Iako su neki crnogorski zvaničnici uradili gotovo sve da se naruše odnosi sa Hrvatskom, i da tako dođe do opasnosti da ona blokira put Crne Gore ka Evropskoj uniji (EU), to se može spriječiti ako Podgorica pokaže da iskreno želi da se riješe pitanja koja Zagreb smatra otvorenim.
Tim riječima sagovornici “Vijesti” komentarišu mogućnost da Hrvatska omete pregovore Crne Gore s Briselom, nakon što je nedavno dostavila Podgorici non-pejper (neformalni diplomatski dokument) u kom je ispostavila zahtjeve za rješavanje nekoliko pitanja.
Kako su “Vijesti” objavile u četvrtak, pozivajući se na informacije iz Vlade i diplomatskih izvora, Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) primilo je prije petnaetak dana dokument sa desetak tačaka, u kojima je, između ostalog, navedeno da je potrebno riješiti pitanja vlasništva nad školskim brodom “Jadran”, međusobnog razgraničenja, procesuiranja ratnih zločina, pronalaska nestalih osoba, kao i pitanje imena gradskog bazena u Kotoru. Zagrebački “Jutarnji list” objavio je prekjuče da su među zahtjevima i omogućavanje naknade “svima koji su bili zatočeni u logorima u Crnoj Gori tokom Domovinskog rata”, te zaštita i očuvanje identiteta hrvatske manjine.
Non-pejper je stigao u susret potencijalnom “zelnom svjetlu” iz EU Crnoj Gori da zatvori do kraja godine četiri poglavlja u pregovorima sa tom zajednicom, što bi Zagreb mogao da stopira u tijelima Unije.
Otvorena međudržavna pitanja često se koriste kao političko oruđe, pa je tako, između ostalog, Slovenija zbog granice u Piranskom zalivu blokirala učlanjenje Hrvatske u EU, dok su Bugarska i Grčka opstruirale otvaranje pregovora Unije sa Sjevernom Makedonijom zbog pitanja jezika i istorije, odnosno imena te zemlje.
Na pitanje koliko je vjerovatno da se to desi Crnoj Gori, diplomata i profesor međunarodnih odnosa Vesko Garčević odgovorio je riječima da postoji “velika mogućnost” da Zagreb uspori ili blokira put Podgorice ka EU. To će se, kaže, vjerovatno i dogoditi ako dvije države ne pronađu prihvatljivo rješenje za postojeće sporove.
“Hrvatska je to činila i ranije – ona je 2017. blokirala na nekoliko mjeseci pregovore Srbije sa EU, a nedavno se pridružila grupi drugih članica i glasala protiv otvaranja novih poglavlja sa Srbijom. Iako naš spor i slučaj Srbije nisu istovjetni, ovi postupci Zagreba signaliziraju da bi Hrvatska bila spremna na sličan korak”, ocijenio je Garčević za “Vijesti”.
On, međutim, napominje da je drugo pitanje koliko dugo bi Zagreb mogao da blokira Podgoricu, ako bi do toga došlo. Ukoliko, kaže, u EU postoji jaka volja da se Crnoj Gori otvore vrata Unije, i ako to bude zajednički stav svih ostalih članica, uključujući Njemačku i Francusku, to bi, tvrdi on, izložilo Hrvatsku pritisku da što prije riješi spor sa Crnom Gorom.
“Ovo tim prije što su hrvatski zvaničnici u godinama nakon ulaska u EU, nekoliko puta isticali da, za razliku od Slovenije, Hrvatska neće blokirati pristupanje budućih članica iz regiona”, podsjetio je Garčević.
Izvor “Vijesti” iz Vlade tvrdi da je Hrvatska saopštila u non-pejperu da podržava put Podgorice ka EU i da insistira na “dobrosusjedskim odnosima”. Crna Gora je, kaže, odgovorila na svaki ispostavljeni zahtjev pojedinačno, rekla da želi da razgovara ponudivši konsultacije, te poručila da cijeni podršku Zagreba.
Izvor lista iz diplomatskih krugova tvrdi da je MVP, na čijem je čelu Ervin Ibrahimović (Bošnjačka stranka), ove sedmice odgovorio, takođe u formi non-pejpera, i dodaje da je, prema njegovoj ocjeni, cilj dokumenta upućenog Hrvatskoj – da se stvori prostor kako bi se moglo reći da se nešto radi na rješavanju spornih pitanja.
Navodi da je Crna Gora, između ostalog, predložila formiranje radne grupe da bi se nastavili razgovori o razgraničenju, a da je na pitanje o imenu bazena u Kotoru, replicirala riječima da je to odluka tamošnje lokalne vlasti, da su u toj opštini nedavno bili izbori, da nije formirana nova samouprava…
Bivši ministar spoljnih poslova Hrvatske Miro Kovač , rekao je “Vijestima”, ne precizirajući koliko je vjerovatno da Zagreb blokira Podgoricu, da Hrvatska “načelno snažno podržava” pristupanje Crne Gore EU, iz razloga što joj je, tvrdi, u interesu da ima “što stabilnije i predvidljivije susjedstvo utemeljeno na zajedničkim vrijednostima i okvirnoj evropskoj regulativi”.
“I službena Crna Gora zna da na putu prema članstvu treba ispuniti pregovaračke kriterijume, a koje definišu države članice u saradnji sa Evropskom komisijom”, dodao je, podsjećajući da je za otvaranje/zatvaranje poglavlja potrebna jednoglasna odluka svih članica EU, i da ako samo jedna izrazi protivljenje – poglavlje ne može biti otvoreno, odnosno “štrikirano”.
Upitan šta Podgorica treba da uradi da spriječi eventualnu blokadu pregovora, Kovač je odgovorio da je na crnogorskim vlastima da pokažu “iskrenu predanost pregovaračkom procesu i time rješavanju otvorenih pitanja, u ovom slučaju sa Hrvatskom”.
“Gdje ima volje, ima i puta. Volja u Hrvatskoj da se Crna Goru u procesu pristupanja EU snažno podržava, nedvosmisleno postoji. Volju za rješavanje otvorenih pitanja sa Hrvatskom mora i Crna Gora jasno pokazati. Ako postoje činioci koji ometaju službeno proklamovanu evropsku orijentaciju Crne Gore, a postoje – onda ih se valjda može i pozvati na odgovornost, zar ne?”, ocjenjuje on.
Na pitanje može li se potencijalna blokada spriječiti s obzirom na trenutnu političku konstelaciju u Podgorici, Kovač je rekao da bi otvaranje nekoliko poglavlja do kraja godine bilo “najveći poraz onima koji ciljano ometaju napredak Crne Gore prema članstvu u EU”.
“Mi u Hrvatskoj to znamo, kao što se i u Crnoj Gori zna ko podriva napredak u njenom pregovaračkom procesu. Zato je na iskreno predanim ljudima u službenim strukturama Crne Gore da pomognu Hrvatskoj kako bi i ona mogla da nastavi da snažno pomaže Crnoj Gori na putu prema članstvu u EU”, podvukao je.
Crna Gora pregovara sa EU od juna 2012, i od tada je otvorila sva poglavlja (ukupno 33), a privremeno zatvorila tri. Vlada premijera Milojka Spajića (Pokret Evropa sad) poručuje da se nada da će do kraja godine biti “precrtana” četiri poglavlja – 7 (pravo intelektualne svojine), 10 (informatičko društvo i mediji), 20 (preduzetništvo i industrijska politika) i 31 (spoljna, bezbjednosna i odbrambena politika). Procedura za zatvaranje poglavlja ušla je u fazu razmatranja radnih grupa u Savjetu EU.
Ocjenjujući da su pojedini zvaničnici Crne Gore, uključujući neke ministre, učinili “skoro sve što je bilo potrebno da pokvare odnose sa Hrvatskom i vjerovatno uspore pristupanje EU”, Vesko Garčević konstatuje da se Podgorica ne može nadati brzom ulasku u tu zajednicu, “a da istovremeno stavlja interese Beograda i Srbije ispred svojih nacionalnih interesa”.
“Ovo se ne tiče samo rezolucije o Jasenovcu, već i odnosa prema postupcima koje je Jugoslavija, a i Crna Gora, činila tokom ratova devedesetih godina”, dodaje on.
Sagovornik kaže da je Crna Gora sama sebe stavila u tešku situaciju, da bi bilo logično da ona inicira razgovore sa Hrvatskom, “kako bi se obnovilo urušeno povjerenje i stvorile pretpostavke da se o otvorenim pitanjima razgovara na drugačiji način”.
“Mislim da je neka pitanja moguće relativno lako riješiti – na primjer promjena naziva bazena u Kotoru ili pitanje spomen-ploče u logoru ‘Morinj’), ali je za to potreban jasan stav svih sudionika u Vladi, što u ovom momentu, izgleda, nije moguće. Druga pitanja bi se mogla riješiti uz dobru volju obje strane da se pronađe kreativno rješenje ili bi se, u krajnjem slučaju, rješenje moglo tražiti kroz međunarodnu arbitražu”, zaključuje Garčević.
“Zahlađenje” odnosa s Zagrebom počelo je zimus, nakon što je hrvatski ministar odbrane Ivan Anušić otkazao, tokom posjete Crnoj Gori, susret sa crnogorskim kolegom Draganom Krapovićem (Demokrate) zbog, kako je objasnio, Krapovićevih stavova o brodu “Jadran” i spomen-ploči na nekadašnjem logoru ‘Morinj’ u Kotoru. Krapović je prethodno izjavio da Hrvatska nema pravo da traži “Jadran” i da ploča u Morinju treba da bude zamijenjena drugom, “s adekvatnim tekstom”. Na ploči, otkrivenoj prije dvije godine, pominje se “velikosrpska agresija na Hrvatsku”, i piše: “Sjećamo se zločina počinjenih da bi se osramotili ime i duh Crne Gore. Izražavamo žaljenje za sve patnje koje su preživjeli zatočenici. Da se nikada ne ponovi”.
Dodatno zaoštravanje odnosa uslijedilo je krajem juna, kad je crnogorski parlament usvojio Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu i logorima Dahau i Mauthauzen.
Taj dokument izglasan je na inicijativu dijela vladajuće većine, nakon što je Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila krajem maja Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. To je učinjeno uz podršku Crne Gore, čemu su se protivile partije nekadašnjeg Demokratskog fronta (DF), koje su zbog toga zahtijevale da se crnogorska Skupština odredi rezolucijom o Jasenovcu.
Hrvatska je burno reagovala na donošenje tog dokumenta, poručivši da žali što je Crna Gora odlučila da zanemari pozive njihove države da “ne politizuje žrtve Jasenovca”. Iz Zagreba su tada saopštili da Podgorica mora ispuniti završna mjerila kako bi zatvorila pregovaračko poglavlje 23 (pravosuđe i osnovna prava), i da će oni “uskočiti” sa svojim mjerilima.
“Crna Gora mora pokazati napredak i rezultate vezano za procesuiranje ratnih zločina, uključujući utvrđivanje odgovornosti na visokim nivoima, rješavanje slučajeva nestalih osoba, kao i pitanje odšteta za žrtve, te zaštitu nacionalnih manjina i njihovih prava”, rečeno je, između ostalog, iz Ministarstva vanjskih i evropskih poslova Hrvatske.
Nakon toga, u julu, Zagreb je proglasio nepoželjnima šefa parlamenta Andriju Mandića (Nova srpska demokratija), potpredsjednika Vlade Aleksu Bečića (Demokrate) i poslanika Milana Kneževića (Demokratske narodne partije) zbog “sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa s Republikom Hrvatskom i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”, aludirajući time na odluku da se usvoji rezolucija u Jasenovcu.
Hrvatska je i prije non-pejpera tražila od Crne Gore da rasvijetli ratne zločine prilikom napada na Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991. i opsade grada koja je trajala do maja 1992, kao i zločine nad hrvatskim državljanima u Crnoj Gori, uključujući i logor “Morinj” u kom je bilo zatočeno više od 350 hrvatskih državljana od septembra 1991. do avgusta 1992.
Aktivista za ljudska prava iz Hrvatske i bivši predstavnik tamošnje organizacije Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću Eugen Jakovčić, rekao je “Vijestima” da je, u kontekstu pregovora sa EU, važno da Crna Gora krene u rasvjetljavanje ratnih zločina.
“Mislim da je važno da crnogorske institucije, Specijalno tužilaštvo, samoinicijativno i u saradnji s Državnim odvjetništvom Republike Hrvatske, rade na prikupljanju dokazu, procesuiranju svih koji nisu dostupni hrvatskim vlastima, a počinili su zločine na području Dubrovnika. Do sada je taj skor vrlo mršav. Osim dvojice vodećih JNA (Jugoslovenska narodna armija) zapovjednika napada na Dubrovnik koji su osuđeni u Hagu, kao da su izostavljeni oni koji su u toj dugoj opsadi, koja je trajala nekoliko mjeseci, počinili brojne zločine, mučenja, zatvaranja, odvođenja u logor ‘Morinj’…”, navodi on.
Jakovčić napominje da i Hrvatska ima obaveze na planu rasvjetljavanja ratnih zločina, prvenstveno pitanja grupe crnogorskih državljana koja je bila zarobljena u logoru “Lora” u Splitu.
“Akcija za ljudska prava vrši veliki pritisak i zajedno sa Documenta-om dostavljaju što je moguće veći broj dokaza koji postoje i svjedoka. Mislim da to, s crnogorske strane, može biti iskorišćeno kao poziv Hrvatskoj da zajedno krenu, ako već jedna drugoj ne mogu izručivati svoje državljane – da razmjenjuju dokaze i da Crna Gora onda pokreće postupke na temelju tih dokaza”, poručuje on.
Ugledni hrvatski novinar i ratni reporter iz Dubrovnika Luko Brailo, rekao je “Vijestima” da želi da vjeruje da u Zagrebu i Podgorici “ima dovoljno pametne, razumne čeljadi”, da mogu sjesti i konacno početi da razgovaraju o spornim pitanjima.
“Možemo mi pričati šta se govori i sa jedne i sa druge strane. Politički trenutak je u cijeloj Evropi jako osjetljiv, ali isto tako je činjenica da se o posljednjem ratnom razdoblju nije na ozbiljan način razgovaralo… Prošle su vlade i vlade, a malo se razgovaralo. Uglavnom se to svodilo na neke protokolarno-paradne susrete, turizam Dubrovnik-Boka – turisti iz Dubrovnika dolaze u Kotor i Cetinje, mi sa Cetinja i iz Bolke vodimo ljude u Dubrovnik… Ali se ne može na tome zaustaviti”, ocjenjuje on.
Brailo kaže da se “ne možemo praviti da se ništa nije dogodilo”.
“Dogodile su se krupne, ružne stvari, i sad mora naići generacija političara koja će to racionalno shvatiti i odrediti, negdje u tišini, da obje strane o tome razgovaraju sa punim mandatima svojih vlada. To je jedini način da se prevladaju problemi”, poručio je on.
