Godinu i po dana od početka procesa, pred Specijalnim sudom u Hagu danas je nastavljeno suđenje bivšim vođama tzv. Oslobodilačke vojske Kosova Hašimu Tačiju, Kadriju Veseljiju, Redžepu Seljimiju i Jakupu Krasnićiju. Optužnica ih tereti za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene u nelegalnim logorima OVK na KiM i u Albaniji.
U optužnici koja je pročitana na početku suđenja, 3. aprila prošle godine, navedeno je da su četvorica optuženih – Hašim Tači, Kadri Veselji, Jakup Krasnići i Redžep Seljimi, osim za prisilno zatvaranje Srba i drugih nealbanaca, odgovorni za najmanje 102 ubistva. Navedeno je da se radilo o 42 nelegalna pritvora u kojima su zlodjela počinjena nad najmanje 407 pritvorenika. U optužnici je identofikovano 75 žrtava, 51 srpske, 23 albanske i jedna romske nacionalnosti.
Po riječima tužioca Džejmsa Pejsa s početka suđenja, zarobljeni su držani u jako lošim uslovima, bili su vezani lancima, nisu dobijali hranu.
„Pritvori su na određenim lokacijama bili toliko loši da su neki mislili da im je smrt bolja opcija“, rekao je tužilac i dodao da su optuženi za sve ovo znali.
Bivši predsjednik tzv. Kosova Hašim Tači u prvom pojavljivanju na sudu nije negirao da su se desili brojni ratni zločini na Kosovu, ali je krivicu pokušao da svali na druge riječima da je „sva moć bila u rukama lokalnih komandanata sedam operativnih zona, a ne u njegovim“.
Prema navodima optužnice, zarobljeni, a uglavnom je riječ o Srbima, bili su premlaćivani ili fizički zlostavljani, neke od metoda mučenja bile su udaranje palicama po tijelu, rezanje noževima po tijelu, mučenje strujom, povređivanje vrelim voskom i druge, da su neki od zarobljenika bili primoravani da kopaju sopstvene grobove i da su neki premlaćivani dok nisu izgubili svijest.
Četvorica optužnih izjasnili su se da nisu krivi ni po jednoj tački optužnice.
Sam proces, od podizanja optužnica pre tri i po godine prate, inače, brojne kontroverze, naročito oko zastrašivanja onih koji bi trebalo da svjedoče o zlodjelima četvorice optuženih, odavanja identiteta zaštićenih svjedoka. Sudsko vijeće bilo je zbog toga krajem prošle godine primorano da ograniči posjete Tačiju, Veseljiju i Seljimiju i to zbog sumnje da su ova trojica osobama koje su ih posjećivale u pritvorskoj jednici „odavali zaštićene svjedoke“, a u pokušaju da ih spriječe da svjedoče.
Odluka je uslijedila pošto se prisluškivanjem razgovora trojice optuženih sa posjetiocima došlo do dokaza da su „nedozvoljeno uticali na svjedoke i ometali rad“, a prethodno se više svjedoka požalilo tužiocima da su im optuženi, preko posrednika, slali poruke da odustanu od svjedočenja ili da ublaže iskaze.
Jedan od svjedoka tužiocima je prenio da mu je stigla poruka „po direktnoj instrukciji Tačija i Veseljija da se povuče ili da ublaži iskaz“ i to „za dobro Kosova“. Drugom svjedoku, Tači je, tvrdi tužilaštvo, poslao poruku da „umanjuje njegovu ulogu“ u krivičnim djelima koja su mu optužnicom stavljena na teret, da govori „ne znam“ i „ne sjećam se“.
Specijalizovana Veća Kosova u Hagu produžila su prije šest dana za još dva mjeseca pritvor bivšim vođama tzv. OVK kojima se sudi u Hagu. U obrazloženju je navedeno da postoji rizik da će optuženi ometati sprovođenje pravde i činiti krivična djela nad onima koji se doživljavaju kao protivnici tzv. OVK, kao i nad svjedocima koji su svjedočili ili bi mogli da svjedoče u ovom procesu.
U postupku u Hagu izjave je do sada dalo 95 svjedoka. Srpski svjedok pod šifrom 3540 koji je svjedočio u junu prošle godio ispričao je da je zarobljen avgusta 1998. godine dok je radio kao šumar u okolini Podujeva da je 56 dana bio u pritvoru OVK gdje su ga mučili na razne načine. Svjedočio je i o strašnim premlaćivanjima u zatvoru u Bajgori, dok su njemu i drugim zatvorenicima bile vezane oči.
Svjedočila je i Dragica Božanić, nekadašnja zatvorenica tzv. OVK kojoj su oteti i ubijeni maloljetni sin, 16-godišnji Nemanja i suprug Mladen kao i više bliskih rođaka.
Ona je sa ženama iz svog i okolnih sela bila zatvorena u selu Zočište, supruga Mladena poslednji put vidjela je u mjestu Pečani, posle toga nju i ostale žene sproveli su u selo Smetište gdje su ih ispitivali.
„Kada su mi odveli sina, pola srca su mi odnijeli, umreću sa tim, a poslednji moj dah će biti za mog sina i supruga. Idem na kraj svijeta samo zbog istine, ne pričam ništa što je loše, što nije, ispričala sam ono što mi je najteže, što me najviše boljelo“, navela je Božanićeva.
Prije mjesec dana svjedočio je i Imer Imeri, aktivista Demokratskog saveza Kosova Ibrahima Rugove. Ispričao je da su ga kidnapovali pripadnici OVK, maltertirali u kasarni u Albaniji gdje je tri puta pretučen i izboden, a da su ga zatim držali u Prizrenu u zatočeništvu.
Prije puštanja na slobodu naredili su mu da nikome ne govori gdje je bio i šta se dogodilo. Imeri je svjedočio da i dan danas osjeća posledice premlaćivanja, sudu je pokazao ožiljke na ruci i na glavi, požalio se da ga od teških batina i dvije i po decenije kasnije bole leđa.
Svjedok Dragan Stanković ispričao je da su njega i brata Igora pripadnici OVK pritvorili u Gnjilanu juna 1999. godine. Svjedočio je da su im vezali ruke i oči, tukli drvenim palicama i lancima po cijelom tijelu, da su mu polomili tri rebra i da je od batina bio sav modar. Spasio ih je porodični prijatelj Albanac koji je nekada radio sa njihovim ocem. Stankovići su, pošto su Dragan i Igor oslobođeni, napustili „Kosovo“ i on se nikada nije vratio u rodni grad.
Na samom suđenju Tačiju, Krasnićiju, Seljimiju i Veseljiju većina svedoka iskaze su dali na zatvorenim sednicama što je najviši nivo zaštite njihovog identiteta.
Prema različitim izvorima i procjenama, sumnja se da je na Kosovu i Metohiji od dolaska međunarodnih snaga, odnosno od 2001. godine, ubijeno najmanje 15 svjedoka u slučajevima istrage i suđenja protiv lidera, komandanata, boraca tzv. OVK kako oni svojim svjedočenjima ne bi ugrozili otužene. U nekim slučajevima svjedoci su stradali u saobraćajnim nesrećama, u drugim radilo se o navodnim samoubistvima, u trećim ljudi su nalaženi mrtvi pored puta… Neki su mučeni, drugima je prećeno da će „loše proći“ i oni i članovi njihovih porodica, kao i da njihova svjedočenja nisu dobra za „dobrobit Kosova“.
Među ubijenim svjedocima pominjana su i imena – Ismeta Musaja, Sadika i Veselja Murićija, Bekima Mustafae i Avni Eljazaja, Tahira Zemaja, njegovog sin Enisa i brat Hasana, Iljira Seljimaja i supruge njegovog brata Ferida, Sabahete Toljaj, Isufa Hakljaja, Sadika Musaja, Sinana i Dželjadina Musaja…
Tokom suđenja u Hagu, jedan od zaštićenih svjedoka sudiji Alfonsu Oriju rekao je u lice da zaštita suda „ne vrijedi van ovih zidova“. U nekim presudama navedeno je da su suđenja vođena u „čudnoj atmosferi“ kao i da su „svjedoci odbijali da svjedoče“.
Po ranijoj odluci suda, tužilačka strana obavezana je da dokazni postupak na suđenju četvorici bivših komandanata OVK završi do aprila 2025. godine a broj od 300 svjedoka, kako je prvobitno najavljeno, u međuvremenu je sveden na oko 100.
Suđenje bivšim vođama tzv. OVK pratili su inače protesti Albanaca i u Hagu i na „Kosovu“, a na samom „Kosovu“ jasno je vidljiva jaka podrška optuženim komandantima.
Dan prije početka suđenja, u Prištini je održan skup podrške Tačiju, Veseljiju, Seljimiju i Krasnićiju tada ocijenjen kao jedan od najvećih u ovom gradu ikada.
