Najuređenija društva na svijetu ulažu mnogo u kulturu i umjetnost, svjesni njihovog značaja i važnosti, konstatuje sopran Nataša Jovović . Operska pjevačica iz Crne Gore odavno je još izabrala umjetnost i operu kao svoj životni poziv i put, pa neprekidno radi i usavršava se sa željom da na tom polju bude što bolja, ali i da doprinese zajednici, zemlji, muzici…
Sa željom da nastavi sa unapređivanjem, Jovović je prošle godine upisala i doktorske studije na Akademiji umetnosti, na Univerzitetu u Novom Sadu, a u razgovoru za Vijesti prenosi kako je prošao prijemni ispit, ali i koji je značaj njenog poduhvata, ne samo na ličnom polju.
“Nakon što sam prošla izuzetno zahtjevan prijemni ispit, same studije sam započela u novembru 2024. godine. Studije traju tri godine i sastoje se od praktičnog (pjevačkog) i teorijskog (istraživačkog, pisanog) dijela. Radi se o umjetničkim studijama, te se nakon završetka dobija titula “doktor umjetnosti”, (Doctor of Arts – DA, na engl.), što se dosta razlikuje od naučnih studija (PhD), iako postoji i naučni dio na ovoj vrsti doktorata”, objašnjava Jovović i dodaje:
“Kao prva umjetnica iz Crne Gore koja je upisala ovaj nivo studija u polju operske umjetnosti, osjećam veliku odgovornost i čast, nadajući se da ću imati priliku da stečeno znanje prenosim jednog dana u našoj zemlji”.
Dodatna motivacija joj je, kaže, prilika da se usavršava kod profesora Željka Lučića.
“Profesor Lučić je svjetski poznati bariton, izuzetan umjetnik, najveći sa naših prostora, te se jako radujem da sam u njegovoj klasi i da ću imati priliku da se usavršavam pod njegovim mentorstvom. Za mene je velika čast da učim od umjetnika koji je nastupao na svim svjetskim scenama, pod dirigentskim palicama najvećih operskih dirigenata i rame uz rame sa najpoznatijim umjetnicima na svijetu”, ističe ona.
Neizostavno i najaktuelnije pitanje kada su univerziteti u Srbiji u pitanju trenutno je vezano za blokade usljed masovnih studentskih protesta kojima su se pridružili brojni prosvjetni radnici, umjetnici, intelektualci, srednjoškolci.
“Što se blokada, protesta i generalno situacije u Srbiji tiče, jedino što mogu da kažem je da izuzetno poštujem, cijenim i podržavam ovu generaciju studenata, kao i sve za šta se zalažu na protestima”, poručuje sopran.
Jovović dalje otkriva Vijestima da na doktorskim studijama, između ostalog, planira da se bavi izradom operskih uloga, dok je finalna uloga ona kojom će doktorirati.
“To je ona uloga koja će biti povezana sa temom mog doktorata. Moja želja je da se bavim verizmom, što je poseban pravac u umjetnosti, nastao u kasnom 19. vijeku, ali ću detalje o tome još preciznije dogovoriti sa profesorom”, priča umjetnica iz Nikšića.
Termin verizam nastao je od italijanske riječi “il vero”, što bi značilo istina ili istinito i prvobitno je pokret i škola u italijanskoj književnosti nastao između 1875. i 1895. koji karakteriše težnju za što istinitijim prikazivanjem stvarnosti. U muzici se verizam javlja krajem 19. vijeka, najčešće kao pravac u operi, a pod direktnim uticajem istoimenog pokreta u književnosti i francuskog naturalizma. Jovović dalje govori zašto ju je baš taj pravac privukao…
“Verizam je pravac sa kojim možda najviše možemo da se poistovjetimo, kada su u pitanju libreta tih opera. Karakterišu ga realistički prikazi života, često siromašnih i običnih ljudi, strastvene emocije i dramatične situacije, odbacujući idealizaciju koju je prethodno gajio romantizam. Verističke opere često se bave temama nasilja, ljubomore, patnje i smrti, s naglaskom na intenzivne, ponekad tragične događaje. Meni su posebno zanimljive bogate orkestracije koje pojačavaju dramske efekte, dok vokalna izvedba mora biti snažna, s puno emocija i tehničkih zahtjeva. Vokalne dionice često zahtijevaju veliku snagu i ekspresivnost, uz istovremeno traženje što prirodnijeg tona, pa sve to ovaj pravac čini izuzetno prostranim terenom za istraživanje i napredak”, opisuje ona.
Jovović je već s ponosom istakla da je prva umjetnica iz Crne Gore koja je upisala spomenuti nivo studija u polju operske umjetnosti, izražavajući nadu da će jednom svoje znanje širiti i demonstrirati u svojoj zemlji.
“Smatram da, kao zemlja koja je iznjedrila mnoge talente u ovoj oblasti, zaslužujemo da postoji odsjek za solo pjevanje na Muzičkoj akademiji na Cetinju, pogotovo što se sada već stvaraju prve samostalne crnogorske operske produkcije. Moramo da se trudimo i da gledamo u tom pravcu, da okupljamo stručni kadar, privlačimo buduće generacije pjevača i postavimo na noge crnogorsku opersku scenu. Sada sam više nego uvjerena da je to moguće i da smo na korak od ostvarivanja tog cilja”, ističe ona uz snažnu poruku donosiocima odluka:
“Ovim putem bih apelovala na Vladu Crne Gore i sva naša ministarstva da razmotre značaj koji sa sobom nosi opera kao umjetnost. Podsjetila bih da najuređenija društva na svijetu ulažu zaista mnogo u kulturu i umjetnost, shvatajući njen značaj”.
Jovović ističe da je važno učiniti klasičnu muziku i operu bliskom društvu, te probuditi interesovanje javnosti za ovu vrstu umjetnosti, ali i obrazovati publiku.
“Što se tiče edukovanosti publike, smatram da uvijek možemo više da radimo na tome, možda kroz otkupljivanje autorskih prava na video-snimke operskih produkcija svjetskih operskih kuća, ili kroz koncerte na kojima se izvodi operska muzika”, smatra Jovović.
Uprkos položaju opere i same scene u Crnoj Gori, koja uglavnom ne postoji, Jovović smatra da bi popularizovanjem vokalne umjetnosti naša država bila lako primijećena, čak i konkurent mnogim prijestonicama kulture.
“Volim da posmatram stvari iz pozitivnog ugla, odnosno da pronađem ono pozitivno u svemu. Na našoj muzičkoj sceni, nažalost, opera kao pravac ne postoji, i to je činjenica. Ono što imamo jeste sjajan simfonijski orkestar, koji određeni broj godina uspješno gradi muzičku sezonu sa atraktivnim programima i izborom gostiju. Ono šta nam fali jeste institucija koja će se baviti isključivo operom. Izvesti opersko djelo par puta i onda napraviti višemjesečnu, ili višegodišnju pauzu je kao da niste uradili ništa. Da bi se neka operska predstava igrala uspješno, potrebno je da se igra često, s obzirom na kompleksnost opere kao žanra. Zadovoljstvo mi je što mogu da kažem da su naša kulturna scena i muzički život izuzetno bogati, te bismo popularizovanjem vokalne umjetnosti bili konkurenti mnogim prijestonicama kulture”, konstatuje ona.
Nataša Jovović je svoje muzičko obrazovanje počela u rodnom Nikšiću, srednju muzičku je školu završila u Podgorici u klasi prof. Zorane Latković, da bi 2014. godine upisala osnovne studije na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, odsjek solo pjevanje, u klasi prof. Anete Ilić, a završila ih 2018. godine u klasi prof. Ljudmile Gros Popović, kod koje se usavršavala na master i specijalističkim studijama.
Osvajala brojne nagrade na međunarodnim takmičenjima, učestvovala u različitim projektima, pohađala majstorske radionice kod eminentnih umjetnika i nastavlja da se usavršava, ali i profesionalno nastupa. Iako je iz Crne Gore, može se reći da je kod nas uglavnom gošća na koncertima, dok je u Narodnom pozorištu Beograd angažovana na različitim projektima, od kojih su brojni i u najavi.
“Trenutno pripremam par uloga u Narodnom pozorištu u Beogradu, među kojima su Berta iz Rosinijevog ”Seviljskog berberina”, uloga u kojoj debitujem 29. januara, zatim Dorabela iz Mocartove opere “Tako čine sve”, a na proljeće me čeka izvođenje Pučinijeve opere “Vile” na Velikoj sceni Kolarčeve zadužbine. Takođe, u pripremi je još par projekata i uloga, ali sve u svoje vrijeme”, poručuje mlada operska pjevačica.
Smatram da, kao zemlja koja je iznjedrila mnoge talente u ovoj oblasti, zaslužujemo da postoji odsjek za solo pjevanje na Muzičkoj akademiji na Cetinju, pogotovo što se sada već stvaraju prve samostalne crnogorske operske produkcije. Moramo da se trudimo i da gledamo u tom pravcu, da okupljamo stručni kadar, privlačimo buduće generacije pjevača i postavimo na noge crnogorsku opersku scenu. Sada sam više nego uvjerena da je to moguće i da smo na korak od ostvarivanja tog cilja. Ovim putem bih apelovala na Vladu Crne Gore i sva ministarstva da razmotre značaj koji sa sobom nosi opera kao umjetnost.
Što se blokada, protesta i generalno situacije u Srbiji tiče, jedino što mogu da kažem je da izuzetno poštujem, cijenim i podržavam ovu generaciju studenata, kao i sve za šta se zalažu na protestima
