U Montenegro Airlines, koji bi danas obilježavao 30 godina postojanja, „pucano“ je 2013. godine kada su u upravu kompanije dovedeni „partijski terenci“, kada je počelo rastjerivanje struke i donošenje pogrešnih poslovnih i tehničkih odluka koje su uzrokovale desetine miliona eura gubitaka, kazao je za „Vijesti“ idejni osnivač kompanije i njen direktor do 2013. godine Zoran Đurišić.
Prva crnogorska državna avio kompanija osnovana je 24. oktobra 1994. godine, na osnovu ideje i plana kojeg je Vladi predstavio Đurišić.
Crna Gora sa Srbijom tada je još bila pod međunarodnim sankcijama a pasoš nije imalo više od 70 odsto građana Crne Gore. Nakon završetka svih tehničkih preduslova, prvi avion je kupljen 1996. godine, a prvi let obavljen je 7. maja 1997.
Avio kompanija je preživjela nekoliko velikih kriza – ponovno uvođenje sankcija 1998. godine, bombardovanje SRJ 1999. godine, veliku krizu avio industrije 2001. godine, svjetsku ekonomsku krizu 2009. godine, kao i više naftnih kriza sa visokim cijenama goriva. Na vrhuncu svoje uspješnosti imala je osam svojih aviona i godišnje prihode preko 100 miliona eura. Bilansi kompanije pokazuju da od 2013. gdine počinje gomilanje gubitaka, neplaćenih dugova, izgubljenih sudskih sporova kao i rast višemilionske državne pomoći, za koju je naknadno utvrđeno da je bila nezakonita. Sve to dovodi do prestanka rada kompanije u decembru 2020. godine.
„Danas je 30 godina od osnivanja jednog od najboljih projekata sa aspekta tehničkog, tehnološkog, organizacionog i finansijskog aspekta. Moram naglasiti da finansijski efekat nije jedini važan, jer se radi o vrlo sofisticiranom projektu koji se kategoriše kao druga najsloženija tehnologija u svijetu, te samim tim primat i ne smije biti na finansijskim parametrima, a koji su svakako kod MA do 2013. bili na zavidnom nivou. Istovremeno, proteklo je gotovo 12 godina od kad se pravi određena vrsta otklona, da ne upotrijebim grublju riječ, od Zorana Đurišića i ljudi sa kojima je građen Montenegro Airlines, a epilog takvoga postupanja je svima već poznat“, naveo je Đurišić.
Montenegro Airlines je od 1994. do 2013. godine, kako je kazao, kako direktno tako i indirektno u državni budžet inkasirao oko milijardu eura, uspio da dođe do osam plovidbenih aviona sa uredno izmirenim ratama za deveti, i kontinuirano održavao saobraćaj prema najvažnijim evropskim centrima.
„Sa sigurnošću mogu da ustvrdim da se radi o najvećem crnogorskom brendu, koji je Crnoj Gori obezbijedio prvu evropsku ličnu kartu slijetanjem na aerodrom u Frankfurtu prije 27 godina. Od 9 aviona, Vlada je finansirala samo dva, koji su bili inicijalna osnovna sredstva i koji se i danas nalaze na podgoričkom aerodromu. Promet od preko 100 miliuona dolara na godišnjem nivou MA je svrstavao među pet crnogorskih kompanija sa najvećim obrtom. Iz vremena dok sam rukovodio, sada već bivšom, nacionalnom kompanijom, između ostalog, posebno bih izdvojio dvije stvari na koje sam izuzetno ponosan. Prva je da pored više miliona prevezenih putnika nije bilo ni jednog povrijeđenog. Druga i za mene gotovo jednako važna, je da prilikom osnivanja kompanije nije bilo niti jednog licenciranog činovnika, dok se nakon 20 godina lako moglo prepoznati odškolovano i profesionalno osoblje koje je brojalo stotine kapetana, inženjera i ostalih kadrova obučenih da iznesu jedan tako zahtjevan projekat“, kazao je Đurišić.
On navodi da sunovrat kompanije počinje 2013. godine, nakon njegove smjene, rastjerivanja struke i donošenja loših poslovnih odluka.
„Na žalost u Montenegro Airlines je ‘pucano’ 2013. godine, kada sam smijenjen na brutalan način. Međutim brutalnost je bila još veća kad je otpočelo rastjerivanje struke, koje je za rezultat imalo zamjenu profesionalaca ‘terencima’. Kompanijom, koja je proglašavana za najbolju u Jugoistočnoj Evropi, otpočeli su da ‘upravljaju’ ljudi koji nijesu imali ni adekvatna znanja, ni viziju, i od nje u kratkom roku stvorili organizaciju koja je mnoge podsjećala na prigradsku mjesnu zajednicu. Kritični momenat, u kome je i potpisan sunovrat Montenegro Airlines-a, bio je onaj kada je vraćan potpuno novi Embraer E190, koji je trebao biti temelj budućeg razvoja crnogorskog vazdušnog saobraćaja. Da stvar bude gora, taj avion je zamijenjen 30-ak godina starim Boeingom 737 koji je uzet u, do tada za MA, potpuno stran oblik zakupa, takozvani „wet lease“, inače najnepovoljniji oblik nabavljanja aviona. Godišnji gubici su išli i preko 15 miliona eura, što je MA koji ja poznajem generisao za 20 godina uz sve probleme sa bombardovanjem, rušenjem „blizanaca“ i globalnom ekonomskom krizom. Takav način poslovanja, sa iznajmljivanjem Boeinga, dovelo je do totalne finansijske katastrofe koja će se iz godine u godinu produbljivati sa konačnim epilogom gašenja kompanje. Međutim, iako je MA bio daleko od onoga što je terencima ostavljeno 2013. godine, iako je ličio na olupinu koja jedva da se održava na površini, smatram da je gašenje te komapnije bila jedna od najgorih odluka crnogorskih Vlada u posljednjih 10 godina, pri čemu za stanje u kompaniji prilikom prizemljenja ni do danas niko nije odgovarao. Neophodno je ukazati da je od 2013. godine pa u narednih 10-ak godina izgubljeno oko 300 miliona eura, što zbog direktno generisanih gubitaka to i zbog prepuštanja tržišta drugim prevoziocima i gubitka onoga najvažnijega, flote“, kazao je Đurišić.
On navodi da je očekivao da će se nakon političkih promjena iz 2020. godine, promjeniti i odnoss prema avio industriji ali se to nije desilo.
„Mislio sam da je 30. avgusta provedrilo, i da će se moja teza, koju sam promovisao punih 10 godina prije toga, da je neophodno da odborima direktora (savjetu) vazduhoplovnih subjekata moraju sjedjeti makar tri profesionalca konačno doći do izražaja. Međutim, prevario sam se, ili bolje reći prevarili su me svi premijeri nakon 30. avgusta, ili možda bolje reći da nijesu ispoštovali dogovore koje smo imali. Ako nekoga djelimično mogu da razumijem, to je aktuelni premijer Spajić, koji je u političkim kalkulacijama i raspodjeli uvažio izričite stavove Demokratske Crne Gore i bivšeg Demokratskog Fronta pa su mu ruke dijelom bile vezane dok Krivokapić i Abazović nijesu imali nikakav značajniji otpor u uspostavljanju stručnih organa upravljanja avijacijom. Vazdušni saobraćaj spada među tri najvažnije grane industrije svake države, a u Crnoj Gori i danas imamo najviše upravljačke organe vazdušnih subjekata pokrivene sa političkim namještenicima, bez znanja i iskustva, koji čak i kad imaju dobru volju ne uspijevaju da doprinesu. Da budem iskren, u avio-kompaniji postije neki pomaci, međutim to je još uvijek daleko od strukture o kojoj sam u nekoliko navrata razgovarao sa donosiocima odluka. Da zaključim, kako tri posljednja premijera tako i svaki budući moraju da znaju da u vrhu avijacije, odnosno u odborima direktora i savjetima, mora sjedjeti struka, a prvi među njima neupitno mora biti onaj koji ima najveće znanje iz oblasti i nesporni autoritet“, kazao je Đurišić.
