teške bolesti, saopštila je Kancelarija saveznog predsjednika u Berlinu.
Keler je izabran za šefa države 23. maja 2004. i potvrđen na funkciji pet godina kasnije. Međutim, 31. maja 2010. godine, on je neočekivano podnio ostavku.
Predsjednik Njemačke Frank-Valter Štajnmajer u pismu saučešća udovici Evi Luizi Keler pohvalio je pokojnika kao „sreću za našu zemlju“. On je naglasio: „Možemo samo biti duboko zahvalni što smo mogli da doživimo Horsta Kelera kao devetog saveznog predsjednika SR Njemačke. On je dao mnogo ovoj zemlji.“
Keler je bio prvi čovjek na najvišoj državnoj funkciji u Njemačkoj koji nije bio partijski političar. Ovaj diplomirani ekonomista započeo je 1976. godine karijeru u njemačkom Ministarstvu privrede, a nakon različitih položaja postao je 1990. državni sekretar u Ministarstvu finansija, kojim je tada rukovodio Teo Vajgel (CSU).
Keler je, između ostalog, bio glavni njemački pregovarač za Mastrihtski sporazum o Evropskoj monetarnoj uniji. Godine 1993. prešao je u finansijski sektor – najprije kao predsjednik Njemačkog saveza štedionica i žiro udruženja, zatim kao predsjednik Evropske banke za obnovu i razvoj u Londonu. Godine 2000. postao je šef Međunarodnog monetarnog fonda (MMF).
Keler je 2004. godine izabran za devetog predsjednika Njemačke, naslijedivši Johanesa Raua. Savezna skupština ga je 2009. ponovo izabrala. Njegova ostavka, koja je stupila na snagu odmah, samo godinu dana kasnije, bila je jedinstvena u istoriji Savezne Republike.
Povod je bio intervju za „Dojčlandradio Kultur“, koji je Keler dao na povratnom letu nakon posjete njemačkim vojnicima u Mazari Šarifu u Avganistanu.
U njemu je opravdao angažman Bundesvera u inostranstvu i zaštitom njemačkih ekonomskih interesa. Kritičari su mu prebacivali da je time opravdao i intervenciju u Avganistanu, što je Keler negirao. Međutim, smatrao je da su kritike nepopravljivo narušile njegovu funkciju i odlučio je da podnese ostavku.
Unutar zemlje, Keler je često izazivao nezadovoljstvo u vladinim krugovima. Tako je 2006. odbio da potpiše zakon o privatizaciji nadzora vazdušnog prostora, a potom i zakon o zaštiti potrošača.
Njegova odluka iz 2005. da raspusti Bundestag i raspiše nove izbore bila je ustavnopravno sporna. Prije toga je kancelar Gerhard Šreder (SPD) u Bundestagu postavio pitanje povjerenja s namjerom da ga izgubi.
Na međunarodnom planu Keler se prvenstveno bavio Afrikom, najprije kao šef MMF-a, a zatim kao predsjednik Njemačke. Neprestano se zalagao za ravnopravan partnerski odnos s afričkim kontinentom. Ovom cilju ostao je posvećen i nakon povlačenja s funkcije predsjednika – između ostalog, kao specijalni izaslanik UN-a za konflikt u Zapadnoj Sahari od 2017. do 2019. godine.
Nakon ostavke, Keler se gotovo nije izjašnjavao o aktuelnim unutrašnjopolitičkim pitanjima. Njegova posvećenost zaštiti klime postala je očigledna 2021. godine kada je preuzeo pokroviteljstvo nad prvim nacionalnim savjetom građana za klimatsku politiku. Fondacija koju su osnovali on i njegova supruga podržava istraživanja rijetkih bolesti.
U svom pismu saučešća, predsjednik Frank-Valter Štajnmajer podsjetio je da je Keler 2004. godine, kada je postao predsjednik, bio gotovo nepoznat široj javnosti, ali je brzo stekao veliko priznanje i simpatije.
„Njegova neposrednost, zarazan osmijeh i optimizam, njegova vjera u snagu naše zemlje i kreativnu energiju naših ljudi učinili su da osvoji mnoga srca“, napisao je Štajnmajer. „Ali i njegove jasne i često neugodne opomene i govori donijeli su mu poštovanje.“ Keler je, dodao je, mnogo učinio za Njemačku.
Štajnmajer je takođe naglasio njegovo zalaganje za fer odnose s Afrikom – „kontinentom kojem je pripadalo njegovo srce i koji je tako dobro poznavao“. Keler je bio duboko uvjeren da Evropa mora da odbaci kolonijalne obrasce mišljenja i da afričke države tretira kao ravnopravne partnere kako bi se zajedno suočili s globalnim izazovima. „Time je bio ispred svog vremena“, zaključio je Štajnmajer.
